By 
Danas smo bili u radnom posjetu naselju Glavina Donja. Naime, tamo je dana 28. listopada održan mirni prosvjed mještana zbog ugroze pitke vode. Iako su prosvjednici izrazili opravdano nezadovoljstvo projektom aglomeracije grada Imotskog, i to zbog neposredne blizine deponija fekalija i imotskih vrela, po kazivanju samih mještana, isti nije donio nikakve rezultate. Da apsurd bude veći ovaj se projekt sufinancira sredstvima EU pod nazivom „Čuvajmo prirodni okoliš! “ i „Voda je život – čuvajmo je!“ Navesti samo izvor Veića vrelo, koje je primjer povezanosti glavnog izvora pitke vode izravno povezanog s Modrim jezerom, jer kada voda dođe do određene razine u Modrom jezeru onda prodire pitka voda u svim vrilima, a tu je onda još i endemska vrsta Gavica. Recimo i to da je udaljenost spomenutih vrela od Modrog jezera otprilike 2 kilometra.
U prikazu započetih radova i iskopa je jama, na mjestu gdje bi trebao biti glavni kolektor dimenzije 10 m širine i 7m dužine. Pri tome je važno navesti činjenicu da iako su razlozi argumentiranog protivljenja stanovnika Imotskog brojni, mještani nemaju ništa protiv samog kolektora. Međutim, problem je lokacija i udaljenost deponija gdje bi se trebale dovoziti fekalije, jer je ono udaljeno svega 7m od prvog vrela, a uz to radi se o kraškom terenu, vapnencu i tlu koje je porozno. Po navodima samih stanovnika nije čak provedena ni Studija utjecaja na okoliš. Nije odobreno, niti je o istome raspravljano na Gradskom vijeću Grada Imotskog, a niti su, kako to mještani tvrde, projektanti uopće izašli na teren. Dapače, odabrana lokacija, kao i cijeli postupak, određen je i naložen izravno u ministarstvu. Nažalost, projektanti usprkos opravdanom nezadovoljstvu stanovnika Imotskog, kao i svim, očito protuzakonitim radnjama žure, a zašto? Prema svjedočenju prosvjednika vjerojatno zato što se projekt sufinancira sredstvima EU, a postupak proglašavanja Modrog jezera zaštićenim parkom prirode je u tijeku. Zaštitom od strane UNESCO-a Modro jezero, kao i svi pritoci odnosno slivni bunari, koji se prelijevaju u imotskim vrelima, postaju time zaštićeni. I to očito nekome predstavlja problem. Napomenuti kako se ovdje radi o pitkoj vodi tekućici i primjeru da mještani u ovom i okolnim naseljima nikada nisu imali potrebe za bunarima ili čatrnjama jer su od davnina vodu za sve svoje životne potrebe uzimali upravo iz tih vrela. Opstojnost prirodnih vrela kada se napune i pitke vode tekućice, čija se rječica tada ulijeva u Vrliku i to na području između Zmijavaca i Runovića, ovim je potpuno nerazumnim planom, a vjerujem i protuzakonitim radnjama, dovedena u pitanje. Umjesto da se prihvati rješenje koje predlažu sami mještani, predlažući izmiještanje deponija samo 100 metara dalje južno, gdje recimo nije kraški teren, a gdje je zemljište općinsko, nitko ne reagira. Stoga ćemo to pitanje pokrenuti već na idućoj sjednici Županijskog vijeća, a po svemu sudeći i državnom inspektoratu ili po potrebi i tijelima EU koje finaciraju ovaj projekt.
Željan Jurlin, Javno Je Dobro!
