By Prije nego što napišem neku pametnu ili pak glupu, red je napisati nekoliko rečenica koje će možda opravdati sve ovdje dolje napisano.
Rođen sam i živio u obitelji koja se sve do dvije tisućitih bavila poljoprivredom, a u jednom periodu svoga života profesionalno sam u okviru OPG-a vodio cjelokupnu djelatnost proizvodnje stočne hrane, peradarstva, svinjogojstva i mlijeka.
Početkom devedesetih kada se mač srbočetničke agresije nadvio nad mojom domovinom, uhodani i dobrostojeći biznis prepustio sam supruzi, a ja sam otišao dati svoj doprinos u stvaranju samostalne i suverene republike Hrvatske, kroz razne sastavnice MUP-a RH i mogu reći dobro mi je išlo, te su ostvareni višestoljetni snovi moga naroda da bi se ja za vrijeme Račana vratio svom prijašnjem poslu.
Cijela je obitelj radila na gospodarstvu proizvodeći stočnu hranu na 20 ha, za 5000 pilića, desetak svinja i pet krava muzara. Ova zaokružena poljoprivredna proizvodnja na vlastitoj zemlji i nešto u zakupu, za ono vrijeme u pristojnim objektima, licenciranim od strane nadležne poljoprivredno savjetodavne i veterinarske službe, dobro se razvijala. No ubrzo mi je postalo jasno da u kraju gdje se nalazilo moje gospodarstvo, ovakav vid bavljenja ovom djelatnošću više neće zadovoljavati lokacijsko higijenske uvjete i da će biti potrebna visoka ulaganja ili preseljenje, a što bi iziskivalo velika financijska ulaganja koja ne bi mogli pokriti prihodi koji su se ostvarivali. Tako je uz sve kalkulacije i želje za očuvanja više stoljetne tradicije donesena jedina, danas sam siguran – razumna i ispravna odluka o zatvaranju OPG-a i svoju daljnju egzistenciju osiguravati iz drugih izvora.
Sada nakon ovog predstavljanja red je da se progovori nešto o ovoj današnjoj „Seljačkoj buni „ad 2023““ u kojoj modernog Gupca igra Pokrovac, Pasanca – Penava, Mogaića – Pavlićek, Thurnu – Mlinarić, Gregorića – Grmoja, koji su Tahijem proglasili Predsjednika Vlade RH Andreja Plenkovića.
Naime još 2018. godine Ministarstvo poljoprivrede i njegove stručne službe odjela za veterinarstvo putem medija, a posebno preko poljoprivredne emisije HRT-a „Plodovi zemlje“ počeli su upozoravati na pojavu „afričke svinjske kuge“ u susjedstvu (Mađarska, Srbija i BiH). Sukladno tome davane su i preporuke kao i savjeti na koji način naši svinjogojci mogu zaštititi svoje svinje od te bolesti. Dakle, punih pet godina se upozoravalo, u javnosti komuniciralo o opasnosti, a što je ekipa iz ove bune radila – ignorirala, što više radila sve suprotno, pa krenimo redom:.-
Tako se uredno i bez imalo zdravo-razumskog promišljanja tih pet godina odlazilo u Mađarsku, Srbiju i BiH, te su se za pripremu stočne hrane redovno dovozili jeftini i sumnjiva porijekla: „premiksi“, mesno i riblje brašno, a da o ilegalnoj nabavi odojaka ovdje ne pišem.
Upozoravala je Uprava za veterinarstvo ministarstva poljoprivrede preko ovlaštenih veterinara na terenu na važnost podizanja kvalitete sanitarno-higijenskog okruženja i objekata gdje se drže svinje, te važnost postavljanja dez-barijera na ulaze istih. Sve se to ignoriralo, a trebalo je tako malo: ( svako malo kanta gašena vapna i komad spužve natopljen lužinom kaustične sode).
AD 2023. pojava ove pošasti i detektiranje prvih zaraženih svinja, gle „vraga“ u pograničnim selima Slavonije. Uprava za veterinarstvo reagira neodgodivo prema propisima koji vrijede u EU, a Hrvatska je ako nismo zaboravili puno-pravna članica EU i dužna je postupati prema i po propisima koji uređuju ta područja. „Operativnim planom za sprječavanje širenja zaraznih bolesti, pa i „afričke svinjske kuge“ donesenim još 2019. godine jasno je propisano postupanje u svim mogućim scenarijima, a što se i provodi na područjima gdje se zaraza pojavila, kao i u zoni rizika.
U početku pojave zaraze državna je administracija jasno obznanila kako će svako gospodarstvo na kojima će se provoditi propisane mjere
biti obeštećeno i to bi tako, a pošto se pojavio i onaj tradicionalno kulturološki dio ove nedaće, te je i to pokriveno izdašnom novčanom potporom. Sve to nije bilo dovoljno ovim: „Gupcima, Pasancima, Mogaićima, Thurnima i Gregorićima“ nego su oni pokrenuli bunu sa vojskom svojih sljedbenika na čeličnim kočijama upregnutim od 150 do 500 konja i krenuli ne kao Gubec i ekipa tražiti „pravicu“ već kao drumski razbojnici Čarugine družine, blokirati ceste Slavonskih ravni.
Nisam baš siguran da će ovaj novokomponirani Gubec na godinu zasjesti u Saborske fotelje gornjogradskih zidina, ali sam siguran da ga nakon otrežnjenja neće umlatiti sljedbenici onoga kojeg su proglasili Tahijem, već vlasnici čeličnih kočija sa 250 do 500 konja.
Antun Berljak
