Pri samom kraju 2019. godine predstavnici devet političkih stranaka i organizacija u Autonomnoj Pokrajini Vojvodini su usvojili zajednički dokument ‘Memorandum za Vojvodinu’. Među potpisnicima istoimenog dokumenta su predstavnici Lige socijaldemokrata Vojvodine, Vojvođanske Partije (Stranke), našega Demokratskoga Saveza Hrvata u Vojvodini (DSHV), Alijanske Vojvođanskih Rumunja, Crnogorske Partije, Saveza Slovaka Vojvodine, Zajedno za Vojvodinu, Liberalno-demokratskog Pokreta Vojvodine i Foruma V-21.
Malo ranije u studenom iste godine je potpisan ‘Memorandum za budućnost Vojvodine’ od strane prije spomenutih LSV-a, VP-a i DSHV-a. U oba ova dokumenata je istaknuto da Vojvodina nije problem već rješenje. I da Vojvodina nije problem već pitanje. Osobito predstavnici hrvatskog naroda u Vojvodini stalno ističu da je autonomna pokrajina Vojvodina od vitalnog hrvatskog interesa te da u njoj stvari budu uređene po europskim standardima a što jamči i prosperitet Hrvata u Vojvodini. Predstavnici VP-a su i tom prilikom kao i stalno što rade istakli da je Vojvodini nužno povratiti puni politički i ekonomski suverenitet (u smislu vojvođanske republike unutar Srbije) što je uvjet prosperiteta svih Vojvođana/nki.
U prosinačkom dokumentu je istaknuta Vojvodina kao pokrajina 27 nacija (među njima i Hrvata) koji trebaju u njoj kao zajedničkom domu živjeti u miru i skladu a što i jest sama esencija vojvođanskog karaktera. Usto, Vojvodina je definirana osim multinacionalnom i multi konfesionalnom i multi kulturalnom i višejezičnom pokrajinom. U AP Vojvodini ima šest službenih jezika a to su pored srpskog i hrvatski, mađarski, slovački, rumunjski i rusinski. Memorandum poziva na povratak visokog stupnja autonomije pa i do statusa republike unutar visoko decentralitirane i regionalizirane Srbije. U dokumentu se poziva službene srbijanske vlasti na prestanak miješanja u unutarnje stvari susjednih država pod izlikom “zaštite Srba u njima”. Jasno se priznaju postojeće granice novonastalih samostalnih država na tlu bivše Jugoslavije nakon njezinog raspada i poziva na njihovo trajno poštivanje. Budućnost Vojvodine i takve neagresivne i normalizirane Srbije se vidi u EU a i NATO-u. Jasno se daje do znanja da bez prihvaćanja takvih iznesenih postulata nema puta u europsku budućnost Srbiji ali ni Vojvodini u sklopu takve Srbije. Želi se postići da Vojvodina kao moderna europska regija (službeno autonomna pokrajina) bude dom svih svojih građana ali i naroda/nacija bez obzira na vjeru, jezik, kulturu i druge osobitosti.
Takva Vojvodina znači osim političke stabilnosti i ekonomski prosperitet i bolji život svojih ljudi ali i razvijanje dobrosusjedskih odnosa s okruženjem pa tako i sa Hrvatskom. Ne ulazeći sada u detalje oko povijesnog konteksta Vojvodine važno je istaći da je ovaj dokument sušta suprotnost Memorandumu 2. Memorandum za Vojvodinu kao i Memorandum za budućnost Vojvodine su u izravnoj suprotnosti s agendom ‘srpski svet’. I to je svojevrsni ‘zid obrane’ susjednih država od strane velikosrpskog državnog projekta. Stoga je spomenutim (pro)vojvođanskim memorandumima nužno pružiti pozornost, upoznavati svekoliku hrvatsku i inu javnost o njima te dati tome svemu i vlastiti doprinos te uznastojati pomoći i samim donosiocima istih što veći uspjeh na tom polju rada. Nije to nikakvo miješanje u tuđe posle jer se ovdje radi o zaštiti vlastitog integriteta i mira te stabilnosti na JI Europe a tiče se i poboljšanja položaja te trajnog rješenja hrvatskoga nacionalnog pitanja u AP Vojvodini a i šire (npr. u užoj Srbiji). A Republika Hrvatska ima ustavnu obvezu voditi računa i skrb za hrvatski narod van njezinih granica. I u tom kontekstu trebamo gledati ulogu Hrvatske i drugih zemalja pa i šire oko ovoga ‘vojvođanskoga’ pitanja umjesto zatvarati oči pred realnošću ispred ‘praga’ te “ne bih se štel mešati” što je već odavno postalo besmisleno i degutantno. Osim za neoliberalnu ljevicu koja je sama postala ‘pod smjeh’. I koliko li ćemo samo olakšati breme hrvatskom puku govoreći i o (pro)vojvođanskim a postedno i (pro)hrvatskim snagama i (prihvatljivo)vojvođanskim memorandumima umjesto samo o (veliko)srpskim Memorandumu 1 i 2 u formi agende ‘srpski svet’. Dajmo mi o o agendi ‘snažno autonomna Vojvodina’ ili ‘Vojvodina republika’ pa će i nama se vidljivije i snažnije nazirati svjetlo na kraju tunela. Pa neka i iziđemo konačno iz tunela mračna na prekrasnu svjetlost danju’.
Josip Žgela
Leave a Comment