Podjeli
Danas će biti dan ponosa i slave. Dečki su dobro igrali, svaka čast, treba im čestitati, a neki od nas koji vuku porijeklo iz malog sela ispod Ravne Gore, za koje se zna po velikim minusima po zimi i čudnom govoru još je malo toplije oko srca.
Kramarić je iz našeg kraja, cijelo selo zove se tako, a navodno svi naši preci došli su iz Češke, pobjegli su ispred osvajača Huna.
Razbacani zaseoci po brdima i rijeka Bednja koja izvire u tom kraju, teće sredinom kotline,slika je koja se vidi s vrha Ravne Gore.U ovo doba godine vidi se velika mliječna dolina jer se magle vuku uz rijeku.
Nekada su bregove krasila trsja poredana kao vojnici, sve pošpricano, povezano, sve po špagi i na vrijeme.
Danas nema na brežuljcima nikoga, stare kuće urušavaju se od protoka vremena, a ljudi je sve manje.
Mnogi su otišli na zapad, ali ima puno onih koji su otišli u krajeve gdje je zemlja bila ravnija pa se lakše mogla obrađivati.
Bednjanski jezik pomiješao se podravskim i prigorskim tu i tamo čuje se i u Zagrebu no malo je onih koji nisu zaboravili, jer je teško naići na sugovornika u velikom gradu .
No slava nogometa i danas će biti kratkotrajna za većinu građana Hrvatske. Političari će se boriti za poene na što originalnijim čestitkama , trgovci će iskoristiti euforiju i još malo povećati cijene.
Pakovanje 10 jaja postiže vrtoglave iznose konačno su koke postale zlatne , a u popodnevnim satima jaja nema na policama.
Uspjeli smo konačno i uništiti nešto što nas je hranilo od stoljeća VII, nikada nije bilo da jaja nije bilo u izobilju, a prohujale su oluje, ratovi i osvajači.
Farmeri su pozatvarali farme preskupa im je energija, preskupa hrana, političari su učinili sve, da se u državi ništa ne isplati proizvoditi.
Paket jaja onih većih jedan je posto prosječne mirovine, a jaja su bila najčešća hrana našim penzionerima.
Jedan od najtežih udaraca na budžet umirovljenika je cijena jaja i krumpira, kad plate režije, kupe lijekove, ostaje samo za najjeftinije i najnužnije namirnice. Mlijeko je poskupilo na početku krize, kruh poskupljuje stalno, jaja su zadala posljednji udarac.
Bivša predsjednica Kolinda u Kataru u narodnoj nošnji, u punoj raskoši hrvatske etno povijesti, nema pojma o tome da starica koja je šivala nošnju možda danas gladuje u Hrvatskoj.
Za nestašicu jogurta, s voćnim okusima, u bivšoj državi obavijestila je cijeli svijet, O siromaštvu hrvatskih penzionera u Hrvatskoj danas, kada vlada stranka koja ju je iznjedrila za predsjednicu, nije progovorila niti jednu riječ.
Licemjerna predsjednica koja je spominjala željeznu zavjesu ne zna da milijun hrvatskih građana živi ispod najteže zavjese koja može pritisnuti ljude, a to je siromaštvo.
Bogati koji su se izdignuli od većine podržavat će euforiju kopiranja tuđih običaja, već su počele le blještave reklame koje nas podsjećaju da se mora napuniti dječja cipela, da se moraju slagati darovi pod bor, a starci gladuju u svojoj samoći i siromaštvu.
Povijest neće oprostiti, neće zaboraviti okrutnost vladara koji su donijeli zakone da stariji građani Hrvatske žive u bijedi i siromaštvu, dok se političari po svijetu promoviraju u najskupljem izdanju.
Za male neravnopravne mirovine nisu krive formule nego političari koji za svoje blagostanje potkradaju stare ljude i njihovu štednju za starost. Štednjom siromašnih umirovljenika plaćaju svoje glasače, lažne i izmišljene umirovljenike koje nagrađuju za svoje promotivne materijale u vidu povoljne statistike.
Prije izglasavanja bilo kakve solidarne pomoći svi koji glasaju moraju imati na umu da danas milijun ljudi u Hrvatskoj žive u težim siromaštvu nego su živjeli za vrijeme rata u našoj državi .
1989 god. mirovina je bila 75% prosjeka plaće, danas je oko 37% tog prosjeka i to govori da teret skupe države koja iz godine u godinu povećava svoju rastrošnost plaćaju umirovljenici.
Kad će se prosjek mirovine izračunati samo iz mirovina iz rada onda ćemo tek imati pravi pregled situacije.
Nacionalna sramota je siromaštvo ljudi koji su odradili svoj radni vijek, stvorili proizvodnju koju su vladajući prodali na sniženju stranim vlasnicima kojima se u Hrvatskoj isplati proizvoditi a našima se ne isplati, ili imaju svoju računicu koja se temelji na gašenju proizvodnje.
Tako strani dirigiraju tržištem, i cijenama na tržištu. Upravo se to dogodilo s farmama nesilica.
Domaće farme prisiljene su obustaviti proizvodnju, strane farme dobile su novo tržište.
Uskoro će naše dućane preplaviti jaja iz Mađarske i Češke, Poljske, a Lukač će na bubanj s onim što je stvarao 20 godina.
Prije nekoliko mjeseci isti scenarij je bio i u”Tonki”.
Ovakve loše vijesti zaustaviti može samo smjena vlasti, povlačenjem oporbe iz Sabora, neka Plenković bajke priča samo svojim masno korumpiranim poltronima, koji su za snopove novčanica naših kuna, izdali građane Hrvatske!
Dragica Trumbetaš
Podjeli