By Evo, dok su pojedini hrvatski branitelji i generali tražili da se u Hrvatskoj provede lustracija, dotle nam se dogodila i pljačka stoljeća u INA-i. Naime, ovi koji su navodno bez problema iz ove tvrtke otuđili milijardu kuna, sigurno ne bi bili obuhvaćeni lustracijom, jer sve do te afere riječ je bila o časnim i uglednim gospodarstvenicima, koji očito nisu slušali ljude poput Josipa Broza Tita za kojeg se znalo da je “krao ali i drugima dao““.
Ove lopuže iz INA-e su navodno krali, ali samo su svojima dali, pa su stoga i prošli kako su prošli.
Uz to, radi se o menagerima iz treće ili četvrte „lige“, pa se s pravom postavlja pitanje: jel i drugi kradu u velikim kompanijama, županijama i gradovima?
Evo, sad se jedan tabloid raspisao o imovini i velikom, ogromnom bogatstvu generala Čermaka, za kojeg kažu da je prije Domovinskog rata popravljao klima uređaje. Međutim, kod njega nema ništa sporno, sve je zaradio po propisima i zakonu, jer za njega niste mogli nigdje pročitati da ga gone za utaju poreza ili krađu. Bio je i u pritvoru Haaškog suda, zajedno s generalima Markačem i Gotovinom, i ni tamo mu nisu ništa našli, pa se prvi od njih našao na slobodi i zahvaljujući svojem marljivom radu još se više obogatio.
Međutim, bez obzira na sve, nama je u ovom trenutku najpotrebniji Zakon o ispitivanju porijekla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine!
Taj Zakon čak su imali i komunisti, a ukinuli su ga 1990., prije nego su morali otići s vlasti!
Ali, hrvatski je Sabor mogao ponovno izglasati ovaj Zakon, čak se to pitanje nekoliko puta našlo i na „dnevnom redu“, međutim, svaki je puta nešto takvoga propalo, jer „svi“ su bili protiv lopuža i korupcije, a „nitko“ da se ustanovi tko je i kako krao!
Pa, ne može netko imati dva-tri stana, vikendicu na moru, automobile, jahte, šetati po Europi, školovati djecu u inozemstvu, eventualno plaćati alimentacije, uspješno voditi privatne firme, biti član nekoliko Nadzornih odbora i još k tome biti menager ili „uspješan“ rukovoditelj u nekoj državnoj tvrtki….
Nu, praksa je pokazala da se i to može (manje-više jedino u Hrvatskoj i nekim afričkim državama!).
Međutim, takvi koji su danas enormno bogati (osim Čermaka i sličnih) nemaju gotovo ni dana u tzv. Registru hrvatskih branitelja, ali to više nitko i ne pita, pojedini bogati pojedinci se čak i srame reći kako su preko noći stekli bogatstva.
S tim u svezi bilo bi zanimljivo da netko organizira okrugli stol ili tribinu pod radnim naslovom: Kako sam se po zakonu obogatio, a nisam sudjelovao u obrani Republike Hrvatske?
Inače, u našoj državi, ima relativno mnogo onih koji su pokrali sve i sva, što se najbolje vidi već i s ulice, pa čak i preko visokih ograda njihovih kuća i vila.
Pa, s obzirom da takvih ima relativno dosta, onda se tu i tamo nekoga mora i prijaviti, odnosno istražiti. A kad se počne s istragama onih koji stvarno imaju to uvijek završi s Remetincem.
Stoga je najbolje okrenuti se nogometu. Tamo je uvijek manje-više sve čisto. Nekoliko dobrih loptogurača danas košta kao izgradnja novog stadiona Dinama. A kad nekoga poput mamiće optuže i osude da su pokrali klub, oni se bezbrižno odšeću u BiH i tamo samo nastave gdje su u Hrvatskoj stali.
I priča ide dalje…
A braniteljima i stradalnicima hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata nitko nije kriv što većina nema ni za pristojan život, jer se oni nisu borili za „bogatstva“ već da stvore države u kojoj će oni kojih se i ne sjećamo iz vremena ponosa i slave imati mogućnosti ukrasti i milijarde, od kojih neke uhvate, a većini mogu i stavljaju samo soli na rep!
Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)
