SABOR : Marijana Puljak…

Poštovana viceguvernerice, uvažene kolegice i kolege,

za početak se moram osvrnuti na ideju stranke Možemo! koju su upravo prezentirali u Saboru. Traže da država regulira cijenu najma stana. Ne razumijem tu ideju, želite da država privatnim vlasnicima diktira koliko će staviti cijenu najma svog stana? Koji je sljedeći korak, da država regulira sve cijene, cijenu usluge frizerskih usluga, cijenu stana po m2? To su metode iz jednog društva koje je propalo prije 30 godina i ne treba se na to vraćati jer umjesto da se time suzbije inflacija i cijene one bi zapravo na dugoročno eksplodirale, otvorilo bi se crno tržište, dizale neke druge cijene i time u konačnici građanima pogoršalo uvjete stanovanja.

Danas raspravljamo o izvještajima Hrvatske narodne banke za kraj 2023. i prvo polugodište 2024. godine. Ovi dokumenti nude uvid u stanje našeg gospodarstva, ali i jasno pokazuju duboke strukturne probleme koje ignoriramo već godinama. I dok nas neki podaci mogu privremeno umiriti, realnost je daleko od optimistične. Hrvatska i dalje pati od izostanka ključnih reformi, dok država nastavlja s rastrošnom politikom bez dugoročnog plana. Vrijeme je da postavimo ključna pitanja i predložimo konkretne mjere za izlazak iz ove situacije.

 

1. Gospodarski rast – koliko je održiv?

Prema podacima HNB-a, hrvatsko gospodarstvo i dalje raste iznad prosjeka europodručja, s rastom BDP-a od 3,6% u prvom polugodištu 2024. godine. Ključni pokretači rasta su osobna potrošnja i investicije, podržane fondovima EU. No, trebamo se zapitati – koliko je ovaj model rasta održiv?

• Izvoz stagnira, dok uvoz raste za 4,7%, povećavajući robni deficit za 11,1%.
• Osobna potrošnja raste zbog poreznih olakšica i rasta plaća, ali što će se dogoditi kada se taj efekt istroši?
• Investicije su visoke zahvaljujući EU fondovima, ali nemamo dugoročnu strategiju kada ti fondovi oslabe.

 

Pitala sam viceguvernericu koliko je gospodarski rast održiv nakon 2026. godine, na što je odgovorila da je veći problem nedostatak radne snage. Slažem se da je to ozbiljan izazov, ali smatram da se moramo zapitati – zašto nemamo dovoljno radne snage?

Odgovor je jednostavan: ljudi su nam otišli iz zemlje. Više od 400.000 građana napustilo je Hrvatsku u posljednjih deset godina, i to ne zato što su htjeli bolju klimu, već zato što su pobjegli od korupcije, klijentelizma i nefunkcionalnih institucija. Napustili su zemlju jer su shvatili da se ne može napredovati bez veza, da se najbolje plaćeni poslovi dijele po stranačkoj pripadnosti, a ne po sposobnostima. Otišli su jer su vidjeli da se ovdje sustavno nagrađuje lojalnost, a ne rad i znanje.

Ako ne promijenimo temeljni način funkcioniranja države, nikakva ekonomska politika neće zaustaviti iseljavanje niti privući kvalitetnu radnu snagu. Jeftini uvoz radnika kratkoročno može spasiti neka zanimanja, ali dugoročno vodi društvenim i ekonomskim problemima, od pada produktivnosti do socijalnih napetosti. Hrvatska treba sustavne reforme kako bi postala zemlja u koju se ljudi žele vraćati, a ne samo zemlja iz koje se odlazi.

2. Inflacija – jesmo li zaista sigurni?

Inflacija je, prema izvještaju HNB-a, pala na 2,4% do lipnja 2024., no treba napomenuti da inflacija cijena usluga ostaje visoka zbog rasta plaća u ugostiteljstvu i turizmu. Također, troškovi stanovanja i hrane i dalje rastu.

• Kako HNB procjenjuje daljnje kretanje inflacije, posebice u kontekstu monetarne politike Europske središnje banke?
• Možemo li očekivati daljnje smanjenje kamatnih stopa i kako će to utjecati na kreditiranje gospodarstva i potrošača?
• Ako inflacija ponovo krene rasti, kakve mjere HNB predviđa kako bi zaštitio kupovnu moć građana?

Osim toga, prema Eurostatu, harmonizirani indeks potrošačkih cijena (HICP) za Hrvatsku u veljači 2025. iznosio je 4,7%, što nas svrstava na drugo mjesto po visini inflacije u eurozoni. Hoćemo li ponovo biti zemlja s najvećom inflacijom u EU i što ćemo poduzeti da to spriječimo?

 

3. Strukturne reforme – gdje su nestale?

Već godinama slušamo o potrebi provođenja strukturnih reformi, no konkretni pomaci su izostali. Ključne reforme koje su nužne:

• Reforma javne uprave: Naša javna uprava je preglomazna i neučinkovita. Prema podacima, Hrvatska ima jedan od najvećih udjela mase plaća u regiji, što je uvelike posljedica velike fragmentiranosti javne uprave. Potrebno je smanjiti birokraciju, digitalizirati procese i povećati transparentnost kako bismo olakšali poslovanje i smanjili korupciju.
• Reforma pravosuđa: Dugotrajni sudski postupci i nepredvidivost pravosudnog sustava odvraćaju investitore i usporavaju gospodarski razvoj. Hitno je potrebno ubrzati procese, povećati efikasnost i osigurati vladavinu prava.
• Reforma obrazovanja: Naš obrazovni sustav ne prati potrebe tržišta rada. Potrebno je uvesti dualno obrazovanje, poticati STEM područja i osigurati cjeloživotno učenje kako bismo stvorili kvalificiranu radnu snagu spremnu za izazove budućnosti.
• Reforma zdravstvenog sustava: Zdravstveni sustav generira stalne gubitke i nije financijski održiv. Ministar financija je istaknuo da su strukturne reforme preduvjet za smanjenje zdravstvenog i mirovinskog doprinosa, što bi omogućilo dodatno porezno rasterećenje rada. Potrebno je povećati efikasnost, smanjiti liste čekanja i osigurati kvalitetnu zdravstvenu skrb za sve građane.

Ako se ove reforme ne provedu, Hrvatska će i dalje stagnirati.

Prema dostupnim informacijama, Vlada Republike Hrvatske postavila je cilj povećanja bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku na razinu između 80% i 82% prosjeka Europske unije do kraja svog trećeg mandata. Hrvatska je 2023. godine dosegnula 76% prosjeka Europske unije (EU) u bruto domaćem proizvodu (BDP) po stanovniku, izraženom prema paritetu kupovne moći. Iako je to napredak u odnosu na prethodne godine, još uvijek zaostajemo za prosjekom EU.

Postizanje i nadmašivanje prosjeka razvoja EU zahtijeva sveobuhvatan pristup koji uključuje strukturne reforme, ulaganja u ljudski kapital, poticanje inovacija i stvaranje povoljnog poslovnog okruženja. Dosljedna provedba ovih strategija može osigurati dugoročni gospodarski rast i poboljšanje životnog standarda građana Hrvatske.

 

4. Lokalna samouprava – teret bez koristi?

Imamo situaciju, prema analizi Ekonomskog instituta, gdje 60% jedinica lokalne samouprave ne pruža nikakve usluge građanima, a istovremeno opterećuje državni proračun. Po najnovijoj analizi koja je uzela u obzir funkcionalno spajanje jedinica lokalne samouprave, taj broj je i dalje blizu 50%. Dakle, pola jedinica lokalne samouprave ne mora uopće postojati. Nitko ne bi primjetio da ih ukinemo. Ovo je neodrživo i zahtijeva hitnu racionalizaciju.

• Trebamo preispitati opravdanost postojanja tolikog broja jedinica lokalne samouprave.
• Trebamo provesti teritorijalni preustroj kako bismo smanjili troškove i povećali efikasnost.

 

5. Rasipanje državnog novca – gdje su prioriteti?

Svjedočimo situaciji gdje država dijeli novac šakom i kapom, često bez jasnih kriterija i prioriteta. Istovremeno, ključne reforme izostaju.

• Kako Vlada planira osigurati kontrolu trošenja javnih sredstava?
• Hoće li Vlada prestati s populističkim mjerama i usmjeriti sredstva na stvarne reforme?

 

Zaključak

Vrijeme je da prestanemo s kozmetičkim mjerama i suočimo se s realnošću. Bez provođenja ključnih strukturnih reformi, naš gospodarski rast će ostati sporadičan, a standard građana ugrožen.

Ovo nije samo pitanje ekonomije, već i društva koje gradimo. Hrvatska može i mora biti zemlja u kojoj mladi ljudi vide budućnost, a ne samo odskočnu dasku za odlazak u inozemstvo.

Pozivam sve nadležne institucije, uključujući Hrvatsku narodnu banku i Vladu, da hitno krenu u provedbu ovih reformi. Naša budućnost ovisi o odlukama koje donosimo danas.

 

 

Marijana Puljak Saborska zastupnica Stranka Centar https://linktr.ee/strankacentar