By Gledam ove jadne “crvene kmere“ jedni na izložbama, drugi po alternativnim klubovima, treći u kućama i vilama četvrti po radničkim četvrtima i onda peti u Dubai, šesti u trgovačkom centru kupuju jeftiniju kapulu i krumpir iz kojekud, sedmi pogođeni duhovnim siromaštvom žive od psovki i uvrtanja povijesti kao Dežulovići i Markovine podižući tako revolucije u kojima onda svi skupa tako u jednakosti, bratstvu i jedinstvu ljubeći se svakako kombinirano, udarajući melodiju koja je utopija očekuješ li je od bubnjanja talambasa što podsjećaju na jedan njihov film kad ustaše idu na partizane a ovi na njih i ustaše bubnjaju a partizani svojim topovima pjevaju a mi djeca gledamo suze djece, žena i ranjenih partizana a ustaše u filmu tko jebe, čvrste ruke nategnutih koža na bubnjevima (još će ti objasniti kako su ljudske bile) i tko nije vidio film a gleda prosvjed kad molitelji kojima je više dopizdilo čekat učinke Obuljenkine strategije izađu i kleknu tiho moleći a kukavelj udara li udara na gotovo tišinu ne bi li se probudila i zaslužila dobro cipelarenje (tišina), a sad već idemo u psihologiju nasilnika malih šovinista vođenih iz vila otetih židovima izravno ili transmisijom vlasti u trenutku korištenja krilatice: “takvo je bilo vrijeme”, a kakva su takva vremena huškanja, nagovaranja na blud i razvrat protiv onih drugih, a njihovoga Tite „čuvajte je kao zjenicu oka“, nitko nam je podijeliti neće, i pioniri maleni garant da će biti vječna nedjeljiva i neuništiva, ma kako se tvorevina zvala samo da nije Hrvatska, mrska, kapitalistička viču Kekin, Raukar, ali i Šuica iz EU-ropske puštajući svoja bogatstva (doslovno) i nekretnine (malo sutra, nikad) mladima radničko-frontašima da u njima upravljaju svojim životima i bratski prihvaćaju emigrante, oćeš urac ako to može za njih politika HDZ-a zastranile Hrvatske lahko ucijenjene, poluopustošene jer nakon investiranja slobodnozidarije u kanalizacije za svoje, od hrvatića otkupljene, nekretnine a skupa će, ta tvornica odvodnje gomana, koštati reciprociteta uložene vrijednosti pa ti za slobodu govora i sexanja svekolikog roda daj Agrokor, INU, HEP-ilend polako po redu “vožnje“ “hrvatskih željeznica“ i čekaj na Ukrajinske investitore što su već puno toga lipoga kupili po našoj?!? obali i pasivnim divljim krajevima, koje (još uvijek) gledamo kao raj za oči na propagandnim filmovima dok ih još ima (krajobraza), jer uz pomoć i na sreću medijske slobode nam omogućuju vlasnici iz Beogradskih loža i oni domaći spušteni u parter, hebo ih partner, pa nemaju kud nego orat i slušat ljubeći onu šaku škuda ili dukata za koju bi kako se ono kaže osim oca i majku prodali i guze dali, a ja se ovo sve skupa, to moj pravi i pošteni čitatelju dobro znaš, kao i uvijek kad bi se zajebavali, šalim da ti suze dođu na oči dok pogledaš ulice naše metropole napokon čiste kako je to hren od Senfa rekao da neće biti ni smeća ni centara za gospodarenje otpadom jer sad je sve to što vidite da smrdi i ružno izgleda na svakomu kantunu dekretom otpad dragi ljudi, otpad jer više (u gotovo privatiziranom gradu) nema smeća ali bit će trave još više u prolijeće revolucije načina na koji se našoj mladosti dogone opijati zbog čega je bio pljuvan gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, a malograđanstvo ga na stup srama zbog izjava o kamionskom prometu stavljalo na zadovoljstvo onih zbog kojih je morao dobiti zaštitu dok im se djeca, žale mi se, bore s problemima zavistnosti i ovisnosti a sve skupa ih misle zafrkavam a da ništa nisam namisao, samo jednu jedinu rečenicu i to, kao rijetko kad u jednom dahu pa je sad moram završiti a kako drugačije nego pohvalom našoj Ministrici kulture hrvatske (Hrvatske kao trpni pridjev) jer Ona vođena nevidljivom rukom interoperabilne bahate gramzivosti u svrhu zadovoljenja osobnih interesa radi veliku stvar na razotkrivanju odnosa na „leftard landu“ kad ih sve skupi na Trgu i krene osvješćivanje, jer što ako ti zabludjeli mladi životi među njima shvate da im generacije s koncerta tamo Cetinskog, Jakova ili ovdje Marka Perkovića nisu prikriveni neprijatelji iz nacionaliziranih kuća i vila onih koji su klasne neprijatelje likvidirani fizički ili mentalnom degradacijom za u buduće im njihove generacije, nego lažni inteligentni voditelji programa “komunističke“ rehabilitacije po dobro uigranom podmetanju “od svakoga prema mogućnostima a Vođama revolucije prema njihovim Potrebama“ dok u meni vriju geni kameni na pitomom Otoku što probuđen čeka kad će doživjeti sljedeći napad s neke od strana što se prave pametne i slušaju da ne čuju jer se i oni moraju umočiti u igre klimoglavih prijestolja koje su im podvaljene ne bi li kolo sreće kupljenja skorupa s mlijeka bilo nastavljeno dok mi nešto mrsko rusko oružje, pa i donacije, padaju na pamet Oni onda provjereno napuhuju baloni za informativno propagandne svrhe kupujući za Dvorane Branitelja vrijeme moguće ponovnim aktualiziranje gradnje Braniteljima Ležaljki od betona za zabave na mjestu pretovara budućih kostiju iz naše prošlosti, kao spomena na ono čega se bude li po Njihovom nitko neće sjećati jer u glavnom kad je zemlja, kamen i krv na njima u pitanju, i nemaju čega puno sjećati, a neki ni malo tako da ćemo se i dalje boriti protiv uvaljivanja velikog novca u ono što bi bilo Braniteljima na sramotu a glede i pored buđenja “kulture” što ga proizvodi Obuljen Koržinek, nastaviti truditi s prosvjećivanjem njihove “desnice“ jer u svom tom šušuru punom kukolja među nedavno zasijanom pšenicom rastu Hrvatski hrastovi i nad njima lete Sokolovi koji ne mogu više stati, kao onda nakon pokolja u jednu jedinu rečenicu sa sramotno kastriranim Grbom na svima poznatom i gdje: “U čast i slavu poginulim Hrvatskim vojnicima” te ćemo za kraj još nešto malo napisati da sad ne krene rečenica za rečenicom je već će nam svima po zaslugama imati što, tko dolazi, napisati.
Bog i Hrvati
Marko Mujan
