By Istinu drugačije pisanu ali puno puta čitanu vrijedi nastaviti porukama iz “maloga” grada, kakvih je u Hrvatskoj puno gotovo istih, mjesta, općina, u kojima se bori dok se ne dogode izbori, a onda što bude i dok bude jer bit će nam kako se stavimo za manje zlo.
Ovom prigodom neću o izbornim prognozama nego vam ponuditi jednu priču o izabranima i njihovim igrama ljudskim sudbinama.
Piše dječak kojega sam nekad podučavao, a danas čovjek o sudbini života u malom gradu velikih zloćkica i zloćka.
Piše tako Žarko…..Nakon još jednog ispada lokalnog SDP Korčula (mogla je biti u pitanju i druga stranka) prema njemu, ta Ekipe koja nije u stanju otrpjeti kritiku, a bavila bi se politikom, smatram da je došlo vrijeme objasniti s kim imamo posla.
Nedavno potencirane stavove SDP Korčula i Gradonačelnice, kako sam svima dužan po gradu i da sam propali poduzetnik, držim još jednim u nizu osvetničkih pohoda ljudi koji doma nemaju ogledala. Istina je da sam bio vlasnik tvrtke “Orginal Korčula travel doo”, koja je završila u stečaju 2016. godine što je popratio niz posljedično negativnih efekata i neugodnosti. Zašto tvrtka koja ni jednu godinu po financijskim izvještajima nije bila u minusu završi u stečaju?
U to vrijeme sam bio član HNS (mogla je biti u pitanju bilo koja druga stranka) i djelovao u lokalnoj politici a svaki put na sastancima glasao protiv koaliranja sa SDP-om ne iz zloće nego želje da se samostalno dokažemo i promoviraju naše ideje i politike.
Kao brodar cijeli život aktivan a neformalno bio sam i voditelj postojeće Udruge brodara Korčula.
Događaji vezani uz mene su započeli tog trenutka kada u javnosti isplivava da je gradsko komunalno poduzeća “Hober” u teškim financijskim problemima. Tadašnji gradonačelnik, a sada na listi SDP-a Mirko Duhović, direktor “Hobera” Marko Milat i pravnik mu Boris Suvak (bosanski Srbin kojeg su prigrlili, kao i obično neke), koji nakon toga postaje šef Porezne uprave radi svojih “sposobnosti” zbog kojih ga uskoro morala čuvati Policija tijekom šetnji gradom, a o njegovim aferama pisali su mediji. Ta ekipa na vlasti odlučila je dio gubitaka nadoknaditi Zakonu i pravilniku o lukama protivnim uvećanjem naknada za vez brodova u lučici za čak tri puta (300%). Da ne opisujem na široko sve detalje razgovora i pokušaja urazumljavanja svih navedenih, nitko od brodara nije platio poslane uplatnice, ali Inteligentna ekipa iz “Hobera” je poslala ovrhe na koje smo svi uputili žalbe. Prvo ročište rasprave na Sudu sam dobio, uredno prezentirao Zakon i u međuvremenu dobiveno mišljenje od Ministarstva. Uljuđeno sam koristio snagu argumenata, dok je sutkinja “bosanskog divljaka” (bez uvrede Bosancima i Hercegovcima) tri (3) puta opominjala kako će ga udaljiti iz sudnice. Naravno “Hober” je spor sa mnom izgubio, a onda lančana odluka i za sve ostale predmete u korist korčulanskih brodara. Netom nakon toga stranački poslušnik Boris Suvak, po stranačkom ključu (čitaj poslušnik) imenovan je na mjesto voditelja Porezne uprave prvo u Dubrovniku, da bi nakon afere Šegon napredovao u Zagreb. Prema djelatnicima iz Porezne uprave on je devastirao taj sustav, ali to je neka druga priča.
E, sad na red dolazi osveta. U u dogovoru s mojim? vrsnim, ali njima stranački poslušnim knjigovodstvom “Vigna”, tvrtke koja nekako manipulira i predaje potpuno krivu prijavu PDV-a, gdje se zadužujem za (kasnije utvrđeno revizijom poslovnih knjiga u Zagrebu) nepostojećih 220.000 kn PDV -a, nakon čega u rekordnom roku ide blokada. Slijedi žurni izlazak na teren inspektora (koji se usput sva tri puta ispričao i rekao da sam se zamjerio krivima), i odmah pečaćenje brodova i poslovnih prostora. Sve to na samom početku sezonu, kako slučajno ne bi uspio pokriti podvalom mi pripisani, a u stvari nepostojeći dug. Dakako hitno po blokadi i takvom razvoju situacije, kako su mi neki kasnije rekli (u telefonskim pozivima iz partije), sve financijske obveze prema bankama dospijevaju trenutačno bez mogućnosti odgode, razgovora ili prigovora. U tom trenutku posao je odrađen tehnički, kako to znaju reći profesionalno. Čovjek, koji se u komunizmu odluči razmišljati svojom glavom je eliminiran, a dobro sam i prošao jer da su bila ona vremena završio bih na golom otoku kao što je i moj djed (prezivao se Budak).
Daljnje postupke i događanja neću sada iznositi jer neki su još uvijek predmet sudskih postupaka ali mislim da sam već nekako odlučio napisati, možda ne knjigu, ali podeblji elaborat.
Danas kad gledam svu tu ekipu po gradu (jer nisu samo ovi navedeni uključeni) dođe mi plakati od smijeha. Zašto? Tako jadno, nisko i zločesto nešto mogu napraviti samo ljudi koji su teško iskompleksirani u životu i žive začahureni na pustom otoku. I zato kad me itko bude prozivao za bilo sto nek prvo promisli tri puta. Spreman sam argumente iznijeti i ukrstiti s bilo kime, u bilo kojem trenutku, na radio Korčuli, Novoj TV, RTL televiziji ili bilo kojoj drugoj. Nije me sram bilo koje moje odluke u životu. Čvrsto stojim iza svih svojih djela i nedjela i spremam sam ih braniti svim kulturnim i zakonitim sredstvima jer se na njihov nivo ne spuštam.
A vi moji dragi sugrađani kad glasate dobro razmislite sto radite i s kime imate posla.
Ovu istinu ću stati iznositi u onom trenutku kad mi se javno ispričate u pisanom obliku i oglas plate u nekim nacionalnim novinama na punom formatu, cijeloj stranici (minimalno formata A4).”
E sad što na ovo reći. Kao momu prijatelju Franu tako ću i tebi poštovani moj čitaoče pojasniti ono što u stvari tu gdje jeste svakodnevno na ovakvim primjerima i sami gledate. Jedan od djece, koju sam u Korčuli, Orebiću i Dubrovniku nekad trenirao je i čovjek iz gornje priče Žarko Žaknić. Mnogi od te djece, koju sam privukao da treniraju (Taekwondo) uspjeli su u životu jer amaterski sport je pravi lijek. U to doba osamdesetih bio je grad pun opijata raznih vrsta, ali ulaskom u Klub dio malih na pogrešnom putu iz dosade, okrenuli su ploču i postali drugima primjer i mjesto potencijalnih “nasilnika” pravi zaštitnici, djeca su mjesto u kafiće po cijeli dan… išla na treninge a droge je uskoro nestalo jer je njihovim odrastanjem nestajalo novih mušterija. Svu tu dicu doživljavam otprilike kao i oni mene… Empatija, poštovanje i ponos, ali onaj koji isključuje njihov privatni put kroz život. Tako se i Žarko Žaknić borio. Gledao sam kako napreduje šutio on i šutio ja, tako je došlo vrijeme kad je pao, bolje reći bačen, samo što nisan zna ono što sad čitam. Ponos, obraz, to je u ovomu gradu Korčuli mnogima postao nepoznat pojam. Podvale, nepotizam, laži i “sitne” privilegije posla za manje školovane, one s malo, nerijetko i upitne, diplome ili stručnosti, od nekud dovučene da se djecu našu otjera, jer je pogled u čisti obraz opasan za perspektivu posla u gradskom inženjeringu, radnom prostoru, koncesijama… po gradnju šuma i piratskih voćnjaka u uvelom gradu od kamena, zamalo pokrivenom betonom. Podvaljenom braniteljima za po prilici, do kraja bi ispalo pola milijuna eura, kojim bi nas sramotili sve dok to čudovište petokrakačno ne bi vremenom palo po podu na zadovoljstvo globalista što su im i neki sudionici Domovinskog rata odletjeli u zagrljaj. Misle takvi sa zapada (a istoka) podmetnuti Korčuli, gradu našega života i nekima rođenja, da su uspjeli pomaknuti Žarka, Viceta, ili Marka, Mariju…. ali ne vide što im se događa sa životom u koji žure ugrabiti što im kroz prste, kao pijesak curi, sata što se ne može okrenuti pa da pržina nastavi i ponovi ciklus trajanja vremena. Prosut će oni samoživi svoje “djelo” poput pijeska, pa što ostane iza njih i kako će to biti sutra nije ih briga ali moguće je to mora. Varaju se da su to njihova djeca, jako se varaju da je to njihov Žarko, Vicko, Marko ili Marija jer sve će dobro vrijeme ostaviti a loše će zatrti i baciti u pretinac zaborava ravnotežom i mjerom Boga Oca Svesilnoga. Blago onomu tko ovo ne razumije ali cvokot i škrgut zubi čeka nas svih koji smo živjeli a nismo se za dobro borili, a kamoli one što su bili zločesti. Svi smo se rodili, u sebi nosimo prirodni zakon i Božji tko Ga poštuje. Lupeži i prevaranti znaju što činu i raduju se u materiji… na duh zaboravljajući, ali znaju da grade kulu od karata i svega su u njoj svjesni osim sebe dok ih opominje stalno prijeteći rušenjem a oni? Polako pilaju granu na kojoj smo zajedno svi, a kad počne padati kao 1991. onda sve vidimo dok se “ne zaboravi” što je bilo tamo gdje oni nisu bili. Još tupasti misle da u svom pohodu eliminiraju one koji se ne nadimlju na svomu putu neminovne pobjede, koji prihvaćaju pravo na izbor, ali i puštaju da se igraju bikovi i krokodili u kaljuži, zaboravljajući da ima Čovjeka i njegovog Boga, koji je i Bog njihov. Najbolje to dočarava način nazovimo borbe kojim neki žele do pozicija u politici. Pa kaže “pošteni” kako je on razotkrio “afere” jednakih mu nepoštenih, kakav je i sam. Za ne pogriješiti navede sve tuđe grabeži i mućke, ali ni riječi o onome što je on napravio dok je dijelio iz zajedničke kase onima od kojih se uzima, pa tako i braniteljima, a pripada im po slovu zakona, no oni bi ukidali, uzimali pa dijelili i spomenike sebi značajnima gradili… Bože nas sačuvaj.
p.s. na fotografiji je pošumljena obala na rivi u Korčuli od čega se ne vide vizire kamene ljepotice a pokriva i pogled prema suprotnoj strani na zalazak sunca. Realizirala “zeleno-crvena” garnitura do izbora na vlasti.
Marko Mišo Mujan
