By Euro kao katalizator pada standarda ili tko je doista profitirao, a tko platio cijenu?
Uvođenje eura u Hrvatskoj predstavljeno je javnosti kao povijesni iskorak, simbol ekonomske stabilnosti i jamstvo zaštite životnog standarda građana. Svi se još dobro sjećamo smješka i samouvjerenih poruka premijera Andreja Plenkovića upućenih kritičarima, uz uvjeravanja da konverzija kune u euro neće rezultirati značajnim rastom cijena. Sa jednakim optimizmom nastupao je i guverner HNB-a. Danas, tri godine kasnije, više se nitko od navedenih ne smije, ali se zato svi prave da nisu odgovorni.
Potpuno je jasno kako je Hrvatska u eurozonu ušla politički motivirano, ali i ekonomski više nego nespremno. Posljedice te ishitrene, pokazalo se i neodgovorne, odluke najteže su pogodile upravo one koji imaju najmanje manevarskog prostora, umirovljenike i radnike sa ispodprosječnim primanjima. Dok Vlada danas odgovornost prebacuje na „pohlepne trgovce“ ili čak same građane, izbjegava se suočavanje sa osnovnom činjenicom, država nije osigurala učinkovite mehanizme kontrole cijena niti je zaštitila realnu kupovnu moć stanovništva.
Brojke su neumoljive. Od 1. siječnja 2023. godine, dakle od uvođenja eura, plaće su u prosjeku rasle oko 26%, mirovine oko 20%, dok je cijena blagdanske potrošačke košarice porasla za približno 50%. Ako se usporedba proširi na razdoblje od 2022. godine do danas, tada dolazimo do još poraznijeg podatka, tradicionalna blagdanska košarica skuplja je gotovo 80%. Drugim riječima, rast prihoda nije ni približno pratio rast osnovnih životnih troškova.
Još je jasnija slika kada se pogleda dulji vremenski okvir. U odnosu na 2015. godinu, cijena blagdanske košarice danas je viša za čak 141%. U istom razdoblju plaće su rasle oko 115%, a mirovine tek oko 90%. Taj raskorak nije statistička sitnica, nego konkretan pokazatelj sustavnog osiromašivanja velikog dijela građana, posebno umirovljenika, čije mirovine danas sve češće znače izbor između hrane, lijekova i režija.
Tvrdnje da uvođenje eura neće imati značajan utjecaj na rast cijena pokazale su se kao čista politička obmana. Upravo ono na što su brojni ekonomisti i društveni akteri upozoravali, stampedo poskupljenja pod krinkom zaokruživanja cijena, dogodilo se u punom obimu, a rezultat je pad standarda uz inflaciju kakvu Hrvatska nije imala desetljećima.
Vlada se formalno poziva na borbu protiv inflacije, no u praksi ta se borba svodi na kozmetičke mjere i privremene flastere. Stvarna istina je neugodna, visoka inflacija Vladi itekako odgovara. Ona napuhuje nominalni BDP, omogućava hvalisanje „rekordnim rastom“ u usporedbi s drugim članicama EU-a, i donosi rekordne prihode državnom proračunu, ponajprije kroz PDV kojeg plaćaju upravo građani, svaki put kada kupe kruh, mlijeko ili lijek.
Ceh takve politike vidljiv je i kroz sve dulje redovi ispred pučkih kuhinja, sve veći broj umirovljenika koji traže jednokratne pomoći i sve veći strah od svakog novog mjeseca. U 2026. godinu ulazimo sa već najavljenim poskupljenjima električne energije, dopunskog zdravstvenog osiguranja, registracije vozila, smještaja u domovima za starije i nemoćne, kao i daljnjim rastom cijena hrane i komunalnih usluga itd.itd. Sve upućuje na to da nas čeka još jedna godina dodatnog pritiska na kućne budžete, bez ikakvih ozbiljnih strukturnih rješenja.
Umjesto socijalne osjetljivosti, svjedočimo samohvali i ignoriranju stvarnosti.
U tom kontekstu, riječi premijera Plenkovića sa posljednje sjednice Vlade u 2025. godini, o „ulasku u 2026. sa optimizmom“, zvuče gotovo groteskno. Najava rada na „kvaliteti života građana“, „otpornijoj državi“ i „snažnijem gospodarstvu“ ostaje prazna floskula ako se istodobno ignorira realni pad životnog standarda većine stanovništva. U prijevodu, ništa se suštinski neće promijeniti u 2026. godini, a teret će i dalje snositi oni najslabiji. Uvođenje eura nije trebao biti eksperiment preko leđa građana, a ponajmanje umirovljenika. Hrvatska treba politiku koja štiti realni standard, a ne statističke iluzije i proračunske rekorde.
BUZ će i dalje dosljedno upozoravati na nepravde, zahtijevati pravedniji sustav usklađivanja mirovina i konkretne mjere protiv rasta cijena, jer dostojanstven život umirovljenika nije trošak, nego obveza države.
U Zagrebu, 31.12.2025.
Predsjednik BUZ
Milivoj Špika prof.
099 7383 669
