Sudeći po raznim političkim porukama posljednjih dana, hrvatska Vlada je odjednom postala veliki prijatelj radnika i njihovog prava na štrajk, ali u tom slučaju imamo problem sa jednom drugom pojavom, pojavom selektivne političke solidarnosti.
Kada štrajkaju radnici ZET-a, iz Vlade stižu poruke razumijevanja za njihova prava, što je naravno potpuno legitimno, ali gdje je onda isto razumijevanje kada govorimo o medicinskim sestrama, njegovateljima, radnicima u socijalnoj skrbi, policajcima, vatrogascima, trgovcima, čistačima, radnicima u proizvodnji i svim drugim zaposlenima koji svakodnevno rade za daleko manje plaće od onih koje primaju zagrebački štrajkaši?Prema podacima za srpanj 2026., prosječna neto plaća vozača autobusa/tramvaja u ZET-u sa stalnim dodacima iznosila je oko 2.000 eura, dočim istodobno, medicinske sestre i tehničari, ovisno o stručnoj spremi, radnom mjestu, stažu i dodacima, u pravilu primaju znatno manje, čak toliko manje da neki već traže način kako da se što prije prekvalificiraju u vozače tramvaja. Blok umirovljenici zajedno (BUZ) nema ništa protiv toga da vozači tramvaja budu dobro plaćeni, upravo suprotno. Svaki radnik ima pravo tražiti veću plaću i bolje uvjete rada, ali ovdje postoji i još jedna veoma zanimljiva i važne razlika.
Vozač tramvaja ima beneficirani staž. 12 mjeseci rada računa mu se kao 14 mjeseci staža, dočim medicinska sestra kao zanimanje nema takvo opće pravo. Dakle, kada medicinska sestra noću, vikendom i blagdanom dežura uz bolesnika, kada preuzima odgovornost za tuđi život i zdravlje, sustav joj uglavnom kaže „Hvala vam na požrtvovnosti.“ Kada se pojavi štrajk u Gradu Zagrebu. gradu kojeg se HDZ nikako ne uspijeva „dočepati“, koji politički snažno odjekne u javnosti, onda odjednom po riječima vladinih „stručnjaka“ sredstava, razumijevanja i solidarnosti mora biti puno više, jer kada radnik u Zagrebu kaže da mu plaća nije dovoljna, onda odjednom čujemo kako gradska vlast treba razumjeti radnike.
Sve 5 rekli bi, ali Vlada očito zaboravlja kako razumijevanje mora vrijediti za sve. Ne može Vlada biti glasnogovornik radničkih prava samo onda kada je to vladajućoj stranci politički zgodno, jer ako je legitimno tražiti veće plaće za vozače tramvaja, onda je jednako legitimno pitati zašto medicinske sestre i brojni drugi radnici nisu jednako vrednovani. BUZ ne traži da se nekome uzme niti da se smanji, ali tražimo da se kriteriji prestanu mijenjati ovisno o tome tko glasnije štrajka ili tko je politički zanimljiviji, jer radnik je radnik, i kada vozi tramvaj, i kada spašava život.
Nisu svi isti niti to mogu biti, ali pred pravom na dostojanstven rad i plaću bi trebali biti jednako važni.
U Zagrebu, 30. 09. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof
Leave a Comment