By Kratak, za metodičke svrhe opis Trećeg svjetskog rata koji se odvija pred našim očima. Svi dosadašnji svjetski ratovi kao i ovaj u toku, vodili su se na širem europskom prostoru na kojem su smještene moćne nacije i države koje nastoje drugima nametati medjunarodne vojne, gospodarske, ideološke i političke odnose. Dva svjetska rata su vodjena s ciljem uvodjenja novog europskog i svjetskog poretka, teritorijalnih osvajanja, radne snage i sirovina jer su vodeće europske države teritorijalno skučene i traže prostor za proširenje izuzev hrvatskog nacionalnog pokreta za prvu obnovu (NDH) starije hrvatske države. Europski prostor je područje protuslovnosti različitih državnih interesa i trajni izvor sukoba.
Vremensko razdoblje: 2025. godina.
Neposredno zaraćene strane: država Ukrajina i država Ruska Federacija.
Posredno uključene države: Engleska, Francuska, Njemačka, USA, Poljska, S. Koraja, Kina, Indija.
Ratni sukob tradicionalnim (anglizam, konvencionalnim) sredstvima u kojem sudjeluju, posredno ili neposredno, više od dvije zaraćene strane primjereno je smjestiti u svjetski vojno-oružani sukom sa izrazitim ideološkim protuslovnostima.
Premda dvije države neposredno sudjeluju u ratnim i neprijateljskim odnosima, druge države posredno sudjeluju dolijevanjem vatre u vidu isporuke modernog naoružanja za uništavanje ljudske sile, materijalnih sredstava i vojnog osoblja za osposobljavanje (obuka) domaćeg stanovništva za vodjenje modernog rata.
Neposredni ciljevi III. svjetskog rata:
1/ ukrajinski cilj: članstvo u NATO, članstvo u EU i oružanim sredstvima pokušaj rješavanja nekih povijesno neriješenih pitanja kao što su posljedice staljinističke politike i odnos ukrajinskih vlasti prema ruskom stanovništvu u razdoblju II. svjetskog rata: ukrajinska vojna politika neposredno je poticana velikodržavnim i sebičnim interesima članica NATO-a i sredstvo je teritorijalnog proširenja ove vojno-političke Organizacije;
2/ ruski ciljevi: uspostaviti sigurnosni pojas unutar kojeg ne postoje strane vojne baze i pacificirati ukrajinske težnje za osvetom zbog pretrpljenih šteta u vremenu staljinizma i Sovjetskog Saveza: uspostava moćnog, prilagodjenog suvremenim uvjetima moćnog ruskog Carstva;
3/ ciljevi drugih nacija i država koje posredno i svjesno doprinose ovom sukobu:
3.1. EU: proširenje na Istok jer je to conditio sine quo non opstanka ove vještačke političke organizacije: bez teritorijalnog proširenja i ovladavanja jeftinijim sirovinama ona ne može gospodarski u utakmici sa USA, Kinom, Indijom, opstati;
3.2. Engleska, bivša kolonijalna sila koja, teritorijalno ograničena engleskim otokom, traži po njima pravedniju raspodjelu svjetske političke moći i staru slavu;
3.3. Francuska, takodjer bivša kolonijalna sila koja na tragu Napoleonove vojne doktrine, traži bolje mjesto unutar novog svjetskog poretka: njena iskustva u pokušaju vojnog pokorenja ruskih zemalja su dragocjena;
3.4. Njemačka koja nije vodila osvajački rat 80 godina, još uvijek najmoćnija ekonomska sila na širem europskom prostoru, traži teritorijalno proširenje i priznanje političke moći;
3.5. USA: Trumpova izvršna vlast obnavlja model samodostatne gospodarske nacionalne države čiji prvenstveni cilj je unutarnja politika i smanjenje vanjskih troškova: ona se prikazuje kao mirotvorac u III. svjetskom ratu;
Motiv: krupni kapital koji upravlja naprijed navedenim nacionalnim državama sukladno modernoj vojnoj i političkoj doktrini: prvo razori, uništi postojeće a zatim pristupi obnovi predvodjenoj krupnim kapitalom; starosjedilački ljudski čimbenik je trošak i nadoknadiv je kroz vještačke migracione procese;
Hrvatska: kolonija krupnog kapitala, bez samostalne unutarnje politike, o vanjskoj nema govora jer je vodi Europska Komisija, Komesar, EU Parlament, imanovana a ne birana od naroda, vrhuška koja odlučuje u hrvatsko ime. Predsjednik vlade je prenosilac upustava iz EU središta bez stvarne uloge, koji račune polaže Komesaru.
Hrvatski dugoročni cilj: neutralni status, istupiti iz EU i NATO, primijeniti model nezavisne hrvatske države koji predmnijeva samostalnu unutarnju, nezavisnu vanjsku politiku i narodni (državni) suverenitet o svim nacionalnim pitanjima.
Osnovno načelo: tradicionalna uloga hrvatskih oružanih snaga je obrana svih hrvatskih povijesnih zemalja i hrvatskog teritorija jer u dosadašnjoj povijesti hrvatski vojnik nije stao na niti okupirao tudje teritorije. Hrvatski vojnik nema što tražiti niti posredno sudjelovati u ovom svjetskom sukobu. Ne postoje sličnosti izmedju Domovinsko-obrambenog rata 1991-1995. i položaja ukrajinske nacije u sukobu sa Ruskom Federacijom: Hrvatska se borila za drugu obnovu nacionalne države a Ukrajina je u sukob ušla kao suverena država. Štoviše, ona se svojim ljudima, mladosti – kao u ruskoj – i na vlastitoj teritoriji bori za sebične tudje interese: ona je žrtva uspostave novog svjetskog poretka uz prešutnu suglasnost ukrajinskog političkog i državnog vodjstva.
Moderna država Ukrajina je unaprijed rasprodana krupnom kapitalu i neće postojati u predratnim granicama niti već sada posjeduje suverenitet u unutarnjim i vanjskim poslovima: u njoj caruje strani kapital, tudji interesi i nalazi se u politički gledano, kolonijalnom položaju.
Ruska Federacija je u prednosti jer posjeduje nuklearno oružje razorne moći i sposobnost odredjivanja uvjete ovog svjetskog sukoba.
Republika Hrvatska nema neposrednih niti posrednih prednosti uvlačenja u ovaj sukob koji se vodi izmedju velikih sila koje teže oblikovanju novog svjetskog poretka: samo štete.
Dakle, dvije nacionalne, medjunarodno priznate države neposredno sudjeluju i nekoliko europskih nacija posredno dolivanjem vatre na ulje pa se otuda može zaključiti da je Ukrajina žrtva nove doktrine EU koja se želi uspostaviti kao svjetska sila premda se radi o zajednici suverenih nacija i država povezanih zajedničkim koristima. Otuda Trump pregovara sa predstavnicima nacionalnih država a ne sa europskim Komesarom. Ukrajina je žrtvovana kako bi opstala EU.
Stoga se Hrvatska treba držati neutralno, čuvajući vlastiti narod, narodni i državni suverenitet: mudro prosudjujući o hrvatskim koristima.
Zaključak: Rusija naliči na ruskog medvjeda probudjenog iz dubokog sna koga lovački psi po nagovoru gospodara napadaju. Razdražljiv jer su ga prisilili na borbu, snažan i uzvraća na napade. Opasan je te stoga gospodari trebaju povući svoje pse lovce.
Problem: kada lovački psi predji granicu jer su ih lovci tranirali da napadaju, kada predju crvenu liniju, postoji visoka opasnost uporabe nuklearrnog oružja: po jedna nuklearna bomba na London, Brussell, Pariz i Berlin, i eto smaka svijeta, nestanka ljudske civilizacije. Istina, u rubnim dijelovima će neki preživjeti ali svijet ne će više biti isti.
Zašto: zbog sebičnih interesa krupnog kapitala koji su protuslovni narodnosnim.
Pouka: u pitanju je krajnje opasan huškački rat koji prijeti opstanku moderne društvene organizacije jer je nedvojbeno da Rusija ne može biti vojno poražena niti će USA i Kina dozvoliti uobličavanje Europske Unije i Engleske u super-silu. Ovaj sukob se može završiti jedino pregovorima i dogovorom zainteresiranih stranaka a nikako oružanim sredstvima.
Dr. sc. Ivica Ivo Josipović
Politolog i nezavisni istraživač
