By Želite li nastaviti raditi i nakon navršene 65. godine života? Načelno može. U praksi, možda i ne.
Nakon što je Vlada 2019. godine povukla već donesenu odluku o produljenju dobne granice za umirovljenje na 67 godina, osmišljen je novi model kojim se, barem deklarativno, želi motivirati građane da ostanu u svijetu rada i nakon 65. godine života. Kao jedan od „velikih iskoraka“ u radnom zakonodavstvu, ministar Piletić isticao je mogućnost nastavka rada nakon ispunjenja uvjeta za starosnu mirovinu, uz bonifikaciju mirovine od 0,45 % za svaki mjesec rada nakon navršene 65. godine života.
Izmjenama Zakona o radu formalno je zadržana dobna granica od 65 godina za ostvarivanje prava na starosnu mirovinu, ali je izmjenom i dopunom članka 112. omogućeno produljenje radnog odnosa, ali uz suglasnost poslodavca. Upravo ta odredba predstavlja ključni problem.
Blok umirovljenici zajedno (BUZ) je od samog početka upozoravao da je uvjetovanje nastavka rada voljom poslodavca neprihvatljivo i diskriminatorno. Stoga je Ministarstvu predložena drugačija formulacija kojom bi isključivo radnik imao pravo odlučiti želi li ostati u radnom odnosu nakon 65. godine života, i to bez potrebe traženja suglasnosti poslodavca. Tek bi nastavak rada nakon 67. godine bio moguć uz obostrani dogovor.
Prijedlog BUZ-a za stavak 6. članka 112. Zakona o radu glasio je:
„kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako radnik pisanim putem zatraži produljenje do 67. godine života, kao i nakon navršene 67. godine života uz dogovor s poslodavcem“.
Umjesto toga, usvojena je izmjena prema kojoj stavak 6. glasi:
„kada radnik navrši šezdeset pet godina života i petnaest godina mirovinskog staža, osim ako se poslodavac i radnik drukčije ne dogovore“.
Razlika nije samo terminološka, već suštinska. Usvojeno rješenje radnike stavlja u podređen položaj jer nastavak rada ovisi o diskrecijskoj odluci poslodavca, koja može biti uvjetovana osobnim odnosima, interesima ili netransparentnim kriterijima. Takav model otvara prostor za pritiske, selektivnost i potencijalne zlouporabe, pri čemu radnici sa navršenih 65 godina nisu u ravnopravnom položaju, jer za „neke“ se uvijek može naći rješenje, a za druge ne.
Cilj prijedloga BUZ-a bio je jasan, omogućiti što većem broju zaposlenika nastavak rada nakon ispunjenja zakonskih uvjeta za umirovljenje, neovisno o volji poslodavca. Time bi se istodobno smanjio pritisak na mirovinski sustav, povećale uplate u mirovinske fondove i zaposlenicima omogućilo da kroz dulji rad kompenziraju gubitak prava na otpremninu.
Bonifikacija od 0,45 % po mjesecu rada nakon 65. godine znači da bi rad do 70. godine donio povećanje mirovine i do 27 %. Međutim, takva mogućnost danas nije pravo svih, već privilegij odabranih. Promjenom stavka 6. članka 112., kako je predlagao BUZ, otvorila bi se realna mogućnost nastavka rada za više od milijun zaposlenika koji ne rade na teškim fizičkim poslovima, koji su psihofizički sposobni i žele ostati aktivni.
U sadašnjem obliku, uz mogućnost rada na puno ili nepuno radno vrijeme, izmjene Zakona o radu, svjesno ili nesvjesno, otvaraju širok prostor za manipulacije i korupciju. A to je sve, samo ne reforma u interesu radnika i društva u cjelini.
U Zagrebu, 26.01.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
