Deset godina Andreja Plenkovića na čelu Vlade uz deset godina HDZ-a na vlasti, je dovoljno dugo da više nitko nema pravo govoriti kako „nije bilo vremena“, kako „smo tek počeli“, „kako trebamo imati strpljenja“ ili kako će rezultati „doći“… jer rezultati su već tu.
I zato BUZ ne zanima politička samohvala HDZ-a ni Plenkovića, već mu želimo u ime mnogih građana postaviti 10 jednostavnih pitanja na koja građani nakon deset godina vlasti imaju pravo dobiti konkretne odgovore.
- Mirovine – gdje je obećanih 60% prosječne mirovine u prosječnoj plaći?
Ako je Hrvatska toliko uspješna, zašto je prosječna mirovina i dalje na razini od prije 10 godina odnosno nije ni blizu 60% prosječne plaće? Zašto stotine tisuća umirovljenika i dalje žive na rubu siromaštva?
- Siromaštvo – kako je moguće da u tako „uspješnoj“ Plenkovićevoj Hrvatskoj imamo sve više starijih ljudi jedva preživljavaju?
Nominalni rast prosječne mirovine ne znači ništa čovjeku kojem nakon plaćanja hrane, režija i lijekova ne ostaje gotovo ništa.
- Cijene – tko je pojeo povećanje primanja?
Plaće i mirovine rastu, rekordno, govore zbornim pjevom Vlada i ministri, ali građani plaćaju sve skuplju hranu, stanovanje, energiju i usluge. Ako svako povećanje primanja stalno pojede inflacija, a „pojede“, onda se ne radi o stvarnom povećanju životnog standarda već PR magli.
- Demografija – gdje su mladi Hrvati?
Deset godina slušamo o demografskoj revitalizaciji tijekom kojih je gotovo pola milijuna građana u najproduktivnijoj dobi napustila Hrvatsku, Hrvatsku koja sve više stari i prazni se, a manjak radne snage nadomještamo uvozom stranih radnika bez ikakve strategije.
To nije demografska pobjeda već nedvojbeno jasno priznanje poraza.
- Stanovanje – kako mlada obitelj treba do vlastitog stana?
Cijene nekretnina su u konstantno eksplozivnom stanju, najamnine rastu, a mnogi mladi koji vrijedno rade i plaćaju poreze o vlastitom domu mogu samo sanjati.
- Korupcija i afere – gdje je politička odgovornost?
Deset godina vlasti obilježile su nebrojene afere i smjene ministara, a građanima se nakon svake servira isto: eventualna smjena, PR objašnjenje i nastavak rada na isti način kao da se ništa nije dogodilo.
- Politička stabilnost – kakva i za koga?
Vlada odnosno „kupovanje“ žetona radi očuvanja parlamentarne većine može biti „stabilna“ deset godina, ali ako građanin nije siguran kome će ići njegov glas, kako će platiti račune, umirovljenik kako će kupiti lijekove, a mlada obitelj kako će otplatiti stan, onda ta stabilnost nije radi građana već isključivo radi političkog preživljavanja „odnarođene vlasti“.
- Europski novac – koliko je od toga osjetio običan čovjek?
Milijarde iz fondova EU znaju zvučati jako impresivno kada to pojašnjava Plenković, ali građane zanima nešto drugo. Zašto mu zbog toga život nije dostojanstveniji, sigurniji i jeftiniji?
- Rad – zašto hrvatski radnik i dalje mora odlučivati između rada u Hrvatskoj i odlaska?
Hrvatska ne smije biti država u kojoj je normalno da čovjek radi cijeli život da bi u mirovini živio skromnije nego što je ikada mogao zamisliti.
- I najvažnije – što je nakon deset godina vlasti ostalo običnom „malom“ čovjeku?
Ne pitamo koliko je novih kilometara autocesta, pruga, domova i slično izgrađeno. Ne pitamo koliko je puta Plenković „otvorio“ isti projekt, kao ni koliko je puta HDZ sam sebi dao ocjenu „odličan“ za svoje djelovanje.
Pitamo može li hrvatski građanin od svoga rada i svoje mirovine živjeti dostojanstveno. Ako ne može, a znamo da ne može, onda nema razloga za slavlje. Deset godina vlasti se svelo na deset godina obećanja umjesto deset godina odgovornosti za rezultate.
HDZ i Andrej Plenković nakon 10 godina na vlasti imaju svoje razloge govoriti o onome što smatraju svojim uspjesima, ali građani imaju još više razloga govoriti o onome što nije riješeno.
Upravo zato će BUZ nastaviti uz kritiku svega lošeg predlagati i boriti se za bolja rješenja, jer mirovina nije milostinja, kao što rad nije socijalna kategorija, niti je dostojanstven život privilegija.
To su prava ljudi koji su ovu državu stvarali, gradili i financirali, stoga nakon deset godina HDZ-a i Plenkovića poruka BUZ-a glasi: Dosta je samohvale!
Vrijeme je za polaganje računa.
U Zagrebu, 20. 10. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment