By Hrvatska je 5. siječnja ove godine obilježila 500. obljetnicu smrti Oca naše književnosti Marka Marulića Splićanina, a u njegovom rodnom gradu otvorena je proslava velikog jubileja. Ovu 2024. godinu, Vlada Republike Hrvatske proglasila je Marulićevom godinom, godinom velikana koji je svojim djelom trajno zadužio i obilježio našu nacionalnu književnost i kulturu.
Rođen je u plemićkoj obitelji, 18. kolovoza 1450. godine u Splitu, gdje je i umro u dobi od 74 godine (1524.). U Splitu je završio humanističku školu, a u Padovi pravo (što je samo pretpostavka, odnosno nije pouzdano utvrđeno). Kao rijetko koji Hrvat u povijesti, već za života bio je vrlo poštovan u Europi i (tada poznatom svijetu), upravo zbog svoga stvaralaštva.
Pisao je na hrvatskom, talijanskom i latinskom. U hrvatskim djelima potpisuje se kao Marko Pečenić, a u latinskim kao Marcus Marulus Delmata ili Marcus Marulus Spalatensis. Najveći dio života proveo je u Splitu gdje je obnašao razne dužnosti (među ostalim, bio je izvršitelj oporuka, sudac i zastupnik u parnicama). S njegovim stvaralaštvom započinje hrvatska nacionalna književnost, a trojezični Marulićev opus zorno svjedoči o njegovoj nadarenosti, naobrazbi, književnoj i umjetničkoj širini, ali i svjetonazoru, jer u svojim djelima spaja kršćanskomoralistički nauk sa suvremenim humanističkim pogledom na svijet (formiranim u vrijeme renesanse) i hrvatsko pjesničko naslijeđe začinjavaca (anonimnih stvaralaca hrvatskog nabožnog – religioznog – pjesništva iz XIV. i XV. stoljeća).
Prvi Marulićev rad za kojeg se pouzdano zna godina nastanka je latinska pjesma Epitaphium Georgii et Perinae (Epitaf Jurja i Perina) iz 1464. godine. Godine 1498. objavljeno je njegovo opsežno djelo u šest knjiga, De institutione bene vivendi per exempla sanctorum (Pouke za čestit život prema primjerima svetaca). Riječ je o životopisima svetaca, religioznom i moralističkom spisu biblijskog i hagiografskog nadahnuća koji je pisan u formi poučnih pričica i anegdota. Ovo Marulićevo u svijetu najprevođenije djelo (prevedeno čak i na japanski jezik), tiskano je u 64 izdanja (od čega za života autora u 4 izdanja) i knjiga koju su u svoje doba iščitavali budući isusovački sveci Ignacije Loyolski, utemeljitelj Družbe Isusove i njegov prijatelj i pouzdanik, Franjo Ksaverski, poslije svetoga Pavla najveći kršćanski misionar. Potkraj 16. stoljeća, ovo djelo doživjelo je japansku adaptaciju i to je (po svemu sudeći) prva latinicom tiskana knjiga na japanskom jeziku. Na Daleki istok donio ju je sveti Franjo Ksaverski. Marulićevo djelo čitao je i sveti Thomas More kojeg je Henrik VIII. dao pogubiti zbog odanosti Rimu i Papi, u vrijeme kad je radio na stvaranju Anglikanske crkve. Evangelistarum, Marulićevo je djelo iz 1516. godine, pisano također na latinskom jeziku i ima moralnodidaktičku svrhu. Epistola ad Hadrianum VI (Poslanica papi Hadrianu), prozni spis u kojem Marulić moli za pomoć napadnutoj Hrvatskoj tiskan je za života autora. Davidias (Davidijada), Marulićevo je djelo koje se smatra jednim od najvažnijih biblijskih epova europskog humanizma i ujedno najpoznatije koje je pisano latinskim jezikom. Ovaj junačko-povijesni ep napisan je u 14 knjiga, po uzoru na antičkog pjesnika Vergilija. Pronađen je i tiskan tek u XX. stoljeću (smatra se kako je nastao u razdoblju od 1510. do 1517. godine).
No, ono zbog čega je Marko Marulić počašćen laskavom titulom Oca hrvatske književnosti jest njegovo stvaralaštvo na narodnom, hrvatskom jeziku. U studenome 1500. godine hodočasti u Rim, a već sljedeće (1501.) dovršava svoj velebni spjev (ili ep) na hrvatskom jeziku, Judita, koji je prvi put objavljen dvadeset godina poslije (1521.). Djelo je prevedeno na mnoge svjetske jezike i već stoljećima poznato daleko izvan hrvatskih granica. Za života autora, nakon prvoga izdanja, knjiga je objavljena u samo 18 mjeseci još dva puta. U pitanju je moralistički ep nadahnut starozavjetnom biblijskom knjigom o Juditi u kojem su prepoznatljivi utjecaji rimskih pjesničkih klasika, Ovidija i Vergilija, ali i patrističke teologije i filozofije (osobito svetoga Jeronima), pa i hrvatskih latinista i glagoljaša. Naročito je značajan utjecaj Ovidija, čije je djelo Metamorfoze (koje sadrži 250 mitoloških priča) bilo poticaj za Marulićevo stvaralaštvo.
Judita se sastoji od šest pjevanja i prati pripovijest o udovici Juditi koja svojom hrabrošću spašava rodni grad Betuliju. U mnogim povijesnim analizama, Judita se promatra kao alegorijski spjev koji prikazuje tursku opsadu Splita. Djelo je to u kojem Marulić hrabri i potiče svoj narod na obranu Domovine od osmanlijske najezde.
Marulićeva Judita je bez sumnje najznamenitije i najznačajnije djelo hrvatske humanističke i renesansne književnosti, a osim u Hrvatskoj, priznato je u cijeloj Europi gdje se stavlja u ravan s Danteovim i Shakespeareovim ostvarenjima. Njome je obilježen sam početak hrvatske umjetničke književnosti, budući da je autor spjev pisao na hrvatskom (odnosno, splitskoj čakavštini – jeziku svoga vremena), te da je svojom imaginacijom i pjesničkim nadahnućem uspio ostvariti epski književni oblik kakav su njegovali talijanski, francuski i
Naslovnica prvog izdanja Marulićeve Judite
(Adresa slike: https://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f9/Judita-str1.gif)
španjolski humanisti na latinskom jeziku. U samom naslovu djela, riječima u versih, harvacki složena, naglasio je njegovu vezanost za hrvatske korijene, s jasno izraženom nakanom poticanja širenja kulture i hrvatske domoljubne misli pisanom riječi na materinskom jeziku.
Kad je posrijedi Marulićev književni opus na hrvatskom jeziku, pored veličanstvene Judite, važno je spomenuti i njegove religiozne i poučne pjesme, među kojima se izdvajaju Molitva suprotiva Turkom (nastala između 1493. i 1500. godine) i biblijski epilij (vrsta kraćeg epa) Suzana koji se sastoji od 780 stihova.
Marko Marulić rođen je kao najstarije dijete (uz još petero braće i dvije sestre) od oca Nikole i majke Dobrice (djevojački Alberti), u obitelji koja je s obje roditeljske strane bila plemićka, a obiteljsko prezime im je bilo Pečenić – po tadašnjem običaju, ono je latinizirano u Marulus, odnosno Marulić.
Postoje izvori prema kojima je u mladosti burno (raskalašeno) živio, dok neki drugi opet ističu skromnost i asketski način života kao njegovu prepoznatljivu vrlinu. Uglavnom je boravio u Splitu i manjim dijelom na Šolti, a putovao je najčešće u Rim i Veneciju. Prijateljevao je s mnogim znamenitim ljudima svoga vremena, među kojima i Bartolomeom Merudom, Jurajem Šižgorićem, Nikolom Marcellijem. Bio je gorljivi domoljub i svesrdno je pomagao hrvatskim knezovima u borbi protiv tada najvećih neprijatelja Dalmacije, Turaka. Uostalom i njegovo cjelokupno stvaralaštvo prožeto je kršćanskim i humanističkim stremljenjima i težnjom za slobodom naroda u kojem je ponikao.
Spomenimo na ovom mjestu i to da je prva hrvatska knjiga, Misal po zakonu rimskoga dvora, tiskana 22. veljače 1483. godine u Kosinju (Lika). Misal po zakonu rimskoga dvora (misal je glavna liturgijska knjiga iz koje se čita u vrijeme službe Božje) prvi je europski misal koji nije tiskan latinicom i nije na latinskom jeziku. Otisnut je slovima uglate glagoljice, jezik mu je hrvatska redakcija crkvenoslavenskoga jezika, a nastao je nepunih 30 godina nakon što je Johannes Gutenberg (1455/56.) završio tiskanje prve knjige u povijesti tiskarstva (Biblije), što svjedoči o djelatnosti i ugledu hrvatskih glagoljaša potkraj srednjega vijeka.
Budući da je Misal po zakonu rimskoga dvora tiskan u samim početcima tiskarstva (do 1500. godine), ovu knjigu nazivamo inkunabulom i ona se smatra najljepšom hrvatskom inkunabulom.
Spomenik Ocu hrvatske književnost Marku Maruliću na istoimenom trgu u Zagrebu
(Adresa slike: https://licegrada.hr/wp-content/uploads/2016/11/marko-marulic-16102016.jpg)
Hrvatska filologinja i paleoslavistica, dr. sc. Marija s. Agnezija Pantelić, dokazala je kako je Misal kneza Novaka iz 1368. godine bio jedan od glavnih predložaka za Misal po zakonu rimskoga dvora.
- veljače je 2019. godine odlukom Hrvatskog Sabora proglašen Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva upravo kao spomen na dan kada je 1483. godine tiskana prva hrvatska knjiga – Misal po zakonu rimskoga dvora. Već 1536. godine, Petar Zoranić završava prvi hrvatski roman (Planine) koji je tiskan u Mletcima tri godine poslije.
Kosinj, s godinom 1483., upisan je 1962. u Svjetsku kartu širenja tiskarske umjetnosti, zahvaljujući voditelju Gutenbergovog muzeja u Mainzu, Helmutu Presseru i njegovim suradnicima. Od kraja XIX. stoljeća do danas i prvog prikaza, Kosinj se nalazi na 225 povijesnih karti, kao ni jedno drugo mjesto u Hrvatskoj. Ne treba zaboraviti ni to da je Hrvatska već 1396. godine dobila svoje prvo sveučilište (Generalno filozofsko-teološko učilište dominikanskog reda u Zadru).
Uz staru dubrovačku književnost, veličanstveno djelo Marka Marulića i sva druga djela što su ih naši velikani (umjetnici i znanstvenici) stvorili u samoj zori europske civilizacije, spomenute činjenice svjedoče o tomu kako su Hrvati našli svoje mjesto u književnoj, kulturnoj i obrazovnoj tradiciji Europe davno prije nego je to uspjelo mnogim daleko brojnijim narodima, na što možemo s pravom biti ponosni.
(Video): MARKO MARULIĆ – VIDEO BIOGRAFIJA; https://youtu.be/GroHgr1cvbc
Zlatko Pinter
