Kontroverzne komemoracije u Srbu, koje svake godine uporno organiziraju Milorad Pupovac i Srpsko narodno vijeće (SNV), već desetljećima predstavljaju otuđeni politički ritual koji duboko vrijeđa hrvatsku javnost. Naime, organizatori taj događaj uporno pokušavaju prikazivati kao čist i legitiman antifašistički otpor i povijesne činjenice, ali unatoč toga dokumenti i svjedočanstva jasno dokazuju suprotno. Pod plaštom navodnog ustanka protiv fašizma, 27. srpnja 1941. započeo je krvavi pohod vođen četničkom ideologijom, čiji je primarni cilj bio etničko čišćenje i fizičko uništenje hrvatskog naroda na tom području.
Povijesna istina o događajima u Srbu i okolici nema nikakve veze s civilizacijskim vrijednostima antifašizma, već s brutalnim ratnim zločinima nad nenaoružanim civilima. Ustaničke formacije, u čijim su redovima ključnu riječ vodili elementi povezani s četničkim pokretom, odmah su pokrenule val nasilja usmjeren prema hrvatskom i muslimanskom stanovništvu. Najeklatantniji primjeri tog bezumlja su potpuno uništenje i paljenje sela Boričevac, odakle su Hrvati trajno protjerani i pobijeni, te svirepi masakr nad obitelji Šehar u selu Brotnju. Čak su i pojedini komunistički organizatori tog ustanka, poput Gojka Polovine, u svojim kasnijim memoarima otvoreno priznali i izrazili žaljenje zbog nemilosrdnih osvetničkih pokolja nad nevinim hrvatskim civilima, što zorno ruši mit o “čistoj partizanskoj borbi”.
ŽIVE BACALI U JAMU
O brutalnosti i sadizmu ustanika svjedoče stravične metode mučenja i likvidacija civila koje su imale za cilj potpuno zatiranje hrvatskog života. U selu Brotnju pripadnici ustaničkih formacija uhvatili su i žive bacili u jamu na obližnjem brdu Dabina sve zatečene članove šire obitelji Šehar, njih ukupno 24, među kojima je bilo devetero djece i trudnica. Žrtve su prije bacanja u jamu divljački mučene, odrubljivani su im udovi, a pojedini starci su živi spaljeni u vlastitim kućama. Sličan pakao proživjeli su i stanovnici Boričevca i okolnih zaselaka, gdje su ustanici hvatali nemoćne civile koji nisu uspjeli pobjeći, vezivali ih žicom, mučili batinanjem i komadanjem tijela, te ih potom bacali u kraške jame ili žive spaljivali, dok su katoličke svećenike poput don Jurja Gospodnetića hvatali, javno mučili i na najsvirepiji način usmrtili pred očima rulje.
Kasnije su se na žestokom udaru ustanika našle i katoličke crkve, čije je sustavno uništavanje postalo dio strategije potpunog brisanja hrvatskog identiteta na tom prostoru. Monumentalna župna crkva Rođenja Blažene Djevice Marije u Boričevcu, izgrađena još 1844. godine, napadnuta je, opljačkana i spaljena do temelja u noći s 1. na 2. kolovoza 1941. Njezine spaljene zidine desetljećima su, sve do završetka Domovinskog rata, namjerno ostavljene da strše kao jezivo upozorenje i jasan dokaz da se na tom području provodila doktrina spaljene zemlje. Sličnu sudbinu doživjele su i ostale katoličke kapele, župni uredi i groblja u cijelom Pounju i istočnoj Lici; sve što je nosilo hrvatski i katolički predznak sustavno je devastirano, srušeno ili pretvoreno u pepeo kako bi se izbrisao svaki povijesni trag o višestoljetnom životu Hrvata na tom tlu.
Dodatni apsurd i gnjev hrvatske javnosti izaziva činjenica da se ovakve manifestacije, koje izravno falsificiraju povijest i vrijeđaju nevine žrtve, posredno ili izravno financiraju novcem poreznih obveznika iz državnog proračuna Republike Hrvatske. Dok se za slične povijesne obljetnice izdvajaju posebna namjenska sredstva, krovni organizator skupa, Srpsko narodno vijeće (SNV), bilježi frapantan i rekordan rast državnih dotacija. Prema službenim podacima, proračunska davanja prema SNV-u porasla su za nevjerojatnih 1.300 posto u posljednjih deset godina, pa tako u proračunu za 2026. godinu za SNV iznosi golemih 25 milijuna eura. Braniteljske i stradalničke udruge stoga opravdano prosvjeduju, naglašavajući kako je nedopustivo da hrvatski građani milijunskim iznosima podmiruju rad organizacija koje ustraju na veličanju događaja proizašlih iz etničkog čišćenja vlastitog naroda.
POLITIČKI IGROKAZ
Da se u Srbu ne slavi bratstvo i jedinstvo, već da je to mjesto oduvijek služilo kao poligon za manifestaciju velikosrpskih pretenzija, potvrdila je i sama predvodnica Hrvatskog proljeća Savka Dabčević-Kučar. U svojoj knjizi “’71. Hrvatski snovi i stvarnost”, ona je do u detalje opisala miting u Srbu održan 27. srpnja 1971, na kojem je nazočila kao visoka politička dužnosnica. Dabčević-Kučar je taj skup doživjela kao agresivan izljev velikosrpskog šovinizma i neskrivene četničke ikonografije, popraćen otvorenim prijetnjama hrvatskom partijskom vodstvu i svakoj ideji hrvatske autonomije. Zbog sudjelovanja na tom političkom igrokazu, koji je razotkrio stvarne namjere organizatora, gorko je požalila, svjesna da se ondje fingira povijest na štetu vlastite države.
Reakcije hrvatskih braniteljskih i žrtvoslovnih udruga na ove godišnje proslave redovito su iznimno oštre i svode se na zahtjeve za potpunom zabranom i ukidanjem ovog skupa, koji nazivaju veličanjem genocida i etničkog čišćenja nad vlastitim narodom. Branitelji javno upozoravaju da je Hrvatska postala država apsurda jer dopušta i financira proslave na kojima se iskrivljuju povijesne činjenice, te povlače izravnu paralelu između ikonografije iz 1941. i velikosrpske agresije iz 1991. godine. Udruge stoga predlažu da se 27. srpnja zakonski proglasi Spomendanom žrtava četničkih i partizanskih zločina, istovremeno oštro prozivajući aktualnu vlast za političku trgovinu i žmirenje na reviziju povijesti radi održavanja saborske većine.
Usporedno s ustrajnim serviranjem ovih povijesnih falsifikata u Srbu, opravdano se postavlja pitanje zašto Milorad Pupovac i njegove organizacije s istim žarom, resursima i medijskom pompom ne obilježavaju ključne datume iz Domovinskog rata. Domovinski rat je ustavni, pravni i stvarni temelj demokratske i samostalne Republike Hrvatske. Selektivan pristup komemoracijama, gdje se prednost daje kontroverznim datumima iz 1941. dok se obljetnice hrvatskih pobjeda iz devedesetih uglavnom ignoriraju ili popraćuju političkim kalkulacijama, samo produbljuje društvene podjele. Odbijanje potpunog i iskrenog prihvaćanja vrijednosti na kojima je Hrvatska obranjena i stvorena budi opravdanu sumnju da slavljenje događaja u Srbu služi isključivo za održavanje umjetnih tenzija i nametanje osjećaja povijesne krivnje hrvatskom narodu.
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91.(UHBDR91.)
Leave a Comment