LISTOPAD 1941. U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ…

Podjeli

Polazna teza: povijesna činjenica da je Ustaški pokret posljedica, prvo, srbsko-jugoslavenske diktature i drugo, želje hrvatskog čovjeka da obnovi stariju država Hrvatsku, teško pronalazi svoje mjesto u službenoj hrvatskoj historiografiji. Prve ustaše su s punom iskrenošću i dobrom namjerom ustale u obranu hrvatskih dugoročnih probitaka i povratak poljuljanog samopouzdanja u hrvatskom narodu kao posljedica višestoljetne izloženosti tuđinskim utjecajima. Ustaški vrhovni cilj je pravednije hrvatsko društvo i obnova nacionalne države u kojoj su hrvatski probitci prvostupni. Naravno, razlike su između pripremne etape i krakotrajnog perioda kada su vršili vlast na području NDH.

  1. Socijalna skrb za prosječnog građanina:

Od samog početka su nove hrvatske (ustaške) vlasti na prvo mjesto nacionalne politike postavili prosječnog Hrvata, njegovu obitelj, sa zbiljskim životnim i radnim potrebama. 29. rujna 1941., donesena je zakonska odredba o osnutku „Pomoći“ pri ministarstvu udružbe, sa zadatkom pomaganja siromašnih i potrebitih na čitavom području NDH, osobito u zimskim mjesecima. (Vidjeti; Nezavisna Država Hrvatska: Zakoni, zakonske odredbe i naredbe, Proglašene od 1. do 29. listopada 1941., Knjiga VII(Svezak 61.-70.) Uređuje: A. Mataić. Tisak i naklada knjižare St. kugli, Zagreb, br. 2950., str. 3-4, Izvor: sistory.si/cdn/publikacije/37001-38000/37534) Međutim, propisana državna skrb za hrvatskog čovjeka nikada nije u cjelosti ostvarena zbog unutarnjih otpora i ratnih uvjeta.

  1. Život i rad u ratnim uvjetima:

Ukupan život u NDH za nekoliko prvih mjeseci se naglo promijenio kao posljedica partizansko-četničkog oružanog ustanka, o čemu svjedoči podatak da je 25. rujna, donesena naredba o provođenju zamračenja, budući je izvor svjetlosti vrsta smjerokaza u slučaju neprijateljskog napada. (Isti izvor, str. 5-21) Prvotno oduševljenje o obnovi države Hrvatske, uskoro je zamijenjeno svakodnevnom brigom za život i svojinu.

  1. Komunistička ugroza:

Da su novim hrvatskim vlastima, komunisti predstavljali glavnu opasnost dokaz je zakonska odredba donesena 2. listopada o postupku kod komunističkog napadaja, kada se počinitelj ne pronađe. Ako u napadu na život i imovinu, pogine jedna ili više osoba, a za 10 dana od počinjenja čina se ne pronađe počinitelj, odredit će ministarstvo unutranjih poslova, Ravnateljstvo za javni red i sigurnost u Zagrebu, za svakog poginulog strijeljanje deset osoba iz reda redarstveno ustanovljenih prvaka komunista. (Isto, str. 32) Ovo može povjesničarima i istraživačima pismohrana, poslužiti kao metodologija izračunavanja žrtava u NDH.

  1. Hrvatski izdavački zavod:

Propisnik o ustrojstvu i poslovanju Hrvatskog izdavačkog (bibliografskog) zavoda donesen je 29. rujna (Isto, str. 50-54), iz kojega je razvidna namjera novih vlasti poticanja izdavačke djelatnosti koja se bavi hrvatskom povijesti, hrvatskim jezikom i kulturom na hrvatskom i drugim jezicima, napisane Hrvatima od hrvatskih pisaca, kao vid vraćanja zanemarenoj hrvatskoj povijesti i jeziku. Naročito se ističe značaj enciklopedije za mladež. Krupna novina spram razdoblja prve Jugoslavije kada se hrvatski duh i misao progonila.

  1. Proširivanje školskih stegovnih postupaka:

Ustaške vlasti su učenike pučkih i srednjih škola smatrale budućnosti novog društva, zbog čega su ustrajavali u dobrom vladanju učenika, u školi i u društvu. 1. listopada je donesena nadopuna školskih stegovnih propisa, prema kojoj, u nedjelju, a za muslimane u petak, vjerske i državne blagdane, učenici i učenice vrše obvezatno svoje vjerske dužnosti. (Isto, str. 55) Nedvojbeno uredno obavljanje vjerskih dužnosti doprinosi ćudorednom ponašanju u društvu.

  1. Upravna oblast Zemuna:

Njen zadatak je između ostalog, ustrojstvo carinske uprave sukladno novim teritorijalnim granicama NDH, pa je 7. listopada naređeno otvaranje glavne carinarnice u Zemunu (Isto, str. 77-78), sa carinskim ispostavama u Slankamenu i Belegišu. Zemun je najistočniji hrvatski grad u NDH. 10. listopada je donesena zakonska odredba o osnutku Redarstvenog ravnateljstva u Zemunu. (Isto, str. 89-92), što znači da se grad Zemun sa njegovim područjem nalazio pod vlasti NDH. Redarstveno ravnateljstvo je vršilo cjelokupnu vlast, uključujući nadzor nad golubovima listonošama i nad kućarenjem (torbarenje). Nadzor nad kretanjem osoba je pojačan zbog partizansko-četničkog ustanka i prenošenja vijesti putem osoba koje su mijenjale mjesto boravka.

  1. Uređenje pitanja hrvatskih dragovoljaca u njemačkoj vojsci:

Hrvatski dragovoljci u sklopu njemačke vojske su odobrenjem od 6. listopada, oslobođeni od uvozne dozvole osobnih predmeta. (Isto, str. 82-83) Naime, kada su hrvatski dragovoljci koji su služili u njemačkoj vojsci, sobom ponijeli kao prtljag osobne stvari, koje vraćaju svojoj rodbini, oslobođeni su od carine uvoza u NDH, s uvjetom da se radi o pošiljatelju hrvatskom dragovoljcu u sklopu njemačke vojske.

  1. Poglavnikovo pomilovanje:

Povodom šest mjeseci postojanja NDH, 10. listopada 1941., donesena je Poglavnikova odredba za pomilovanjem. (Isto, str. 81-87) Dakle, uvidom u pismohranu moguće je pronaći više podataka o ovome jer je za predmnijevanje da su mnogi koji su zadovoljavali uvjete, pomilovani od Poglavnika. Od ovoga su izuzeti svakako, svi koji su pobjegli u inozemstvo ili skrivaju svoje boravište, koji su osuđeni za politička pitanja, komunisti i protivnici NDH, crno burzaši, oni koji su sudjelovali u oruženom ustanku. Istog dana donesena je Poglavnikova odredba da se obustavi svaki stegovni postupak protiv državnih službenika zbog stegovnih postupaka učinjenih iz političkih razloga prije 10. travnja 1941. (Isto, str. 88)

  1. Podržavljenje imetka Židova i njihovih poduzeća:

Židovki imetak je bio od zanimanja za vlasti NDH, pa je 9. listopada donesena zakonska odredba koja omogućava da Državno ravnateljstvo za ponovu, svojom odlukom, može podržaviti imetak svakog Židova i svako židovsko poduzeće, uz naknadu ili bez naknade, u korist NDH. (Isto, str. 93-94)

  1. Željeznička Ustaška vojnica:

Hrvatske željeznice su predstavljale oblast kojoj su nove vlasti posvetile značajnu pažnju jer se njome odvijao značajan promet ljudi i roba. 13. listopada je donesena zakonska odredba o ustroju posebne Željezničke Ustaške vojnice, (Isto, str. 109-111) kao posebno ustaško tijelo, sa zadaćom osiguranja na čitavom području NDH, siguran i uredan promet Hrvatskih državnih željeznica, obhodnji vlakova i brige nad kretanjem putnika i nad prometom tereta. U nju su ulazili ustaše djelatni željezničari kao i bivši željezničari, koji polažu propisanu ustašku prisegu. Njeno sjedište je u Zagrebu i zapovjednika imenuje Poglavnik, u čijem sastavu se nalaze dvije ustaške bojne. Sjedište jedne bojne je u Zagrebu a druge Sarajvu. Svaka ima tri satnije, svaka satnija tri voda, svaki vod tri roja (desetina) a svaki roj ima potreban broj ophodnji.

  1. Prijevodi stranih književnosti:

Posebnom zakonskom odredbom od 13. listopada uređeno je pitanje izdavanja prijevoda iz tuđih književnosti. (Isto, str. 116-117) To pravo pripada na području NDH isključivo Matici Hrvatskoj u Zagrebu. Ono se ne odnosi na prevođenje znanstvenih djela, već lijepe književnosti i poučnog štiva na kojem tuđem jeziku, koje su namijenjene hrvatskom puku.

  1. Hrvati na privremenom radu u Velikom Njemačkom Carstvu:

Hrvatskim radnicima na privremenom radu u njemačkim poduzećima se prema odluci od 14. listopada, odobrava slanje paketa bez izvozne dozvole, s time da težina paketa ne smije preći 4 kg. Ova olakšica se odnosila samo na rabljenu robu što svjedoči o ratnim prilikama.

  1. Pitanje izseljenih lica i njihove imovine:

Sporazumom između Njemačke, NDH i Srbije, izvršena je razmjena stanovništva. Hrvati iz područja izvan NDH su useljavani a Srbi iz NDH izseljavani u Srbiju, s čime je povezano pitanje njihove pokretne i nepokretne imovine. 20. listopada 1941., donesena je zakonska odredba o imovini osoba, izseljenih iz područja NDH (Isto, str. 141-146), sukladno kojoj je za ova pitanja nadležno Državno ravnateljstvo za ponovu, kada se utvrdi da postoji takva imovina. Tada se vodi od strane ovog ravnateljstva postupak prevođenja imovine u svojinu države. Jedan dio se prenosi na Zavod za kolonizaciju. Zemlja i nepokretna imovina izseljenih lica često je dodjeljivana koloniziranim Hrvatima. Dakle, nedvojbeno je jedan broj Srba iz NDH izseljen, a dio dragovoljno napustio područje NDH. Uglavnom se radilo osobama iz instituta tzv. solunskih dragovoljaca koji su političkim odlukama kolonizirani u Slavoniju, Baranju i Srijem, koje su nove hrvatske vlasti izselile u Srbiju i koji nisu katastarski riješili status zemlje i imovine koje su im dodijelile srbsko-jugoslavenske vlasti poslije 1918. Prema ovoj zakonskoj odredbi, imovina izseljene osobe sa danom izseljenja, postaje vlasništvo NDH. Istog dana, donesena je zakonska odredba o imovini osoba koje su napustile područje NDH. (Isto, str. 147-153) Za istaći je razlikovanje izmedju osoba koja su odlukama vlasti prisilno izseljena (prognane) i drugo, osoba koje su dragovoljno napustile područje NDH. I u ovom slučaju Državno ravnateljstvo za ponovu vodi upravni postupak prema imovini osoba koje su same napustile područje NDH. Naravno, ove zakonske odredbe su politički motivirane. Istog dana je donesena zakonska odredba o oprostu od plaćanja biljega i pristojbi Zavoda za kolonizaciju (Isto, str. 154-155) hrvatskim useljenicima prilikom preuzimanja podržavljene zemlje i nekretnina. U sklopu toga je donesena zakonska odredba o oprostu novih pristojbi na preuzeto agrarno zemljište od hrvatskih kolonizatora. (Isto, str. 156-157) Svi kojima je dodjeljivano oduzeto zemljište i nekretnine su oslobođeni plaćanja doprinosa, čime se pogodovalo kolonizatorima.

  1. Odnos ustaških vlasti prema hrvatskoj mladeži:

U mladeži su vidjeli budućnost novog hrvatskog društva. 1. listopada je usvojen školski stegovni propis za učenike i učenice srednjih stručnih škola, trgovačkih akademija, trgovačkih škola (Isto, str. 161-175), kroz koje se nastoji uvesti pozitivan hrvatski duh mladeži prema hrvatskom narodu i državi. Njihovo vladanje u školi i izvan, treba predstavljati primjerom, lijepo i dobro. „Mladost mora biti svjesna svoje buduće uloge u hrvatskom narodu…“ (Isto, str. 161) „Kletve, psovke i proste riječi znak su neodgojuće ćudi i surove naravi. Te nedostojne pojave valja izbjegavati i svim silama pobijati“. (Isto, Čl. 5., str. 162) Ustaška mladež je trebala predvoditi pozitivan odnos hrvatske mladeži prema novom poretku, s ciljem sticanja i razvoja osjećaja dužnosti prema sebi, roditeljima, školi, hrvatskom narodu i državi.

  1. Odnos ustaških vlasti prema seljacima:

Budući je seljaštvo činilo pretežiti dio hrvatskog puka, razumljiv je pozitivan odnos novih vlasti prema ovim socijalnim slojevima. 20. listopada je zakonskom odredbom utemeljena seljačka gospodarska zajednica (Isto, str. 193-201) sa sjedištem u Zagrebu, s ciljem promicanja sela i seljaštva, očuvanja i razvoja svih grana seljačkog gospodarstva, uključujući ribarstvo, proučavanja seljačkog života i gospodarskih uvjeta njegovog razvitka. (Isto, Čl. 3., str. 193) Ona preuzima svu imovinu i obveze Gospodarske Sloge u Zagrebu, koja se razvrgava.

  1. Struktura nove državne uprave i mjesne samouprave:

Uspostavom NDH, ustrojen je novi oblik državne uprave. Uvedene su velike župe na čelu sa velikim županom, koje su nadređene kotarima kao drugostupnim vidom uprave, koje su pak nadređene obćinama u sastavu teritorijalnog razgraničenje kotara. Mjesne zajednice su predstavljale osnovnu samoupravnu jedinicu unutar obćine. 20. listopada donesena zakonska odredba o nazivima zakonskih i drugih propisa i oblasnih rješenja, (Isto, str. 214-216) prema kojoj odredbe izdaje jedino Poglavnik NDH. One mogu biti a) zakonske, b) obćenite, obće naravi i koje nemaju narav zakona i c) posebne, kojima se uređuju posebna pitanja koja rješava jedino Poglavnik. Sve zakonske odredbe potpisuje Poglavnik i nadležni ministar, a odredbe ministar samostalno. Ministar samostalno izdaje: provedbene naredbe, propisnike i poslovnike, naredbe i naredbe o imenovanju, promaknuću, premještanju, umirovljenju i odpustu.

  1. Župske oblasti i pitanje redarstva:

Velike župe su nositelj novog upravnog redarstva. 20. listopada je donesena zakonska odredba o župskim redarstvenim oblastima (Isto, str. 217-223), prema kojoj se u sjedištima velikih župa osnivaju državne prvomolbene i nadzorne redarstvene oblasti pod nazivom Župska redarstvena oblast, podređena ministru unutarnjih poslova. Kotarske oblasti su podređene župskim redarstvenim oblastima, koje se tiču javnog reda i sigurnosti. U djelokrug župske redarstvene oblasti spada, izmedju ostalog održavanje javnog reda i sigurnosti, briga za osobnu i imovinsku sigurnost, suzbijanje unutarnje i vanjske protudržavne djelatnosti prema uputama Ustaške nadzorne službe, redarstveni poslovi, zdravstveno redarstvo koje se tiče suzbijanja pijanstva, kletve, nemorala, prostitucije, trgovine bijelim robljem, nadzor nad kretanjem stanovništva: prijavljivanja, boravka, zaposlenja, izdavanja isprava.

  1. O nekim ispravkama srbskih kolonizacija:

Da je područje kotara Bjelovara u razdoblju od 1918., izloženo kolonizaciji pravoslavnih i Srba, dokaz je naredba od 21. listopada, o promjeni imena Carev Lazarevac upravne obćine Severin kotara Bjelovar, u Kašljavac. (Isto, str. 209)

  1. Državni službenici su traženi:

Novi oblik državne uprave, predmnijevao je stručne činovnika koji će savjesno, stručno i odgovorno obavljati predviđeni posao. 23. listopada donesena je zakonska odredba o primanju osoba slobodnog zanimanja u državnu službu. (Isto, str. 212-213)

  1. Odnos vlasti prema hrvatskoj glazbi:

Da su nove vlasti prednost davale hrvatskim glazbenim skladateljima, dokaz je zakonska odredba od 23. listopada o zaštiti domaćeg glazbenog stvaranja. (Isto, str. 230-231) Na javnim priredbama treba najmanje četvrtina (25%) rasporeda biti ispunjena glazbenim djelima hrvatskih skladatelja. Sve ostale stalne ili privremene glazbene izvedbe, koje su pristupačne javnosti, trebaju izpunjavati najmanje 50% glasbenog rasporeda djelima hrvaskih skladatelja, što vrijedi za krugovalne postaje u NDH.

  1. Zabrana braka sa ne-arijcem:

Državljani NDH koji sklope brak sa ne-arijcem (Židovi i Cigani), kažnjavaju se strogim zatvorom od najmanje 6 mjeseci, gubitkom državljanstva, predviđeno je zakonskom odredbom o nadopuni zakona od 30. travnja 1941., donesena 23. listopada, (Isto, str. 237-236) sa obrazloženjem, (Isto, str. 237-238) s ciljem zaštite arijske krvi i časti hrvatskog naroda. Ova zakonska nadopuna je posljedica zlouporama u praksi nekih Židova koji su prelaskom na katoličku ili islamsku vjeru, nastojali prikriti svoje židovsko podrijeklo, čime „svijestno i nekažnjeno kvare čistoću arijske rase i kaljaju čast hrvatskog naroda“. (Isto, str. 238)

  1. Hrvatsko sveučilište, dokaz nacionalne zrelosti:

Hrvatske kulturne ustanove jedan su od dokaza zrelosti hrvatske nacije i njenog prava na obnovu starije države Hrvatske. 23. listopada donesena je zakonska odredba od 124 člana o Hrvatskom sveučilištu u Zagrebu, koje ima slijedeće fakultete: bogoslovni, mudroslovni, pravni, medicinski, poljoprivredno-šumarski, tehnički, veterinarski i farmaceutski. (Isto, str. 253-294) Prema zakonskoj odredbi, rektor upravlja sveučilištem a dekan fakultetom. Odredbe o načinu ustroja hrvatskog sveučilišta su uglavnom prijepis međunarodnih pravila i po tome je hrvatsko sveučilište u razini zapadnoeuropskih 40-tih godina prošlog stoljaća. Moderni ustroj je uglavnom istovjetan osim što se povećao broj fakulteta. Dakle, nove hrvatske vlasti su temeljito radile na ustroju države Hrvatske, od vojnih pitanja do znanstvene djelatnosti. Nedvojbeno je u prvih šest mjeseci postojanja NDH urađen golem posao na ustroju mlade države, ali kako su sa istoka stizale nepovoljne vijesti, kako su velike sile odlučile vojno, materijalno i politički podržati Titove partizane, to je zastoj bio sve očigledniji, praćeno gubljenjem samopouzdanja u čitav projekat.

Ivica Ivo Josipović


Podjeli
Leave a Comment