By Podjeli
Preživjeli smo psihotičan dan, dobili smo set originalnih savjeta od naših vrlih političara. Čovjek koji ima auto i svog vozača, ministar Čorić, poručuje da nema drame oko cijene goriva.
Poskupljenje se zove tendencija rasta prema gore. Od 1999 godine cijena goriva tendenciozno je rasla s 4 došla do skoro 12 kuna, no to nije krimen, već zasluga dobre Vlade.
Pridružio se guverner Vujčić koji nam s plaćom od 43 000 kuna poručuje da kupujemo tamo gdje jeftinije. Sir Gligora uzalud zrije, delikatese nisu za seljake, a Vujčić navodno, kad putuje, vodi svojeg kuhara sa sobom. Naravno da ga ni cijena benzina ne brine, “tanka” od našega dijela tvrde kore kruha.
Nakon što je otklonio svaku sumnju i bacio kletvu na onoga tko bi pomislio samo da on ima veze s iseljavanjem iz Hrvatske, premijer je pozvao da donesemo novce iz čarape da se proluftaju u banci dok ne dođe euro.
Kao slučajno,netko se bankama sjetio da lansiraju pod nazivom “novi proizvod” naknadu za uplatu na vlastiti račun, a porasle su naknade ako opet novac trebaš dići.
Nema ih svijet, davno bi zalutali u magli da nemamo te koji nam pokazuju put kako se što prije riješiti onoga što smo stekli.
Depresivni dan je iza nas, sad ćemo svaki dan krstariti gradom u potrazi za dućanom gdje se prodaju natučena jaja, gdje je parizer na akciji, a možda, naiđemo na krumpir s klicama po jeftinijoj cijeni.
Preporuke zlata vrijedne došle su nedugo poslije vremena kad su svi pogledi bili uprti u nebo da na njima protutnje Rafaelei i nakon što smo francuskog gosta počastili pečenim prepelicama u umaku od tartufa.
Gost je vidio da se kod nas dobro jede, a još bolje pije, pa nam je još dok smo bili opijeni slikom našeg neba, poslao novu cijenu aviona.
Bravo naši tako se trguje, ugovor o kupnji se zaključa i ključ baci.
Marija Antoneta živi u našim krajevima, gladni nek se dive avionima na nebu.
Ministar Marić ne može se odlučiti jer inflacija 2,5% ili 3’5% ,ali država je za svaki slučaj digla cijenu javnih domova za starije za 50% ,ovdje je isto u igri tendencija porasta, s nestrpljenjem očekujemo i usklađivanje mirovina.
Bit će jako zanimljivo vidjeti hoće li država usklađivanje uskladiti po istoj formuli po kojoj je i izračunala cijenu smještaja u Dom.
Starci samci da bi došli u Dom moraju se riješiti tereta imovine i na vratima ju predati državi jer zarađena mirovina ne pokriva dva kvadrata državnog doma.
Ne smijemo ni pomisliti da država nakon što je intenzivno utjecala na tendenciju spuštanja vrijednosti mirovine, pa smo s 75% spali na 36% prosjeka plaće, još dodatno želi zaraditi na starcima krivo računati inflaciju i oteti im imovinu .
Sve je više tendencija rasta nezadovoljstva zbog toga što ne razumijemo sofisticiranost postupka kako se lako krade, a još lakše laže, o životu u Hrvatskoj.
Odlazak trbuhom za kruhom tek je avantura, nebuloze političara koji dobro žive zbog građana koji šute i trpe a još su i postali predmet sprdnje.
Zaboravili su oni da sve ima svoj početak i kraj, nervoza se očituje u jačanju bahatosti, nema više domoljubnog zanosa niti euforije.
Pupovac, političko interesni partner sve im je bezobrazniji, koalicija interesa se raspada, novac za obnovu nepovratno propada.
Televizor se gasi na najavu “poslanice po Andreju”, naslušali smo se samohvale i pobrojali sve promašaje.
To je dobar znak da su promjene na vidiku, skinuti je domoljubni povez sa očiju, sad je sve jasnije.
Bezobrazno sprdanje s ljudima koji grcaju u siromaštvu, bahato nadmudrivanje da bi se pokrila vlastita nesposobnost, više ne prolazi.
Bit će teško, ali naša djeca će imati budućnost, no prije toga za ove na vlasti moramo poslati u povijest, ali i pravosudnim organima da ih pretresu i nađu sve što su posakrivali po računima na sigurnim destinacijama.
Tko to ima novce da se štednja u Hrvatskoj procjenjuje na 56 000 kuna po glavi stanovnika i gdje su ti novci zarađeni. Ako odmah kažemo da polovica nema ni kune na računu, da je 740 000 maloljetnih, jako mali broj ima jako puno.
Ministar Radman je među njima.Njegova imovina procijenjena na 29 milijuna kuna.
Taj iznos je 10 943 prosječnih mirovina, tko je mogao pošteno zaraditi u Hrvatskoj za oko 783 godina života prosječnu mirovinu.
Gospodin Radman ima 63 godine rodio se u Tomislavgradu, u Hrvatsku je došao kao dijete, na svaku godinu od kada je krenuo u školu otpada mu ušteđevina od 517 857 kuna, ima troje djece koja imaju svoju imovinu, ima brata koji ima svoju imovinu.
Došli su Hrvatsku u kojoj nisu ništa imali, danas mu pripada kao i za oko 783 godina života umirovljenih Hrvata.
Uz ovo treba napomenuti da 500 000 umirovljenika nema toliku mirovinu nego puno manje od toga.
Usudi se itko reći da je Hrvatska zemlja jednakih mogućnosti za sve?
Dragica Trumbetaš
Podjeli
