By Poštovane kolegice i kolege,
danas pred nama stoje prijedlozi zakona o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske i o Centru za restrukturiranje i prodaju. Formalno gledano, ti zakoni su važan korak. Oni uvode nova pravila za upravljanje državnim poduzećima: profesionalizaciju, depolitizaciju, transparentnost i odgovornost.
Međutim, moramo biti iskreni prema građanima: razlog zbog kojeg danas raspravljamo o ovim zakonima nije unutarnja svijest i politička volja za promjenom. Ne. Ove zakone donosimo zato što nam to nalažu obveze prema Europskoj uniji, OECD-u i Nacionalnom planu oporavka i otpornosti. Da nije bilo tih međunarodnih pritisaka, mi bismo, nažalost, i dalje svjedočili nastavku starog načina – postavljanja podobnih umjesto sposobnih, partijskog kadroviranja i netransparentnog upravljanja imovinom svih građana Hrvatske.
I pitamo: zašto država nije već ranije primijenila ovakve standarde? Zašto su sve ove godine, desetljeća, na ključna mjesta u državnim tvrtkama postavljani podobni, a ne sposobni? Koliko nas je to koštalo – u milijardama kuna, u zaustavljenim investicijama, u izgubljenim radnim mjestima?
Hrvatska država nije bila dobar gospodar. To nije više predmet rasprave, to je činjenica. Uprave državnih tvrtki uglavnom su služile kao politički plijen za podjelu između stranaka koje su bile na vlasti. Najbolji i najfriškiji primjer za to imamo pred očima: Domovinski pokret je prilikom ulaska u Vladu tražio pravo da upravlja Hrvatskim šumama. Otvoreno je tražio pravo na državnu tvrtku kao politički plijen, kao da se radi o ratnom trofeju, a ne o poduzeću koje gospodari prirodnim bogatstvom svih građana.
Ista ta praksa političke podjele plijena duboko je ukorijenjena i na lokalnoj razini. U Gradu Splitu, godinama je vladalo nepisano pravilo: 60% uprava i nadzornih odbora pripadne HDZ-u, a 40% Kerumu. Tzv. “meni–tebi” podjela – bez natječaja, bez kriterija, samo temeljem političkih dogovora.
U Splitsko-dalmatinskoj županiji ta praksa traje više od 30 godina. Generacije političara su vlast doživljavale kao privatno vlasništvo, a županijske institucije kao nagradu za odane stranačke kadrove. Ne samo da su time potkradali građane, nego su im oduzimali i priliku za napredak, za bolje upravljanje i za zdravu budućnost.
Danas zakonom propisujemo ono što bi svaka odgovorna vlast trebala raditi i bez zakonske prisile:
- izbor članova nadzornih odbora putem javnih natječaja,
- uvjetovanje neovisnih članova u nadzornim odborima,
- definiranje vlasničke politike države,
- mjerenje rezultata putem financijskih i nefinancijskih ciljeva,
- razdvajanje tržišnih i javnih djelatnosti u državnim poduzećima,
- obavezno izvještavanje i transparentno poslovanje.
U Švedskoj, primjerice, svi natječaji za uprave državnih poduzeća su javni i međunarodno otvoreni. Kandidati se vrednuju prema strogo definiranim stručnim kriterijima, a politička pripadnost je eliminirajući faktor. U Nizozemskoj i Njemačkoj, država vodi jasnu vlasničku politiku utemeljenu na interesima građana, a ne na interesima stranaka.
Imamo i domaći dokaz da je to moguće – Grad Split. Bez posebnog zakona, bez pritiska OECD-a ili Bruxellesa, Split je uveo pravu profesionalizaciju upravljanja javnim tvrtkama: svi natječaji su bili stvarni, kriteriji su bili stručni, a politička pripadnost – nevažna.
To nije tražilo zakon. To je tražilo političku volju.
Zato danas, kada govorimo o donošenju ovih zakona, moramo znati da je ovo tek alat. Ne rješenje samo po sebi. Jer najljepše napisani zakoni ništa ne znače ako postoji politička volja da se zaobiđu.
Ako želimo stvarnu promjenu, moramo promijeniti i političku kulturu. Moramo prekinuti s praksom gledanja na državna i javna poduzeća kao na ratni plijen ili stranački feudalizam.
Ova promjena ne smije ostati samo na razini države. Lokalni izbori koji su pred nama bit će prilika da građani odluče žele li nastaviti živjeti u sustavu podjela, ucjena i trgovina, ili žele otvoren, transparentan, stručan sustav – kakav Split već živi posljednjih godina.
No budimo još jasniji: ovaj sustav političke trgovine, kadroviranja i devastacije nije slučajan. To je sustav koji HDZ njeguje desetljećima, i na državnoj i na lokalnoj razini. HDZ je taj koji je stvorio i održavao model političkog plijena. Zato je danas, kao i prije, ključno pobijediti HDZ ako želimo stvarnu promjenu.
Posebno je bilo zanimljivo slušati kolege koji sada govore kako “pozdravljaju političku volju koja se ovime pokazuje”. Nakon 30 godina devastacije sustava i stranačke trgovine, pozdravljati sada političku volju – to mi je jednostavno neuvjerljivo. Dopustite mi da jednostavno ne vjerujem u tu političku volju i provedbu ovog zakona.
Ali sada postavljamo i ozbiljna pitanja:
- Kako će se osigurati da ovi zakoni ne budu samo još jedna farsa?
- Kako će se spriječiti da natječaji postanu kulisa za novo uhljebljivanje podobnih, umjesto biranja najboljih i najsposobnijih kadrova?
- Kako će građani moći provjeriti da su natječaji zaista bili javni, transparentni i pošteni?
Mi predlažemo da se u tom smislu razmotri nekoliko konkretnih mjera:
- Objava svih prijava i ocjena kandidata na natječajima, ne samo imena pobjednika.
- Neovisna tijela za kontrolu natječaja, uključujući vanjske stručnjake, a ne samo predstavnike ministarstava.
- Javna izvješća o svakom postupku imenovanja – tko je birao, po kojim kriterijima, zašto je izabran baš taj kandidat.
- Obavezna provjera sukoba interesa prije svake odluke o imenovanju.
Samo stvarnom, a ne deklarativnom transparentnošću možemo građanima vratiti povjerenje.
Zaključno:
Sigurna sam da će nas većina u Saboru podržati ove zakone jer su nužni, ali mi ćemo još više podržavati i tražiti stvarnu provedbu, stvarnu promjenu i stvarnu odgovornost. Jer hrvatski građani zaslužuju bolje od još jedne kozmetičke reforme koja služi da se stari sustav samo prefarba novim slojem boje.
Najavljujemo da ćemo i dalje aktivno pratiti:
- kako se provode natječaji za nadzorne odbore,
- tko su stvarno kandidati koji pobjeđuju na tim natječajima,
- kakva su njihova stvarna znanja i iskustva,
- hoće li se doista birati neovisni, stručni ljudi,
- hoće li građani dobiti izvještaje koje zaslužuju.
Pratit ćemo hoće li Ministarstvo financija, kao koordinator vlasničkih prava, zaista postati jamac profesionalnog upravljanja, ili samo nova poluga političke kontrole.
Vrijeme je da jasno kažemo: vrijeme političke trgovine i kadrovske raspodjele plijena mora završiti.
Vrijeme je za novo poglavlje. I nacionalno, i lokalno.
Zato na predstojećim lokalnim izborima pozivam građane:
Podržite kandidate koji već sada provode korporativno, profesionalno upravljanje, bez prisile, bez direktive, samo zato što im je interes građana na prvom mjestu.
Podržite one koji su dokazali da promjena nije samo obećanje, nego praksa.
Hvala vam.
Završno obraćanje:
Prvo, važno je jasno reći: snažno podržavamo ulazak Hrvatske u OECD.
Ulazak u OECD znači prihvaćanje viših standarda transparentnosti, odgovornosti i upravljanja. To je korak prema ozbiljnijoj, modernijoj Hrvatskoj.
Ali – kada kolege iz HDZ-a danas tvrde da “ovo nije prisiljavanje OECD-a”, nego da “HDZ već sedam godina radi na reformi upravljanja”, pitam jednostavno i iskreno:
Ako je to doista tako, zašto ste sve ove godine dopuštali da se državnim i lokalnim poduzećima upravlja bez ikakve profesionalizacije?
Zašto niste već tada, bez zakonske prisile, uveli javne natječaje, neovisne nadzorne odbore i stručne uprave?
Upravo to je ono što građani vide i osjećaju:
zakoni dolaze sada, zato što moramo, a ne zato što ste vi to htjeli.
Ako ste vjerovali u profesionalizaciju, zašto ste godinama provodili upravo suprotno?
Zašto su državna poduzeća, od Hrvatskih šuma do HEP-a, do danas služila kao poligon za političko kadroviranje?
Zašto su natječaji i javna imenovanja bili samo formalnost, a stvarne odluke donosile se po stranačkom ključu?
Uostalom, primjere političke trgovine i dalje gledamo i danas.
Prilikom slaganja nove većine, Domovinski pokret tražio je upravljanje Hrvatskim šumama – tražili su ih kao politički plijen.
Je li to model upravljanja kakav trebamo?
I nemojmo se zavaravati – ovaj problem ne postoji samo na državnoj razini.
Isti obrasci duboko su ukorijenjeni i lokalno.
Pogledajmo Split:
godinama je u Splitu vladala podjela: 60% gradskih tvrtki HDZ-u, 40% Kerumu. Bez javnih natječaja, bez stručnih kriterija, samo “meni-tebi” podjela kao dio političkih dogovora.
Kad smo 2021. kao stranka Centar u Splitu uspostavili novu upravu grada, odbili smo takav način rada. I odmah smo se suočili s pritiscima.
Podsjećam vas:
predsjednik splitskog SDP-a 2021. izbačen je iz naše koalicije jer je tražio pravo da imenuje direktora gradske tvrtke Stanouprava.
Tražio je pravo na funkciju kao politički plijen – isto ono protiv čega se ovdje danas svi deklarativno zalažemo.
To pokazuje da problem nije samo HDZ.
Problem je cijeli model političke trgovine koji je u Hrvatskoj postao “normalan”.
A promjene koje sada donosimo zakonom moraju biti puno više od deklaracije.
Zato, kolegice i kolege, danas u ovom Saboru želim postaviti vrlo jasno pitanje svima:
- Što će garantirati da će se ovi zakoni zaista primjenjivati?
- Tko će garantirati da javni natječaji neće biti samo nova formalnost, već stvarno natjecanje stručnosti?
- Tko će nadzirati da izbori u nadzorne odbore neće biti nova verzija starog stranačkog kadroviranja?
Ako ove promjene ne budu istinski provedene, tada će sav trud biti uzaludan.
Jer nije dovoljno samo donijeti zakone.
Potrebno je izgraditi kulturu odgovornosti – i to na svim razinama: državnoj i lokalnoj.
Zaključno:
Da, podržavamo ulazak u OECD.
Da, podržavamo reforme.
Ali ne prihvaćamo pokušaj da se stvarna politička odgovornost zamijeni deklaracijama.
Građani Hrvatske zaslužuju bolje.
Zaslužuju profesionalna, odgovorna i depolitizirana javna poduzeća.
Zaslužuju sustav u kojem funkcije nisu plijen, nego povjerenje koje se mora zaslužiti.
Zato na lokalnim izborima podržite one kandidate i političke opcije koje i u praksi provode sve ono što se ovim zakonom definira, stvarne javne natječaje.
Vrijeme je za stvarnu promjenu.
Vrijeme je za stvarnu odgovornost.
Hvala.
| Marijana Puljak
Saborska zastupnica Stranka Centar |
