HRVATSKA VEĆ VIDJE DOSTA RAZNIH ČUDA,
AL’ NE NAĐE ŠTRIKA ZA TOLIKO jUDA.
A.G. MATOŠ
Premijer Andrej Plenkovićje prvi je državnik Republike Hrvatske koji ne želi Željka Komšića u predsjedništvu Republike Bosne i Hercegvine. Svi dosadašnji predsjednici i premijeri RH nisu postavljali pitanja kogo doista predstavlja Željko Komći u BiH. (!)
Konačno je Andrija Plenković shvatio da dosadašnje hrvatsko Presjedništvo u BiH ne može predstavljati Željko Komšić, jer on je hrvatski Vidkum Qusling. Nikad nije bio na strani zagarantirani legitimni zastupnika u pogledu izbora hrvatskog člana Predsjedništva u BiH.
Hrvatski premijer smatra da bi se svi oni kojiman je, kako kaže, istinski stalo do napretka, stabilnosti i veće funkcionalosti BiH, trebali zalagati na ukidanje sadašnje diskriminatorne prakse vezane za izbore hrvatskog člana predstavništva BiH.
Dok se naša zemlja nalazila pod vlašću Osmanskog cara, ljudi kao Željko Komšić bili su nazivani ajanima, s kojima bi se raspravljalo o posebnim važnim stranama. Ako se neki Muslimani/Bošnjaci žele vratiti u doba najpoznatijeg ajanskog vijeća iz 1737. godine, onda neka kandidiraju Željka Komšića za svog predstavnika u Predsjedništvu BiH. Aferin!
Bosna i Hercegovina nisu više u hrvatskoj nadležnosti, stoga je dužnost konstituivnih naroda da izaberu svoje prestavnike u sve vrste vlasti u državi, te su odluke donesene u Bonu 9. i 10. prosinca 1997. godine, ”donošenje obvezujućih odluka, kad to ocijeni potrebnim” (sadašnji predstavnik je Christan Schmidt), o određenim pitanjima, uključujući (prema točki (c) stavka XI.2) ”mjere kojima se osigurava provedba Mirovnog sprazuma na cijeloj teritoriji Bosne i Hercegovine i njenih entiteta”.
Bosan i Hercegovina nisu više ni Republika niti Država, nego geografski pojam gdje još uvijek teče kriva rijeka Drina. Poznato je djelo Ive Andrića ”Na Drini ćuprija” , za što je dobio Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine i time postao prvi i za sada jedini srpski nobelovac i – ostao hrvatski Qusling.
Rijeka Drina bila je poznata granica naroda Istočnog i Zaopadnog svijeta, što je i ostala do dana današnjega, jer razgraničava dva zabluđrna i zaraćena susjeda s odlukom da će oni sa istočne strane biriti ”do istrebljenja našeg ili njiha”. Kako vidimo, da se nisu ispunile želje onih koji su htjeli ”potamaniti” druge. To se sada može upisati u prošlost, jer u ovim vrmenima globalizacije, državne su granice postale povijest. Države se ujedinjuju po kontinentima zbog boljeg života, komunikacija i properiteta u budućnosti.
Hrvati u BiH nemaju ista prava kao Srbi, jer oni imaju svoju ”Srpsku Republiku”, Muslimani/Bošnjaci su većina u bošnjačko-hrvtskoj federaciji. Ta činjenica ne uznemirava Željka Komšića, bivšeg srpskog i sada muslimanskog zeta.
Prema posljednjim dostupnim podacima, stanovništvo Bosne i Hercegovine po nacionalnosti je slijedeće: Bošnjaci:50.1%, Srbi: 30.8%, Hrvati: 15.4%, ostal: 2.7% nisu se izjasnili. ”Jednaka prav moraju imati među sobom oni koji su građani u istoj državi,” (CIc. De rep. I. 32,49.) Čovjeka se može uklniti iz BiH, ali bosanštinu se ne može uklniti iz njega. Korijen svih zala je lakomost.
Bosna i Hercegovina, kakvu sam vidio iz visine izgleda kao raj na zemlji: guste šume, brze rijeke s vodopadima, visoke planine i velke doline, kao da se pripoda okoliša želi predstaviti u najljepšem obzorju. ”Jadna zemlja koja BiH nema.”
Zaključna misao
Ako neki od bošnjaka nisu naučili da je prošlo vrijeme diktature, zuluma i ropstva; da su ljudi isti ili slični, bez obzira na nacionalnu pripadnost, vjersku oprijedjeljenost i kulturne navike, da nam isto sunce sije i da isti mrak zemlju pokrije, onda neka vrate novac svojim roditeljima kojeg su dobili za školovanje, a propali na ispitima.
U Hrvatskoj i diljem BiH Željko Komšić je Persona non grata. Ima facu za radio, a gura se na male ekrane. Ishod je učitelj za luđake.
Piše: Rudi Tomić