Zašto su hrvatske mirovine danas gotovo trećinu manje nego što bi trebale biti, i je li referendum posljednje demokratsko sredstvo za spas radničkih mirovina? Izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju koje su stupile na snagu 1. siječnja 1999. godine sve se izraženije, nažalost u negativnom smislu, odražavaju na životni standard hrvatskih umirovljenika. Mnogi, čak i nakon brojnih pojašnjenja, i dalje ne mogu, a neki ni ne žele, shvatiti zašto unatoč rastu mirovina iz godine u godinu žive sve teže.
Ako se ne otkloni uzrok problema koji proizvodi sve manje realne mirovine, jedino što nas u budućnosti očekuje jest da će mirovine, unatoč kontinuiranom nominalnom rastu, realno sve više zaostajati za plaćama i rastom cijena. „Virus“ stvaranja siromaštva koji je Vlada HDZ-a 1. siječnja 1999. godine „ugradila“ u formulu za izračun svake nove mirovine ostvarene prema općim propisima, kao i u svako novo polugodišnje usklađivanje, iz godine u godinu proizvodi sve veće siromaštvo. To sve više zbunjuje umirovljenike koji, iako svakodnevno osjećaju posljedice pada životnog standarda, još uvijek u velikom broju ne razumiju što se zapravo događa.
Kada bismo danas uspostavili isti odnos mirovina prema plaćama i cijenama kakav je postojao na dan početka primjene novog Zakona o mirovinskom osiguranju, 1. siječnja 1999. godine, mirovine bi trebalo odmah povećati za točno 30,46 posto. Upravo toliko su, od navedenog datuma do danas, namjerno umanjivane kroz redovita usklađivanja, a posljedično i kroz izračun svake nove mirovine, jer je važan element za izračun mirovine, odnosno aktualna vrijednost mirovine (AVM), sustavno umanjivan. Mirovina ostvarena prema općim propisima, odnosno takozvana radnička mirovina, računa se množenjem triju čimbenika: Osobni bodovi X Mirovinski faktor X Aktualna vrijednost mirovine (AVM) = iznos mirovine.
Kada bismo danas iz sustava uklonili posljedice namjerno ugrađene „greške“, svaka bi se radnička mirovina trebala povećati upravo za navedenih 30,46 posto. Zato, umjesto međusobnih psovki, vrijeđanja, prozivanja, čuđenja i svađa, svi vi koji ovo čitate izračunajte kolika bi bila vaša radnička mirovina kada bi se odmah povećala za 30,46 posto. To je upravo onoliko koliko vam je kroz godine oduzeto, bilo prilikom izračuna vaše mirovine pri umirovljenju, bilo kroz redovita usklađivanja tijekom prethodnih godina.
Dobiveni iznos usporedite sa „mrvicama“ poput dodatka od 6 eura po godini staža, iznosom koji biste dobili ukidanjem poreza na mirovine ili dodatnim stažem po djetetu. Nadam se da nije teško zaključiti što vam je od svega navedenog najvažnije i što bi trebalo biti prioritet svih umirovljenika. Vlada ne daje „mrvice“ da bi riješila problem siromaštva, već kako bi umirovljenike međusobno podijelila i skrenula pozornost sa pravog problema, problema zbog kojeg su radničke mirovine danas gotovo trećinu manje od iznosa koji bi trebali primati.
Upravo na tome BUZ već godinama snažno inzistira, no da bismo uspjeli, umirovljenici se moraju prestati baviti mrvicama koje Vlada baca pred njih. Koraci koji slijede uključuju još intenzivnije informiranje i educiranje umirovljenika, ali i svih onih koji će to uskoro postati. Nakon toga slijede pripreme za mogući referendum, odnosno prikupljanje potpisa za njegovo raspisivanje, sa jasnim ciljem da se radničke mirovine korigiraju do razine koja im je uskraćena. U prvom koraku slijedi povećanje mirovina za najmanje 20%, a potom u što kraćem roku do ukupne razlike.
Uspješnu borbu za umirovljenike možemo voditi samo ako oni za koje se borimo podržavaju i razumiju što im ta borba konkretno donosi.
U Zagrebu, 02. 06. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment