By Uskrsnice ne smiju biti privilegija samo za neke, već isto pravo za sve umirovljenike!?
Uskrs 2026. približava se u ozračju stare prakse, simbolične pažnje pretvorene u instrument političke selekcije u godini bez izbora, Vladi ne pada na pamet ni razmatrati isplatu uskrsnica umirovljenicima, dok dio jedinica lokalne samouprave (JLS) ponavlja model koji vrijeđa zdrav razum. Uskrsnice dobiva tek manjina koja se određuje „odokativnim“ cenzusima. Takva praksa nije socijalna politika niti izraz poštovanja prema umirovljenicima, to je jasan znak izostanka empatije i omalovažavanje.
Usporedba sa zaposlenima u javnom sektoru razotkriva suštinu problema. Uskrsnice u državnim i javnim službama isplaćuju se kolektivno, bez pomisli na segregaciju. Nitko ozbiljan ne bi predložio da se pravo na uskrsnicu u javnim poduzećima uvjetuje prihodovnim pragom zaposlenika. Zašto je onda prihvatljivo da se umirovljenike, koji su desetljećima uplaćivali doprinose, tretira kao građane drugog reda?
Prema podacima Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, u Hrvatskoj živi više od 1,2 milijuna umirovljenika, a prosječna mirovina i dalje zaostaje za rastom plaća i troškovima života. Inflatorni pritisci posljednjih godina dodatno su nagrizli realnu vrijednost mirovina. U takvim okolnostima, uskrsnica nije luksuz, nego simbol minimalnog priznanja i solidarnosti. Kada se ona dijeli selektivno, poruka je jasna, dostojanstvo nije univerzalno nego uvjetovano.
Lokalni čelnici često opravdavaju cenzuse tezom da je riječ o “socijalnoj mjeri” usmjerenoj prema najugroženijima. No socijalne mjere ne mogu se poistovjećivati sa uskrsnicama ili božićnicama, one moraju biti sustavne, transparentne i dugoročne. Uskrsnice ograničene na nekoliko stotina primatelja u gradovima ili općinama sa nekoliko tisuća umirovljenika nisu nikakve uskrsnice već PR alat za samopromociju lokalne vlasti. Dokaz za navedeno su medijske objave o velikoj “brizi za umirovljenike” u kojima se uopćene spominju da većina umirovljenika ostaje praznih ruku.
Takva politika proizvodi dvostruku štetu. Prvo, stvara podjele među umirovljenicima, jedni su “dovoljno siromašni”, drugi očito “prebogati” za 50 ili 70 eura simbolične pomoći. Drugo, učvršćuje percepciju da su umirovljenici tek rezervoar jeftinih glasova koji su konstantno izloženi potencijalnim „kupcima“. To nije socijalna osjetljivost, to politički klijentelizam u malom.
Ako je uskrsnica izraz zahvalnosti i priznanja generaciji koja je gradila ovu državu, onda ona mora biti univerzalna. Ako je pak socijalna mjera, tada mora biti dio šire, koherentne politike smanjenja siromaštva starijih osoba, a ne prigodna isplata koja ovisi o kalendaru i političkom interesu. Vrijeme je da se prekine praksa selektivnog dostojanstva. Uskrsnice svima ili jasna i poštena reforma sustava potpore starijima, bez manipulacija i PR predstava. Umirovljenici nisu statistička kategorija ni izborni plijen, nego ljudi koji zaslužuju jednako poštovanje.
Dostojanstvo se ne dijeli po cenzusu. Društvo koje to zaboravi, zaboravilo je i vlastite temelje.
U Zagrebu, 06.03.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
