Potpuno ukidanje poreza na mirovine izazvalo je raspravu među predstavnicima umirovljenika. Dok se s jedne strane zagovara potpuna porezna sloboda, s druge stižu upozorenja o socijalnoj pravednosti. No, u raspravu se, smatra potrebnim i mora uključiti i treća strana u liku AUH pri čemu upozoravaju da je problem puno dublji od samog poreza.
Dva lica mirovinske reforme
Srž spora leži u različitom tumačenju mirovine. Sindikat umirovljenika Hrvatske (SUH) drži se principa socijalne osjetljivosti; predlažu zadržavanje poreza za mirovine iznad 1.500 eura uz podizanje neoporezivog praga. Time bi se osiguralo da najimućniji i dalje pridonose zajednici. S druge strane, Stranka umirovljenika (SU) i Lazar Grujić to nazivaju “uravnilovkom”, ističući da su veće mirovine rezultat većih uplaćenih doprinosa i složenosti poslova.
Alijansa umirovljenika tvrdi, sustav je pogrešno postavljen!
Pri tome iz AUH-a žele upozoriti da niti potpuno ukidanje poreza niti progresivno oporezivanje ne rješavaju suštinski problem. Ističu, da se teško oteti dojmu kako je progresivni porez kakav postoji u dijelu EU, logičan tek u drugačijim sustavima.
U Hrvatskoj je na snazi sustav ‘mješovite’ međugeneracijske solidarnosti gdje su više mirovine zapravo već jednom ‘oporezivane’ jer im je iznos limitiran faktorom 3,8. Dio tih sredstava već se solidarno prelijeva za isplatu nižih mirovina. Naknadno oporezivanje u takvom modelu gotovo da bi značilo dvostruko oporezivanje onih koji su najviše uplatili.
Prema našem viđenju, progresivni porez imao bi smisla samo u sustavu “djelomične” međugeneracijske solidarnosti, gdje država iz proračuna garantira isplatu ali sufinanciranjem iz proračuna najniže mirovine, umjesto da ih sufinancira redistribucijom iz onih viših. Tek tada bi porez na visoke mirovine ali bez iznimke, imao jasnu svrhu.
“Nedostatne mirovine trebale bi biti problem socijalne države, a ne onih koji su tijekom radnog vijeka uplatili više”. Tražimo model koji bi se temeljio na ovim osnovama, jer smatramo da se bez reforme temelja ovog sustava, stalno vraćamo na početak bez pravog rješenja.
Pitanje „zasluga protiv solidarnosti” ostaje otvoreno, a konačni model odredit će, kako će hrvatsko društvo vrednovati radni staž u odnosu na socijalne potrebe najugroženijih. Smatramo da ovo definitivno nije dobro rješenje jer samo ukidanje poreza bez rješavanja mirovina nedostatnih za život, nije rješenje.
Branko Knežević-AUH










