Oscar Robertson je igrao u prvoj trećini prvih 75 NBA sezona koje su se slavile 2021-22. pa nije ni čudo što mnogi možda ne znaju koliko je bio nadaren i izuzetan. Kao i mnogi njegovi suvremenici, osobito kolege iz Kuće slavnih Elgina Baylora, Robertsonove izvedbe bile su snimljene na filmu, a ne na videokazeti, ako su uopće i snimane. Stigao je u crno-bijeloj eri lige i otišao u mirovinu 1974. , što znači da biste ga vidjeli uživo, bilo u dvorani ili u rijetkoj televizijskoj utakmici morali biste biti u svom sedmom desetljeću.
Ipak, postoji razlika između “nikad viđenog” i zaboravljenog. Mnogi NBA ljubitelji nikada nisu imali priliku vidjeti Robertsona uživo. No malo tko je ikada zaboravio njega ili njegov svestran ili bolje reći “dominantan” način igre.
Njegovi suigrači nikad nisu zaboravili. Njegovi protivnici nikada nisu zaboravili. Najviše od svega, Robertson nikada nije zaboravio. Ponos koji pokazuje od završetka igračke karijere bio je prisutan od samog početka, kroz 14 sjajnih sezona, prije utakmica, nakon utakmica i posebno tijekom utakmica.
Robertsonova igra imala je ozbiljnost, napad kojem je možda mogao parirati samo velikan Celticsa Bill Russell. Bio je natjecateljski nastrojen, naravno, rame uz rame sa svojim prijateljem i rivalom Jerryjem Westom, velikim bekom Lakersa koji se “grizao” i zbog pobjeda i zbog poraza. Najviše se kod Robertsona osjećalo samopouzdanje i dostojanstvo koje ga je guralo da bude najbolji i da to izvuče iz onih s kojima je igrao, pa i onih protiv kojih je igrao.
Robertson je najpoznatiji kao prvi – i jedini, u 69 od prvih 75 sezona lige – igrač koji je stalno bilježio triple-double. U sezoni 1961-62, svojoj drugoj godini, zvijezda Cincinnati Royalsa ( Sacramento Kings ) doslovno je bio na igralištu sve, i dostizao rekorde – dvoznamenkasti broj poena (30,8 poena po utakmici), skokova (12,5 po utakmici) i asistencija (11,4 asistencije po utakmici). Zapravo, ako pogledate Oscarovih prvih šest sezona, prosječno je imao triple-double – 30,4, 10,0 i 10,7 – u odigranih 460 utakmica.
Na kraju, kada je Russell Westbrook izjednačio taj uspjeh s 31,6 poena, 10,7 skokova i 10,4 asistencije te osvojio MVP nagradu za 2017. tada već 78-godišnji Oscar Robertson, nije se ljutio što mu je velemajstorska košarkaška titula oduzeta. Bio je ljubazan i iskren, đentlmenski rekavši: “Da sam znao da će ljudi praviti toliku dramu oko triple-doubleova, napravio bih ih i više.”
Robertson je bio poznat po tome što je punio statistiku poenima, skokovima i asistencijama, ali smatrao je da je njegovo prisustvo kao lead guarda najviše pomagalo momčadi.
Visina 196 cm i masa 93 kilograma, sa svim karakternim osobinama spojeno je u njegov nadimak “Big O”. Njegov skup vještina učinio ga je pionirom moderne “bezpozicijske” igre, ali njegova snaga i raspon protiv manjih protivnika učinili su ga prvim velikim bekom NBA lige.
U travnju 1970. Royalsi su Robertsona zamijenili u Milwaukee Buckse. Ključ tog dogovora bio je Wayne Embry, Robertsonov čvrsti centar koji je postavljao pickove šest sezona u Cincinnatiju. Embry je započinjao karijeru u upravi Bucksa, koji su ga angažirali da razgovara s Robertsonom o njegovom mogućem dolasku u Milwakee. Novoosnovani Bucksi upravo su završili svoju drugu sezonu, ali dolazak Lewa Alcindora na draftu – koji će uskoro biti poznat kao Kareem Abdul-Jabbar – podigao ih je s 27 pobjeda na 56 te godine.
Dovođenje Robertsona – igrača s deset godina NBA iskustva, a on oslanjajući se manje na na sirovi košarkaški talent i snagu, a više na lukavstvo – donijelo je Milwaukee Bucsima savršenog kreatora igre što je doprinijelo razvoju mladih talenata: Alcindora, Bobbyja Dandridgea, Luciusa Allena, Grega Smitha i drugih.
S Robertsonom Bucksi su bili svjetska klasa, i došli do omjera 66-16 u NBA srebrnoj obljetnici.To prvenstvo 1971. bilo je sve za Robertsona, osvojio je taj jedan prsten.
Robertson je duže od svojih kolega bio predsjednik NBA udruge igrača, vodeći sindikat kroz njegove najvažnije godine (1965.-74.).Tijekom Robertsonovog mandata, uvjeti, plaće i utjecaj igrača su se poboljšali, od novca za obroke i minimalnih plaća do kvalifikacija trenera i rasporeda prvenstva.
Prije osam godina Oscar Roberson prodao je svoj NBA prsten prvaka 1971. i svoj prsten koji je dobio za ulazak u Kuću slavnih.
Oscar Robertson je i dan danas u 88. godini uzor novim generacijama igrača, a i ne samo igračima već i upravama franšiza, ne samo zbog njegovih košarkaških postignuća nego i zbog svoje aktivnosti i uloge na poboljšanju uvjeta NBA košarkaša.
Osobito je volio Josipa Pina Gjegju, prvog velikog hrvatskog košarkaša i tvrdio skupa sa Tom Heinsohnom da Josip – Pino Gjergja može ravnopravno igrati u NBA, a bilo je to 1964. godine.
Napisano je sve istina, i ostaje činjanica da i danas postoje športaši sa karakteristikama koje je imao Oscar Robertson.
Ivan Aras
Leave a Comment