By Dok je hrvatsko pravosuđe koje je sasvim opravdano preimenovano u krivosuđe ovih dana potresla afera s uhićenjem trojice osječkih sudaca, u isto vrijeme traje i te kako važna procedura za izbor novog predsjednika ili predsjednice Vrhovnoga suda. Ta dva usporedna procesa i te kako su važni, jer od njihovog krajnjeg ishoda ovisi hoće li se pravosuđe kao rak ranu hrvatske države konačno početi čistiti od desetljećima nagomilanog korupcijskog mulja. Uhićenje troje osječkih sudaca zbog korumpiranosti predstavlja prvorazredni zaokret u hrvatskome pravosuđu. O tome je li to izolirani događaj ili početak duboke reforme pravosuđa ovisi buduće funkcioniranje pravne države, a u tom kontekstu i te kako je važno tko će u novim uvjetima i okolnostima biti na čelu Vrhovnoga suda.
U tom kontekstu s obzirom na okolnosti postavlja se pitanje je li to autonomna odluka pravosudnih organa ili isforsirana odluka koju je praktički pokrenuo jedan pravomoćno osuđeni kriminalac, ili je pak to početak djelovanja glavne europske tužiteljice Laura Kövesi nakon što je utemeljeno Europsko javno tužiteljstvo (EPPO). Njezin prvi radni posjet najkorumpiranijim članicama Europske unije, među kojima spada i Hrvatska, navodno je, prema nekim informacijama, trebao početi u Zagrebu, ali je Hrvatska nakon uhićenja osječkih sudaca zaobiđena, pa je Laura Kövesi odabrala Bugarsku.
Uopće nema sumnje da Hrvatska u pogledu djelovanja pravosuđa spada među najkorumpiranije države na svijetu To nije samo ustvrdila analiza Svjetskog ekonomskog foruma svrstavajući Hrvatsku po neovisnosti sudstva na 120 mjesto od 140 država na svijetu. Na to je upozorila i Sigurnosno obavještana agencija (SOA) u svojem izvješću što ga je 2016. godine dobila predsjednica Republike Kolinda Grabar Kitarović i tadašnji premijer Tihomir Orešković. U tom izvješću 20 sudaca, dakle onih na višem pravosudnom stupnju proglašeno ja prijetnjom nacionalnoj sigurnosti. Na temelju tog izvješća ništa nije poduzeto u okviru ustavnih i zakonskih propisa, pa je trebalo čekati rasplet afere oko “Dinamovog” direktora Zdravka Mamića da se imenom i prezimenom zbog korupcije raskrinkaju trojica osječkih sudaca. To je očito samo vršak sante leda, jer uopćeno percepcija hrvatske javnosti o neovisnosti pravosuđa je na temelju niza činjenica krajnje negativna, što ni najmanje ne pogađa dvije vodeće političke stranke. Kako one sudjeluju u toj koruptivnoj političkoj manipulaciji najbolje je pokazao prije nekoliko godina slučaj izbora 10 sudaca Ustavnoga suda kad je uz časne iznimke za nove sudce odabrano više članova najblaže rečeno upitnih stručnih i moralnih karakteristika na čelu s predsjednikom Ustavnoga suda Miroslavom Šeparovićem koji je u prethodnom režimu bio suradnik Udbe.
U takvim novim okolnostima nimalo nije svejedno tko će biti novi predsjednik ili predsjednica Vrhovnoga suda, pa je novo svjetlo na proceduru izbora na tu visoku pravosudnu dužnost bacila nezavisna saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto koja je kao članica saborskog Odbora za pravosuđe imala priliku postavljati pitanja kandidatkinjama i kandidatima pa tako i favoritkinji predsjednika Republike Zorana Milanvića Zlati Đurđević s katedre za kazneno procesno pravo na zagrebačkom Pravnom fakultetu. Katarina Vidović Krišto prvo je nakon predstavljanja kandidata na saborskom Odboru za pravosuđe održala konferenciju za novinstvo na kojoj je ustvrdila da je kandidatkinja Zlata Đurđević pred tim odborom otklonila svaku iluziju o svojoj kandidaturi za predsjednicu Vrhovnoga suda, jer nije dala ni jedan odgovor na postavljena pitanja te je pokušavala štititi svoje ideološke istomišljenike Josipa Perkovića i Ivu Josipovića. Podvukla je kako smatra da Zlata Đurđević nije odgovarala na precizno postavljena pitanja jer bi se time zamjerila vladajućim struktrurama kojima i sama pripada. Na tu izjavu reagirala je Zlata Đurđević podvlaćeći da je odgovarala saborskoj zastupnici zbog digniteta Hrvatskoga sabora, optužujući Karolinu Vidović Krišto da već duže vrijeme zloupotrebljava slobodu političkog govora te zagađuje hrvatski javni prostor širenjem mržnje, netrpeljivosti i netolerancije. Profesorica Đurđević nadalje je optužila saborsku zastupnicu da je u javnosti iznijela niz besprizornih uvreda i laži te divljačkih verbalnih napada utemeljenih na rasističkoj ideologiji. Karolina Vidović Krišto na te kvalifikacije reagirala je tvrdeći da Zlata Đurđević za svoje tvrdnje nije iznijela ni jedan jedini argument podsjećajući Zlatu Đurđević da bi kao pravnica trebala znati da sve što je izjavila su uvrede i klevete, a to je kazneno djelo.
Nastavljajući svoje raskrinkavanje nekompetentnosti sveučilišne profesorice za dužnost predsjednice Vrhovnoga suda Karolina Vidović Krišto obratila se pismom predsjedniku Republike Zoranu Milanović koji se uporno zalaže za svoju kandidatkinju. U tom pismu Karolina Vidović Krišto navela je niz primjera kako profesorica Đurđević nije odgovorila na jasno postavljena pitanja. Nije odgovorila na pitanje što bi poduzela kao predsjednica Vrhovnoga suda u slučaju afere “Bankomat” koja traje već 12 godina, a u kojoj je država oštećena za 255 milijuna kuna. Ignorirala je i pitanje o zastari za koju se zalagala Zlata Đurđević u slučaju izručenja Josipa Perkovića Njemačkoj, Također je uskratila odgovor na pitanje što bi poduzela kao predsjednica Vrhovnoga suda u slučaju bivšeg direktora ZG Holdinga Slobodana Ljubičića kojeg je Županijski suid proglasio nesposobnim, a on i dalje javno nastupa. Zlata Đurđevbić nije htjela odgovoriti ni na pitanje o izjavi bivšeg predsjednika Ive Josipovića koji je odlikovao bivšeg Državnog odvjetnika Mladena Bajića “da je za borbu protiv korupcije falila politička volja”. Nije se htjela izjasniti ni o presudi Branimiru Glavašu u kojoj je sudac Željko Horvatović zaključio da je 1991. godine JNA bila jedina legalna vojska u Hrvatskoj. Zlata Đurđević odšutila je je i pitanje Karoline Vidović Krišto o tome trebaju li sudci iz vremena totalitarnog jugorežima koji su donosili političke presude biti uklonjeni iz sudstva
Karolina Vidović Krišto podsjećajući u pismu predsjednika Republike da njegova kandidatkinja nije odgovarala na niz postavljenih pitanja, ali se hvalila angažmanom u raznim odborima i radnim tijelima raznih vlada zaključuje kako je Zlata Đurđević pripadnica vladajuće kaste u kojoj ne važi načelo “što znaš”, nego “koga znaš”. Karolina Vidović Krište zaključuje da je njegova kandidatkinja samu sebe diskvalificirala proglašavajući njezina legitimna i konkretna pitanja “govorom mržnje”, pa na kraju traži od predsjednika Republike da Hrvatskome saboru za predsjednika ili predsjednicu Vrhovnoga suda predloži osobu neprikosnovenoga životopisa koja poštuje temeljna načela vladavine prava, te hrvatski Ustav i Ustav Europske unije.
Vjekoslav Krsnik
