13 obljetnica punopravnog članstva Hrvatske u EU : Kontroverze i dileme….

13 obljetnica punopravnog članstva Hrvatske u EU

Kontroverze i dileme

1 srpnja 2013. posta Hrvatska 28 punopravna članica EU. Koju godinu kasnije Ujedinjena Kraljevina Velike Britanije i Sjeverne Irske iziđe iz iste tako Hrvatska osta među 27 zemalja članica EU. I zanimljivo pitanje glasi koliko nas zna za ovu obljetnicu. I ako znamo koliko nam ona znači. Odgovori nisu baš zadovoljavajući. Ali čemu se čuditi kada većina nas ni ne zna kada je Dan državnosti Republike Hrvatske akamoli za obljetnicu pristupanja Hrvatske EU?

I imamo li mi uopće razloga sjećati se ovoga drugoga? Što smo dobili a što izgubili? Zašto smo ušli u EU? Koji je kontekst toga svega? Jesmo li sada u nekoj vrsti (EU)slavije? EU kao zamjena za Jugoslaviju?! Zbog čega smo ušli u EU? Hrvatska i Slovenija su u EU ali Hrvatska “jest” Balkan a Slovenija nije ili “nije” Balkan!?

Bosna i Hercegovina na putu u EU ili samo njezih hrvatski dio tj. Herceg-Bosna? EU i Vojvodina? Zašto Hrvatska i Bugarska različito gledaju na ulazak Sjeverne Makedonije u EU? Koja je pozadina svega? Tko ima pametniji stav glede pristupa Sj. Makedonije u EU, Hrvatska ili Bugarska? Ova pitanja traže odgovore. Hajdemo potruditi se dati ih! Jer trud se isplati!

Sjećamo se pristupanja Hrvatske u EU?

Sjećamo li se ulaska Hrvatske u punopravno članstvo u EU? Baš i ne. A i kako bismo? Manje od 50% ljudi s biračkim pravom je izišlo na referendum 2011. Nekih 44%. Po definiciji neuspjeli referendum. Ali u Hrvatskoj bilo drugačije. Kako? Pa vidiš ribu šarana u ribnjaku pa ga u zakonu proglasi somom. Otprilike. Hrvatska je ušla u EU i “zahvaljujući” SDP -u koji je ultimativno tražio da se broj saborskih mandata za dijasporu smanji s 12 na 3 a poveća broj zastupnika “manjina” s 3 na 8. Koji “suverenizam”! Za smijati se. U suprotnom ne bi glasali za pristupanje EU. Znači važniji su jugonostalgični i nekad agresorski “manjinci” od Hrvata u BiH i dijaspori koji su tako zdušno branili i obranili Hrvatsku ali ne samo Hrvatsku nego i Hrvate na njihovim većinskim prostorima u BiH pa tako i Herceg-Bosnu  ali i Zapadnu Bosnu (zapadni dio Turske Hrvatske) te spriječili novi genocid u tom dijelu SZ BiH poput onoga u Srebrenici te time očuvali tj. obranili cjelovitu BiH. Hrvatska je dezavuirala svoju ribarsku flotu u korist talijanske. Pa onda ona stopiranja pregovora od strane “prijateljskih” susjeda Slovenije i Italije. Sjećamo li se? Posljedica je bila i kontaminirana arbitraža sa današnjom R. Slov. Uvozni loby je došao na svoje a domaći seljak dodatno počeo propadati. Strani trgovački centri a propada domaća proizvodnja. Između pola milijuna do 600 000 ljudi iselilo iz Hrvatske u ostatak EU. A koliko se imigranata tj. ‘balkanskih sezonaca’ Nehrvata i onih iz dalekih zemalja uselilo u Hrvatsku? Samo su se spominjali fondovi EU kao da Hrvatska samo prima a ništa ne uplaćuje. I kao da je sve u novcu. Pa zar nisu ljudi glavni najveći kapital a ne novci? Jesmo li bili za to da Hrvatska uđe u EU na koljenima i ostane bez pola milijuna ljudi pa i više zarad novaca iz EU fondova? Jesmo li manje korumpirana zemlja zbog EU? Je li se kažnjava kriminal? Pravosuđe djeluje bolje? Umirovljenici i radnici imaju dovoljno visoka primanja? Jača industrijska proizvodnja? Ili živimo od turizma? U što se troše novci? U izgradnju 40 ‘srpskih centara’? Hrvatskim novcima se grade i hrvatski kulturni centri po Vojvodini i ‘srpski’ u Hrvatskoj. A Srbija ništa ne daje. Zašto rađe ako se već daje hrvatski novac se ne grade samo hrvatski kulturni centri diljem zemalja bivše Jugoslavije, okolo nje i u dijaspori? Čemu toliko odljeva novaca za beskorisne udruge i još k tomu protuprirodne? Zašto ne više u demografsku obnovu hrvatskoga naroda, skrb hrvatskih branitelja-osloboditelja, njihove djece i obitelji, jačanje domaće poljoprivrede, industrije, talentirane djece i sl.? Jesmo li mi ušli da budemo EUkolonija ili EU(BG)Pašaluk u velikom (EU)Osmanskom Carstvu ili snažna država?

EU kao nova Jugoslavija

Zašto smo ušli u EU? Možda zato da protivnici što više dezavuiraju samostalnu Hrvatsku i opet u EU imaju osjećaj neke nove Jugoslavije koju nisu preboljeli? A te priče o “povratku kući” Hrvatske u Europu su samo bile ‘floskule’ i ‘ispraznice’. Jer do (novo)Jugoslavije obmanama o “povratku kući” u EU. I zanimljivo kako smo već vrlo brzo nakon ulaska u EU počeli slušati o tome da su Hrvati “Balkanci” te kako je Hrvatska “na Balkanu”, pa onda umjesto da slušamo o Hrvatima slušamo o “Balkancima” te ‘kod nas na Balkanu’ i sl. Nije li to obrnuto proporcionalno onomu što nam je obećavano glede ‘bijega sa Balkana’ te “povratka kući” u ‘Europu’ gdje smo bili do 28.10.1918. ili barem do 30.11.1918.? Pa u to vrijeme su počele pojačano se puštati i “cajke”. Nije li to sve prijevara ljevice u Hrvata uključujući i HDZ? Čini se da jest. Jer kako objasniti da nikome ili skoro nikome ne pada na pamet Sloveniju nazivati Balkanom ili Zapadnim Balkanom? Kako to da se u današnjoj Sloveniji ne govori ‘kod nas na Balkanu’ ili ‘mi Balkanci’? Kako to da se tu istu Sloveniju ne stavlja u “Regiju”? Zašto se ne govori o ‘srpsko-hrvatsko-slovenačkom’ jeziku koji jest bio službeni jezik Prve Jugoslavije od 1918.-1941? Zašto samo uvijek na štetu Hrvata a da se Slovenci (inače uglavnom etnički Hrvati) uvijek ‘izvuku’? Čemu ti dupli standardi? Budući su Hrvatska i Slovenija bili jednako dio Prve i Druge Jugoslavije (Balkana) i obje su sada punopravne članice EU. I ušle su u EU da ne budu više Balkan ali to danas vrijedi za Slovenije dok za Hrvatsku očito ne vrijedi jer je Hrvatska u “Regiji” odn. na “Balkanu”. Tu nisu čista posla? Pa je li za Hrvatsku  bolje da u ovom slučaju bude poput Slovenije ili da i dalje bude poput jedne Crne Gore. Odgovor je svakako ono prvo? Ali zašto nam se onda nameće ovo drugo?

EU perspektive BiH ili njezinog hrvatskog dijela točnije rečeno tj. Herceg-Bosne

Puno se u zadnje vrijeme govori o EU perspektivama Bosne i Hercegovine ali jesu li to EU perspektive BiH kao cjeline ili njezinoga hrvatskoga dijela (Herceg-Bosna) da budemo precizniji? Ovo drugo definitivno. Ali zašto onda stalno slušamo o EU perspektivama Bosne i Hercegovine umjesto Herceg-Bosne  kada je i iz zrakoplova vidljivo da je ono prvo samo ‘ponavljajuća forma’ iliti ispraznica dok ovo drugo je puno konkretnije i realnije? Čemu to konstantno manipuliranje činjenicama i bespotrebno zamaskiravanje realnog stanja. Ne samo na terenu nego i u srcima ljudi i njihovim orijentacijama? Kome smeta puna istina o EU(ne)perspektivama BiH? Tko to i zašto skriva stvarnu EU opredijeljenost Hrvata i Herceg-Bosne te suprotnost tome glede ostatka BiH? Čini se da netko očito ima nalog ili pilitičku “zapovijed” da stalno poput ‘papagaja’ ponavlja EU perspektive BiH a istodono bjesomučno šuti o jedino realnoj proEU orijentaciji Herceg-Bosne. I kako tako dalje? Kako i zašto uopće trpjeti tu nakaradnost javnih nastupa hrvatskih političara u BiH jer oni i jedini govore o tim temama dok drugi to i ne spominju. Pa ako je nekome “problem” spominjati Herceg-Bosnu (pa kakvi su to onda hrvatski pilitičari) zašto uz Bosnu i Hercegovinu se ne spominju većinski hrvatski kantoni Hercegbosanska, Zapadnohercegovačka i Posavska županija ili jednostavno većinski hrvatski prostor u BiH. Je li teško reći EU perspektive BiH a osobito hrvatskih kantona i područja u njoj? Jadni mi s takvim “predstavnicim

“! Mijenjajmo ekipu.

I radimo suprotno od onoga što se “očekuje” a u čemu su “hrvatski” točnije političari u Hrvata iteko revnosni.

A je li Vojvodina (ne)zaboravljena ne toliko od EU nego od nas

Znamo li da današnja Autonomna Pokrajina Vojvodina s Zemunom, Novim Beogradom, Surčinom i Palilulom nije Balkan? Doista nije. Zemljopisno se radi o velikom Panonskom bazenu JugoIstoka Središnje Europe koji graniči s Balkanom na jugu. Ta proširena Vojvodina nije ni politički dio Balkana do pred kraj 1918. Taj prostor je trabao biti izdvojen iz Austro-Ugarske te uključen u Državu Slovenaca, Hrvata i Srba pa tek onda kao dio te Državne cjeline biti ujedinjen s (velikom nažalost)Kraljevinom Srbijom a ne separatno. Ali je srbijansko-srpska peta kolona učinila svjesno vjerolomstvo i prijevaru i postupila suprotno prijeutvrđenom dogovoru. Izabrala je ovo drugo ali je prije dala suglasnost za ono prvo. I tako je Vojvodina današnja došla u ‘krilo Balkana’ nažalost. Ali prijevara traži svoje razotkrivanje pa posljedično odgovornost za isto to nepočinstvo (izdaju) te i satisfakciju ne samo moralnu nego i još konkretniju. I o tome treba obavještavati domaću hrvatsku (i herceg-bosansku) javnost, europsku i svjetsku. Jasno uz konstantno isticanje ‘Memoranduma za Vojvodini’ iz 2013. koji je usvojila Skupština Autonomne Pokrajine Vojvodina te one iz 2019. iza koje stoji i naš Demokratski Savez Hrvata u Vojvodinu pored drugih vojvođanskih stranaka i organizacija među kojima se ističu svakako Vojvođanska Partija na čelu s Aleksandrom Odžićem i Liga socijaldemokrata Vojvodine čiji je aktualni predsjednik gosp. Bojan Kostreš (podrijetlom iz Hrvatske što može biti vrlo korisno po hrvatsko-vojvođanske odnose) kao primjer onima koji kažu da su Srbi a podrijetlom su iz Hrvatske ili žive u Hrvatskoj i među Hrvatima. Takva Vojvodina je kako i ističu sastavljači Deklaracije o njoj pitanje te ključ te rješenje a ne problem. Vojvodina kao snažna Autonomija štoviše Vojvodina-Republika unutar decentralizirane Srbije štoviše ‘Savezne Države Srbije’ koja poštuje granice susjednih država bez “fige u džepu” s njihovim ustavnopravnim poretcima. Štoviše zalažu za priznanje samostalne Republike Kosovo. Jasno da su voljni poštivati u potpunosti i prava hrvatskog naroda u Vojvodini ali i ostatku zemlje (Moravsko-vardarskoj dolini ili “užoj” Srbiji). Otvoreni su i za davanje autonomije bivšem Novopazarskom sandžaku te da on preraste u svojevrsnu prekograničnu regiju ili pokrajinu s statusom koji primjerice ima Autonomna Pokrajina Alto Adige u Talijanskoj Republici (‘Sandžak’ kao Južni Tirol). Upravo te i takve ‘Provojvođanske Platforme’ su snažni zagovornici EU integracija i članstva u NATO-u. I za slobodnu i samosvojnu Vojvodinu unutar istinski demokratske i (pro)europske Srbije umjesto “male Rusije”. Okrenutost Zapadu umjesto Moskvi i Pekingu. Snažno osuđuju rusku agresiju na Ukrajinu s jakim otklonom od bivšeg ‘Istočnog bloka i Kine’. Velikosrbi ih se boje pa zato u točki 9 Memoranduma 2 SANU stoji da ‘treba spriječiti odvajanje Vojvodine od Srbije te jačanje Islamske Zajednice u Sandžaku’. Oni jasno kažu da je Autonomna Pokrajina Vojvodina Vojvodina a ne samo Srbija ili “severna srpska pokrajina” ili “severna Srbija”. Svaka im čast! Zar nisu to snage kojima nam je davati potporu i propagirati ih pred administracijom u Bruxellesu i SAD-u? Zar upravo te snage ne treba forsirati kod pregovora Srbije za pristup u EU? Zar nije prihvaćanje provojvođanskih stavova uvjet za bilo lakve razgovore glede približavanja Srbije EU i NATO-u?

Rješenja

Radimo ono što nam se sugerira u ovome članku. Pravimo otklon od Balkana i ‘balkanskoga’ svijeta u svakom pogledu. Većinski hrvatski prostor u BiH zovimo Herceg-Bosnom bez zadrške i slobodno jer to je potpuno legitimni pojam za taj prostor. Imamo distributivno područje Elektroprivrede Hrvatske Zajednice Herceg-Bosne, Radioteleviziju Herceg-Bosne koju u vlasništvu drže 22 teritorijalne jedinice većinski hrvatske (kantoni, gradovi i općine) pa budući se njihov javni servis zove po Herceg-Bosni onda je očito da tih 22 administrativnih jedinica u vidu kantona (federalne jedinice), gradova i općina jesu Herceg-Bosna. Uvijek ističimo termin većinski hrvatski prostor u BiH i kantone poput tamošnjih većinskih hrvatskih kantona Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke i Posavske županije.

Susjedni prostor Hrvatskoj s istočne strane zovimo maksimalno Vojvodinom ili Autonomnom Pokrajinom Vojvodina. Zalažimo se da barem većinski hrvatski prostori u Federaciji BiH u BiH poput Hercegbosanske, Zapadnohercegovačke i Posavske županije formiraju s susjednim im županijama u Republici Hrvatskoj svojevrsne EU prekogranične regije. To može biti svojevrsno uvezivanje Herceg-Bosne ali i dijelova BiH u EU i bez formalnoga članstva. Isto zastupajmo i glede bivšeg Novopazarskog sandžaka u kojemu žive izvorni pravoslavni i muslimani ali Hrvati a ne Srbi niti Muslimani niti Bošnjaci.

I zapamtimo: rađe budimo poput jedne Slovenije, Mađarske ili Talijanske Republike ili Savezne Republike Austrije umjesto jedne Crne Gore u kojoj se stalno vode rasprave je li ona srpska ili nije.

Slučaj Sjeverne Makedonije

Sjeverna Makedonija se obvezala kod pristupa prema članstvu u EU uvrstiti Bugare, Hrvate, Crnogorce, Židove, Slovence, Egipćane. Obvezala ih se dodati u preambulu svoga Ustava time ih kao takve priznavajući na svom teritoriju radi nastavka pregovaranja glede puta u EU jednako kao je to isto učinila glede Srba, Albanaca, Bošnjaka, Turaka, Roma, Vlaha. Bugarska zato stopira Sjevernu Makedoniju glede pregovora s EU a ne radi zlonamjernosti. Nažalost, prije spomenuti “hrvatski” političari i vlasti osporavaju dati Bugarskoj za pravu ujedno ju kritizirajući umjesto da joj se pridruže jer je interes hrvatskog naroda u Sjevernoj Makedoniji na broju Jedan za Republiku Hrvatsku ali čini se da RH više vodi računa o Sjevernoj Makedoniji koja nije pravedna prema tamošnjim Hrvatima umjesto da je obratno. E to je ono što se pod hitno mora mijenjati. Stoga načimajmo i tu temu, govorimo o njoj i radimo da Sjeverna Makedonija ispuni što je obećala bez odustajanja dok god spomenuta zemlje ne ispuni svoja obećanja.

Na kraju krajeva zašto ne bismo Hrvatsku kao članicu EU i NATO-a povezivali s hrvatskim dijelovima u BiH tj. Herceg-Bosnom ali i drugim povijesnim hrvatskim zemljama ili hrvatskim naseljima u njima u hajdemo to nazvati ‘hrvatskim Alpe-Dunav-Jadran’ (uvjetno rečeno). Zašto ne? Promičba, lobiranje, akcija i uspjeh tj. realizacija.

S riječi na Djela!

Pa što Bog da i sreća junačka!

S vjerom u Boga i (Sve)hrvatskom Slogom!

Za Pravo i Dom Spremni!

Pravo je pravo svih Hrvatica i Hrvata ma gdje da su a Dom su sve zemlje gdje žive poglavito Hrvatska i Herceg-Bosna a onda i sve ostale povijesne hrvatske zemlje i šire.

Josip Žgela