By (Papa Leon XIV. prvi put pozdravlja javnost s glavnog balkona Bazilike svetog Petra.)
U četvrtak 8. svibnja 2025., sat vremena nakon početnog kutljanja bijelog dima s krova Sikstinske kapelice, kardinal protođakon Dominique Mamberti, s Balkona središnje lože Bazilike sv. Petra u Rimu, objavio je gradu Rimu i svijetu radosnu vijest o izboru kardinala Roberta Francisa Prevosta za novog papu Leona XIV.
“Annuntio vobis gaudium: Habemus Papam — Eminentissimum ac reverendissimum Dominum Robertum Franciscum Sanctae Romane Ecclesiae Cardinalem Prevost qui sibi nomen imposuit Leo XIV.” (Najavljujem vam radost: Imamo Papu — Najugledniji i najpoštovaniji gospodin Robert Francis kardinal Prevost Svete Rimske Crkve, koji si je dao ime Leon XIV.)
Desetak minuta kasnije s blagim osmjehom i raširenih ruku na Balkonu se pojavio novi papa Leon XIV. i pozdravom uskrslog Isusa, “mir sa svima vama,” pozdravio je ne samo nazočne na trgu nego i cijeli svijet. Svijetu je uputio poruku mira, s željom da Kristov mir uđe u sve obitelji i srca svih ljudi, gdje god se nalazili. Govorio je na talijanskom španjolskom i latinskom jeziku.
Izrazio je duboku zahvalnost kardinalima što su ga izabrali, te svojoj bivšoj biskupiji u Peruu. Toplim riječima je govorio o svom pokojnom prethodniku papi Franji, a svoj govor je završio molitvom.
Kolegijum kardinala
Izborom imena Leon XIV., kardinal Prevost je imao na umu encikliku Rerum Novarum (15. svibnja 1891) pape Leona XIII. o socijalnom učenju, čime je sugerirao da će na temelju te enciklike svoje misli i rad usredočiti na siromašne i one na marginama društva. Neki smatraju da je time htio pokazati kontinuitet u crkvenoj tradiciji.
Njegovim izborom Katolička crkva i 1,4 milijarde katolika iz cijelog svijeta dobili su novog duhovnog vođu i pastira, 267 papu i biskupa Rima, a SAD najutjecajnijeg katoličkog građanina.
Papinske konklave, njihov tok i konačan izbor novog pape
Tajni izbori nazvani papinska konklava počeli su u srijedu 7. svibnja. Kardinali ispod 80 godina imali su pravo glasa. U izboru je sudjelovalo 133 kardinala, a među njima i dva Hrvata, kardinal i zagrebački nadbiskup u miru Josip Bozanić i kardinal i vrhbosanski nadbiskup u miru Vinko Puljić.
Kandidatu je bilo potrebno najmanje 89 glasova, ili dvije trećine ukupnog broja, da postane papa. Prije početka konklava, kao kandidati s najvećom izbornom šansom spominjani su sljedeći kandidati: talijanski kardinal i državni tajnik Vatikana Pietro Parolin, filipinski kardinal i nadbiskup Luis Antonio Tagle, talijanski kardinal i nadbiskup Bolonje Matteo Zuppi, američki kardinali Joseph W. Tobin iz Newarka i Robert Francis Prevost iz reda Augustinaca, mađarski kardinal Petar Erdo, francuski kardinal Jean-Marc Aveline, kardinal Petar Turkson iz Ghane, kardinal Fridolin Ambongo iz Konga i još nekoliko drugih poznatih kardinala.
Od svih njih talijanski kardinal Pietro Parolin je spominjan kao najvjerojatniji kandidat. Parolin je veći dio svoje karijere proveo u vatikanskoj diplomatskoj službi. Bio je desna ruka papi Franji. U vrijeme papine bolesti i danima između njegove smrti i konklava, kardinal Pietro Parolin javno se pojavljivao posvuda. Posjetio je papu u bolnici, a na sporovodu je pozdravio kardinale iz cijelog svijeta. Susreo se s bivšim američkim predsjednikom Josephom R. Bidenom Jr., predsjednikom Ukrajine Volodimirom Zelenskim i bivšim premijerom Italije Matteom Renzijem. Uoči konklave održao je misu na otvorenom za desetke tisuća vjernika na stepenicama Bazilike svetog Petra. Talijanski kardinali su neumorno lobirali za njega. Dan prije konklave neki kardinali su nagađali o sporazumiu između Parolina i filipinskog kardinala Luisa Antonija Taglea. Parolini je trebao postati papa, a Tagle državni tajnik. U teoriji, takvi su sporazumi zabranjeni, ali oni se događaju.
Zahvaljujući njegovoj diplomatskoj službi, osobnoj upornosti i lobiranju njegovih talijanskih kolega, Parolin je u prvom glasovanju dobio dosta glasova, no što je vrijeme više odmicalo i kardinali se bolje upoznali, njegove šanse su se smanjivale.
Hrvatski kardinal Vinko Puljić je izjavio da su glasovi u prvom glasovanju bili rasuti. Prema izjavama drugih kardinala, Parolinovi glasovi do četvrtka ujutro su bili iznad 40, ali se nakon toga više nisu povećavali.
U četvrtak, nakon ručka, glasovi američkog kardinala Roberta Prevosta počeli su naglo rasti. Kardinal Timothy Dolan iz New Yorka izjavio je da su prije početka glasanja neki kardinali u međusobnim razgovorima pitali: “Poznajete li ovog Roberta?”
Kardinal Blase Cupich iz SAD-a (porijekom Hrvat) rekao je za Wall Street Journal da su u četvrtak “nakon ručka mnoge stvari postale puno jasnije.”
Neki su kardinali u početku namjerno glasali za različite kandidate, kako bi oslabili Parolinovu šansu. Većina njih su željeli izabrati kandidata s više pastoralnog iskustva i odlučili glasati za kardinala Roberta Prevosta, koji je kao misionar proveo 20 godina u Peruu. U četvrtak je na četvrtom glasovanju kardinal Prevost dobio preko 100 glasova, dakle mnogo više od potrebnih 89.
Izborni poraz kardinala Parolina. koji je u konklave ušao kao favorit, potvrdio je popularnu rimsku izreku, da onaj tko uđe u konklave kao papa, iz njih izlazi kao kardinal. Doduše ta izreka nije vrijedila 1939. u izboru pape Pija XII. ili 2005. Benedikta XVI., jer su obojica ušli u konklavu kao favoriti i iz nje izašli kao pobjednici.
Nakon izbornog rezultata, kardinal Parolin, kao najviši autoritet Kardinalskog zbora u konklavi, pitao je Prevosta: „Prihvaćate li svoj izbor za novog papu?“ Prevost je odgovorio: „Prihvaćam.“ Odabrao je ime Leon XIV. kao svoje papinsko ime.
Na Balkonu središnje lože Bazilike svetog Petra u Rimu, uz novog papu Leona XIV. sjede talijanski kardinal Pietro Parolin i hrvatski kardinal Vinko Puljić
Životopis Roberta Francisa Prevosta, pape Leona XIV.
Papa Leon XIV. prvi je augustinski papa, te drugi Amerikanac, nakon pape Franje. Za razliku od pape Franje koji je rođen u Južnoj Americi, papa Leon XIV. je rođen u Sjevernoj Americi.
Rođen je 14. rujna 1955. u Čikagu, Ilinois od oca Louisa Mariusa Prevosta, talijanskog i francuskog podrijetla i majke Mildred Agnez Prevost, rođene Martínez, španjolskog podrijetla.
Očevo izvorno obiteljsko prezime bilo je Riggitano. Novi papa ima dva brata, Louisa Martína i Johna Josepha. Otac mu je bio nadzornik škola u Glenwoodu, Illinois, a majka je bila knjižnčarka u lokalnim katoličkim srednjim školama.
Obitelj Prevost je pripadala župi sv. Marije Uznesenja u obližnjem Riverdaleu, gdje je mladi Robert išao u školu, u crkvi služio kao ministrant i pjevao u crkvenom zboru.
Gimnaziju je pohađao (1969-1973) u malom sjemeništu u blizini Saugatucka u saveznoj državi Michiganu. U djetinjstvu je osjetio svećenički poziv, a neki od onih koji su ga u to vrijeme poznavali prorekli su da će jednog dana postati papa, pa su ga zbog toga braća u šali zvali papa. Njegov stariji brat John, nakon izbora, izjavio je da je ponosan na svog brata, ali je u isto vrijme i zabrinut na pomisao s kavim će se poteškoćama i problemima suočiti kao vođa Katoličke crkve. Rekao je da je s bratom, novim papom, telefonski razgovarao oko 30 sekundi i čestitao mu na izboru. Priznao je da je njegov brat još kao dijete, u 5. ili 6. godini godini, znao da će biti svećenik.
„Ne znam je li se s tim rodio ili je to sjeme koje su posijali naši roditelji. On je krenuo tim putem, a ja sam postao ravnatelj katoličke škole. Dakle, negdje je sjeme vjere posijano u nama“, rekao je John (Ivan) Prevost.
Istakao je da bi njihovi roditelji, da su još živi, osjećali izuzetnu radost i ponos, ali i veliku zabrinutost u mislima na teški teret i dužnosti koje je njihov sin preuzeo na sebe.
Smatra da će njegov brat kao papa pokušati ujediniti katolike svijeta, no svjestan je da to ne će biti lako, jer se radi o ljudima različitih mišljenja, tradicije i kulture. U Crkvi postoje frakcije, te mnogi katolici napuštaju Crkvu. No, on vjeruje da će njegov brat učiniti sve da ih vrati i ujedini.
Odlazak u sjemenište
Godine 1973. Prevost je namjeravao pohađati Tolentine koledž, augustinsko sjemenište u Olympia Fieldsu, Illinois, ali je sjemenište iste godine zatvoreno. Odmah se upisao na Sveučilište Villanova, augustinski koledž smješten u blizini Philadelphije, gdje je 1977. stekao diplomu iz matematike.
U Villanovi je uzimao izborne predmete iz hebrejskog i latinskog jezika, čitao spise svetog Augustina i sa svojim kolegama raspravljao o djelu Karla Rahnera. Za vrijeme studiranja u Villanovi radio je kao čuvar groblja u župi Sveti Denis u Havertownu, Pennsylvania.
U rujnu iste godine stupio je u novicijat Reda svetog Augustina (O.S.A.) u Saint Louisu, gdje je ostao godinu dana. Nakon toga preselio se u Čikago i nastavio daljnji studij teologije. Prve zavjete je položio 2. rujna 1978, a svečane je položio 29. kolovoza 1981.
Dana 10. rujna 1981. bio je zaređen za đakona. Nakon toga poglavari su ga poslali u Rim na studij kanonskog prava na Papinskom sveučilištu svetog Tome Akvinskog (Angelicum).
Za svećenika je zaređen u Rimu 19. lipnja 1982. na Augustinskom kolegiju svete Monike. Zaredio ga je nadbiskup Jean Jadot, tadašnji predsjednik Papinskog vijeća za nekršćane, sada Dikasterija za međureligijski dijalog. Licencijat je stekao 1984. godine, a godinu dana kasnije, dok je pripremao doktorsku disertaciju, poslan je u augustinsku misiju u Peru. Godine 1987. obranio je doktorsku disertaciju u Rimu, na temu “Uloga lokalnog priora u Redu svetog Augustina”.
Misijski rad u Peruu
U Peruu je bio na različitim dužnostima. Od 1985. do 1986. služio je kao kancelar Teritorijalne prelature Chulucanas. No, nakon stjecanja doktorata u Rimu 1987., vratio se u SAD i postao upravitelj zvanja i misija Augustinske provincije Naše Majke Dobrog Savjeta u Olympia Fieldsu, Illinois.
Godine 1988. ponovo se vraća u Peruo gdje je brzo svladao španjolski jezik. Postao je instruktor za zavjetovane članove, služio kao sudski vikar, te profesor kanonskog prava, patristike i moralne teologije u sjemeništu San Carlos y San Marcelo u Trujillu.
Pokazao se uspješnim u naporima augustinaca da regrutiraju mlade Peruance za svećeništvo i vodeće pozicije u Augostinskom redu.
Provincijal i general reda (1998. – 2013.)
Godine 1998. Prevost je izabran za provincijala Augustinskog reda u Provinciji Majke Dobrog Savjeta u Čikagu. Dužnost provincijala je preuzeo 8. ožujka 1999.
Dvije godine kasnije u dva mandata bio je izabran za Generala Augustinskog reda. Svaki mandat je trajao 6 godina. Tih dvanaest godina živio je i radio u Rimu, ali je u funkciji svjetskog poglavara Augustinskog reda često putovao svijetom.
Mladi augustinac Robert Francis Prevost s papom Ivanom Pavlom II
U tom svojstvu je 2004. posjetio Buenos Aires i prvi put se susreo s nadbiskupom Jorgeom Mariom Bergogliom, kasnijim papom Franjom. Prema njegovoj izjavi taj njihov prvi susret nije dobro završio. Prevost je kasnije objasnio da se 2013., kad je kardinal Bergoglio izabran za papu, sjetio tog susreta i pomislio da nikad ne će postati biskup.
No, prije povratka u Čikago, papa Franjo i današnji papa Leon XIV. uskladili su svoje nekadašnje razlike i bratski se pomirili.
Po povratku iz Rima, Prevost je služio kao ravnatelj formacije u samostanu sv. Augustina u Čikagu, te kao prvi vijećnik i provincijski vikar
Dana 3. studenog 2014. papa Franjo ga je imenovao apostolskim upraviteljem peruanske biskupije Chiclayo, Peruu[1], uzdižući ga na biskupsko dostojanstvo titularnog biskupa Sufara[2].
U biskupiju je stupio 7. studenog u prisutnosti apostolskog nuncija Jamesa Patricka Greena, koji ga je zaredio za biskupa 12. prosinca, na blagdan Gospe Guadalupske, u katedrali Svete Marije.
Njegovo biskupsko geslo je „In Illo uno unum,“ riječi koje je izgovorio sv. Augustin u propovijedi na Psalam 127 kako bi objasnio da iako smo mi kršćani mnogi, u jednom Kristu smo jedno. Prije nego je postao biskup, Prevost je postao državljanin Perua.
Kao peruanski državljanin i katolički biskup kritizirao je diktaturu predsjednika Alberta Fujimorija i postupke peruanske vojske. Nekoliko godina kasnije kritizirao je i odluku novog predsjednika Pedra Pabla Kuczynskog da pomiluje Fujimorija i javno pozvao Fujimorija “da se narodu osobno ispriča za nepravde, počinjene u vrijeme njegova vladanja.” Bio je otvoreni zagovornik ljudskih prava i kritičar svakog nasilja. Posebno je osudio nasilja i zločine marksističko-lenjinističko-maoističke organizacije.
U ožujku 2018. izabran je za drugog podpredsjednika Peruanske biskupske konferencije, gdje je također služio kao član Ekonomskog vijeća i predsjednik Komisije za obrazovanje i kulturu.
- srpnja 2019. godine papa Franjo ga je imenovao članom Kongregacije za kler, 15. travnja 2020. apostolskim upraviteljem peruanske biskupije Callao, a 21. studenog iste godine članom Kongregacije za biskupe. Kao biskup osnovao je biskupijsku Komisiju za integralnu ekologiju, a na čelo Komisije imenovao je ženu.
Prefekt Dikasterija za biskupe
Dana 30. siječnja 2023. papa ga je pozvao u Rim i imenovao za prefekta Dikasterija za biskupe, a 30. rujnu iste godine imenovao ga je kardinalom s činom kardinala-đakona i dodijelio mu đakonat augustinske crkve Sveta Monika. Kao prefekt odigrao je ključnu ulogu u procjeni i preporučivanju kandidata za biskupe diljem svijeta i time povećao svoju vidljivost i značaj unutar crkve. To mu je svakako pomoglo u izboru za papu.
Dana 6. veljače 2025., papa Franjo ga je promovirao u kardinala-biskupa, dodijelivši mu titulu Prigradske biskupije Albana.
Zašto su kardinali izabrali Amerikanca?
Iako je njegov izbor iznenadio autsajdere, mnogi kardinali su u njemu vidjeli papu koji bi mogao nastaviti put pape Franje o otvorenoj, pomirljivoj i gostoljubivoj Crkvi i u isto vrijeme papu koji bi mogao približiti tradicionalnu i progresivnu struju u Crkvi, te upravitelja koji je sposoban riješiti financijske probleme u Vatikanu.
Očito je da papa Leon XIV. ima dosta sličnosti s papom Franjom i da zagovara neke prioritete, koje je isticao papa Franjo.
U vrijeme COVID-19 poput pape Franje isticao je važnost cijepljenja, a nakon ubojstva američkog crnca Georgea Floyda tražio je pravdu i odbacivanje rasizma. Nedavno je kritizirao odnos predsjednika Trumpa o migrantima i stavove potpredsjednika J.D. Vancea o religiji.
Neki kardinali su vjerojatno imali to na pameti prigodom glasanja, ali nije to bio odlučujući faktor u njegovu izboru.
Jesu li njegovim izborom kardinali uputili poruku SAD-u i predsjedniku Trumpu?
Predsjednik Trump je čestitao novom papi, a njegov izbor je nazvao “velikom čašću za našu zemlju”. No, pitanje je, koliko dugo će Trump izdržati prije nego počme kritizirati novog papu. Naime, njihovi pogledi na svijet su u velikom raskoraku i sukobu, posebno kad se radi o migrantima i siromašnima.
Imajući u vidu te razlike, neki pripadnici MAGA svijeta u papinom izboru su vidjeli poruku predsjedniku Trumpu i nazvali novog papu subverzivnim ljevičarem. Laura Loomer, krajnje desničarska politička aktivistica i Trumpova savjetnica, izbor smatra odvratnim, a papu je nazvala marksističkim papom.
Steve Bannon, Trumpov bivši glavni strateg i ultrakonzervativac rekao je da je Prevostov izbor za prvog papu rođenog u SAD-u bio glas protiv Donalda Trumpa. Bio je to „najgori izbor za katolike MAGA-e“, rekao je Bannon, nazivajući izbor „anti-Trumpovim glasom globalista Kurije“.
Neki od onih koji ne pripadaju Trumpovu MAGA krugu usporedili su izbor Pape Leona XIV. s izborom Pape Pia XII. 1939., u vrijeme porasta autoritarizma koji je ugrožavao svjetski poredak.
U javnim raspravama politički komentatori ističu da je na izbor američkog kardinala vjerojatno utjecala novonastala situacija i neizvjesnost Sjedinjenih Američkih Država, koju je prouzrokovao predsjednik Donald Trump.
Po njima, dolaskom u Bijelu kuću, “Trump je uzdrmao svjetski poredak, otuđio dugogodišnje saveznike i priklonio se svjetskim autokratskim vođama poput ruskog predsjednika Vladimira Putina i mađarskog Viktora Orbana, te korejskog diktatora Kim Jong-una”.
Massimo Faggioli, talijanski akademik, crkveni povjesničar, profesor teologije i religijskih studija na Sveučilištu Villanova misli da će izbor američkog kardinala biti dobar način Vatikanu da istraži što Trumpova Amerika znači za svijet i za crkvu.
Walter Kasper, 92-godišnji njemački kardinal koji je bio prestar za sudjelovanje u konklavi, rekao je za POLITICO da su migracije bile “vrlo važno pitanje” za kardinale tijekom predkonklavnih sastanaka, koji često imaju ogroman utjecaj na konačni ishod. Trumpovo tretiranje migranata nazvao je “strašnim” i dodao da papa koji je rođen u SAD i živio u Peruu to dobro zna i razumije.
Američki kardinali Timothy Dolan, Daniel DiNardo, Joseph Tobin, Blase Cupich, Wilton Gregory, Robert McElroy i Christopher Pierre, dan nakon izbora, 9. svibnja 2025., na konferenciji za novinare u Papinskom sjevernoameričkom koledžu u Rimu, izjavili su da to što je papa Amerikanac nije utjecalo na njegov izbor niti će utjecati na njegovo vladanje i odnos prema američkom predsjedniku, te da će njegovi budući odnosi i susreti s predsjednikom Donaldom Trumpom biti isti kao i s drugim svjetskim državnicima.
Luksemburški kardinal Jean-Claude Hollerich, S.J., koji je bio blizak papi Franji, bio je još jasniji. Rekao je: “Nismo izabrali anti-Trumpa, izabrali smo Isusovog učenika“. Slične misli izrazio je i hrvatski kardinal Vinko Puljić, koji je rekao da će “papa biti onaj koji će s Kristom računati i Krista svijetu naviještati i svjedočiti”.
Drugi važan razlog u izboru američkog kardinala neki analitičari pripisuju velikoj podijeljenosti američkih katolika i razlikama između progresivnih i tradicionalnih članova crkve u SAD. Tradicionalisti su bili ogorčeni vladanjem pape Franje i tvrdili da ih papa doslovno progoni. Kao jedan od razloga za svoju tvrdnju isticali su prošlogodišnje izopćenje iz Katoličke crkve vatikanskog veleposlanika u SAD, Carla Maria Viganoa.
Na temelju velikih razlika i podijeljenosti, neki su se pobojali da bi se američka Crkva mogla odvojiti od Svete Stolice.
Imajući sve to u vidu i znajući da „bez američke crkve nema crkve“, kardinali su glasali za Prevosta, vjerujući da je on prava osoba koja može pomoći u zacjeljivanju tih podjela.
Edward Feser, katolički profesor filozofije na Pasadena City Collegeu, sugerirao je na X-u da, iako je teologija kardinala Prevosta naginjala progresivnosti, izgleda da će on kao papa znati odstupiti od problematičnijih Franjinih odluka. Kao primjer toga spominje njegov sastanak s utjecajnim američkim kardinalom Raymondom Burkeom, koji se dosljedno suprostavljao naporima pokojnog pape Franje da ograniči tridentsku misu, stariju varijantu latinske mise koju preferiraju tradicionalisti.
Kakvog papu možemo očekivati na temelju njegove prošlosti?
Sama činjenica da je Robert Prevost u najranijim godinama odlučio slijediti Krista i do danas mu kao svećenik i biskup vjerno služio, pruža nam garanciju da će novi papa biti uporan i dosljedan u širenju evanđelja. Držeći se evanđelja odlučno će braniti prava svih ljudi i biti prijatelj i zaštitnik siromašnih i progonjenih. Suprostavljat će se promoviranju ideja koje su suprotne Kristovom učenju.
Prema New York Timesu Prevost je 2012. izrazio zabrinutost zbog medijskih promoviranja uvjerenja koja su u suprotnosti s evanđeljem, uključujući istospolne veze. Kao biskup u Peruu od 2015. do 2023., protivio se podučavanju rodnih studija u školama, navodeći da je “rodna ideologija zbunjujuća, jer nastoji stvoriti rodove koji ne postoje”.
U ovom njegovom stavu mnogi vide odstupanje od Franjinog pristupa LGBTQ pitanjima. “Tko sam ja da sudim?” znao je reći papa Franjo, kada se raspravljalo o homoseksualnim svećenicima.
U nekim drugim pitanjima, poput onog da žene budu na vodećim položajima u Katoličkoj crkvi stav pape Leona XIV. je progresivniji od stava njegovog predhodnika.
Papa je zabrinut za javno izrugivanje vjere i vrijeđanje vjernika. Za vrijeme sv. mise koju je održao u petak 9. svibnja, rekao je: „Čak i danas postoje mnoga okruženja u kojima se kršćanska vjera smatra apsurdnom, namijenjenom slabima i neinteligentnima. Okruženja u kojima se preferiraju druge sigurnosti, poput tehnologije, novca, uspjeha, moći ili užitka. To su konteksti u kojima nije lako propovijedati Evanđelje i svjedočiti o njegovoj istini, gdje se vjernicima ruga, protivi im se, prezire ih se, ili u najboljem slučaju tolerira i sažaljuje. Ipak, upravo zbog toga, to su mjesta gdje je naš misionarski rad očajnički potreban.“
Smatra da je u današnjem društvu „nedostatak vjere često tragično popraćen gubitkom smisla života, zanemarivanjem milosrđa, užasnim kršenjima ljudskog dostojanstva, krizom obitelji i mnogim drugim ranama koje pogađaju naše društvo“.
Ističe da „i danas postoje mnoga okruženja u kojima je Isus, iako cijenjen kao čovjek, sveden na neku vrstu karizmatičnog vođe ili nadčovjeka. To vrijedi ne samo među nevjernicima, već i među mnogim krštenim kršćanima, koji tako na toj razini završavaju u stanju praktičnog ateizma.“
Obraćajući se okupljenima na Trgu svetog Petra u nedjelju 11. svibnja, u mislima na 80. obljetnicu završetka Drugog svjetskog rata, poput pape Franje – izjavio je: “Nikad više rat.”
Pozvao je na prekid rata u Ukrajini i na Bliskom istoku. “U srcu nosim patnju voljenog ukrajinskog naroda. Učinimo sve što je moguće da što prije postignemo istinski, pravedan i trajan mir. Neka svi zatvorenici budu oslobođeni i neka se djeca mogu vratiti svojim obiteljima. Duboko sam ožalošćen onim što se događa u Pojasu Gaze”, dodao je Sveti otac.
Na temelju svega što se do sada zna o životu pape Leona XIV., možemo zaključiti da će on u svom papinskom vladanju biti dosta sličan papi Franji, ali će u donošenju važnih odluka slijediti svoju savijest i biti odlučniji od njega.
Trumpov službeni poziv papi Leonu za posjet Bijeloj kući
[1] Bolletino; [B0814] Rinunce e nomine, 03.11.2014)
[2] Biskupija Sufar bila je biskupsko sjedište u rimskoj provinciji Mauretania Caesariensis tijekom kasne antike.[1] Točna lokacija nije poznata, ali se vjeruje da se nalazila na području današnjeg Alžira Dva biskupa Sufara zabilježena su u Notitiae episcopatuum iz 484.: Viktor i Roman, oba nose oznaku Sufaritanus.
Godine 1933., sjedište Sufara obnovljeno je kao titularno sjedište.[5] Trenutni titularni biskup je Robert Reed, imenovan 2016. godine, naslijedivši Roberta Prevosta, koji je kasnije izabran za papu Lava XIV. 2025. godine.[1]
Šime Letina
