Moja knjiga „General Ivica Primorac“ dana je na portalu dragovoljac.com:
https://www.dragovoljac.com/pecaric/primorac.pdf
U Uvodu sam kontatirao
„Sjajno je kada hrvatski general napiše knjigu o Domovinskom ratu, i to danas kada imamo razne pokušaje iskrivljavanja istine o Domovinskom ratu. Uz ovaj Uvod ide i nekoliko tekstova s mog facebooka. Prvi je intervju koji je s generalom Ivicom Primorcem napravio Ivica Marijačić: DA MI HRVATI SPASILI SMO BiH.
To je meni satisfakcija zbog toga što ponašanje onih u BiH koje su Hrvati spasili se ponašaju tako da sam to objasnio pitalicom:
-Znate li kako od nekog naroda napraviti neprijatelja?
-Spasi ih od genocida!
Intervju je i napravljen zbog njegove knjige “KAD ISTINA PROGOVORI“.“
Evo prvog pitanja Ivice Marijačića i odgovora našeg generala:
„Na početku dva klasičnih pitanja: prvo, što Vas je potaknulo na pisanje knjige Kad istina progovori i, ako postoji opravdan motiv za nju, zašto baš sada, praktički 30 i više godina nakon svršetka rata?
Motiv za pisanje knjige bio je da ostavim vjerodostojno svjedočenje o, za mene, bitnim događajima vezanima za Domovinski rat, kao i svjedočenje o određenim bitnim događajima i procesima nakon rata, a posebno nakon promjene vlasti 2000. godine, kada su branitelji izloženi sustavnim progonima s ciljem podjele odgovornosti za nametnuti nam rat i pisanje nove povijesti vezane za obranu od velikosrpske agresije i oslobađanja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Naglašavam da sam u knjizi pisao o događajima čiji sam bio izravni sudionik i vjerodostojan svjedok. Dodatni mi je bio motiv ostaviti zapisano i potkrijepljeno autentičnim dokumentima svjedočanstvo o oslobodilačkim operacijama hrvatskih snaga u Bosni i Hercegovini, počevši od “Cincara”, Zime “94”, “Skoka 1 i 2”, “Ljeta 95”, “Oluje” u južnom sektoru, “Maestrala” i “Južnoga poteza”. Navedenim vojnim operacijama hrvatskih snaga (HV i HVO) u BiH, oslobođen je teritorij Bosne i Hercegovine, bihaćka enklava spašena od sudbine Srebrenice i srpsko političko vodstvo u Beogradu prisiljeno na mirovne pregovore koji su rezultirali Daytonskim, odnosno Pariškim mirovnim sporazumom. Hrvatske snage pod političkim vodstvom dr. Franje Tuđmana i Gojka Šuška svojim su djelovanjem i uz znatne žrtve dale ključni prinos okončanju rata i očuvanju cjelovitosti Bosne i Hercegovine. Kako godine prolaze, iz političkoga se Sarajeva sve češće osporava prinos RH u oslobađanju BiH; s ciljem nametanja krivnje i provođenja unitarističke politike Hrvatsku se opetovano proziva kao agresora te lažno optužuje da je planirala podjelu BiH.“
Prvo poglavlje i jest o toj knjizi našeg generala.
Dano je niz tekstova o predstavljanjima knjige, a na kraju i komentar o knjizi Petra Škorića
(https://net.hr/webcafe/svastara/biografija-petar-skoric-0df50348-b9f5-11ec-a36d-0242ac12005e)
koji je odlikovani dragovoljac Domovinskog rata, diplomirani novinar i upravni pravnik a bio je predsjednik splitskog HDZ-a:
KAD ISTINA PROGOVORI Otvaranje pitanja o kojima se previše šutjelo
Zašto domaći mediji potenciraju stare sukobe između HOS-a i HVO-a, dok se u potpunosti prešućuju dokumentirana svjedočanstva generala Primorca o detuđmanizaciji, sječi obavještajnih kadrova i krivotvorenju dokumenata za Haag nakon 2000. godine?
Škorić svoj tekst završava riječima:
„Najvažnija poruka koju sam osobno iščitao iz ove knjige jest da ne smijemo prepustiti drugima da pišu našu povijest. Oni koji su stvarali, branili i oslobađali Hrvatsku i hrvatski narod imaju pravo, ali i obvezu, ostaviti svoja svjedočanstva budućim naraštajima.
Jer ako mi ne budemo zapisivali svoju povijest, zapisivat će je oni koji je nisu stvarali.
Zato knjigu generala Ivice Primorca vidim prije svega kao poziv na dijalog, istraživanje i traženje istine. Ne kao konačnu riječ o svim događajima, nego kao vrijedan doprinos razumijevanju jednog od najvažnijih razdoblja hrvatske povijesti. A upravo takvih knjiga danas nam treba više, a ne manje.“
Slijedi poglavlje s tekstovima iz mojih knjiga u kojima se spominje general Primorac.
Zapravo prvi takav tekst je iz moje knjige:
HRVATSKI GENOCID: NAPRAVILI ZEČEVE OD SRBA, ZAGREB, 2014.
Radi se o mom izlaganju na tribini u Splitu posvećenoj prvostupanjskoj presudi šestorici Hrvata iz BiH, 27. svibnja 2013. u kome sam dao pismo našeg generala:
„Uvaženi akademiče Pečariću,
Osobno sam zahvalan Vama, kao i drugim suorganizatorima tribine koja će se održati 27. 05. o.g. u Splitu a povodom iščekivanja izricanja prvostupanjske presude šestorici BiH Hrvata pred sudom u Haagu. Ja sam u tim teškim i turbulentnim vremenima borbe za opstojnost Hrvata u BiH u periodu kolovoz 1992 do rujna 1993 godine bio na dužnosti pomoćnika dvojice načelnika glavnog stožera HVO-a, tj. u određenim periodima bio sam pomoćnik i generalu Petkoviću i generalu Praljku i s ponosom se sjećam te dvojice časnika i njihovog doprinosa u borbi za opstanak hrvatskog naroda u BiH. Također sam u različitim periodima ratnih devedesetih godina surađivao i sa četvoricom ostalih optuženih Hrvata iz BiH. Prije tri godine na Haaškom sudu sam bio posljednji svjedok obrane generala Petkovića, kao i jedan od svjedoka obrane generala Praljka.
Gospodine akademiče, ja bih mogao ispisati stotine kartica teksta o tim teškim ratnim godinama ponosa i slave, u kojima nama nije bila velika nijedna žrtva za ostvarenje svetoga cilja, stvaranja i oslobađanja jedine nam domovine, i mi smo taj cilj i ostvarili, bez obzira na sve poteškoće i djelovanja onih kojima je glavni grad bio (i ostao) Beograd, a ne Zagreb. Bili smo i ostali spremni na svaku žrtvu, pa i ove sudske križne putove koji zadesiše naše mnoge suborce. S vjerom u Boga i konačnu pravednu, oslobađajuću presudu i ovoj našoj šestorci, još jednom Vam kao general HVO-a zahvaljujem na vašem ogromnom osobnom doprinosu i nesebičnom zalaganju za očuvanje digniteta i vrijednosti Domovinskog rata, kao i na aktivnostima vezanim za obranu optuženih Hrvata.
U ponedjeljak ću sa zadovoljstvom nazočiti najavljenoj tribini u Splitu, kao i na predstavljanju Vaših knjiga.
S osobitim poštovanjem,
Ivica Primorac, general bojnik u mirovini“
Čini mi se da je ono o čemu mi je naš general pisao dan uoči te tribine 26. svibnja 2013. i uradio sa svojom knjigom koja završava Galerijom fotografija.
Josip Pečarić
Leave a Comment