By Podjeli
Priča s minusima po računima je gotova.Sada započinje opsežna analiza koja će se provoditi dugotrajno i u tišini i bit će gotova kada građani otplate ono što su dobili zbog zakonske rupe.
Guverner Vujčić na kraju je rekao da su taj minus koristili kreditno nesposobni građani, a bankari su poručili da se građani neka pozdrave sa standardom kakav su imali.
Premijer je na kraju u duhu optimizma poručio da se minusi neće oduzeti odmah nego na rate kroz 12 mjeseci
Ostaje surova istina,da građani na podnošljivim uvjetima života mogu zahvaliti bankama koje su pronašle rupu u zakonu,
pomoću koje su njima donekle pomogle premostiti teške financijske situacije. Banke su pri tome dobro zaradile ,a indirektno i država na povećanju potrošnje.
500 do 700 kuna rate kredita za dug od prije, teško će podnijeti građani koji s istim prihodima moraju podmiriti puno veće troškove sada,zbog velikih poskupljenja.
Da se dug mora vratiti znali su svi zaduženi, no zbog silnih obećanja da će ova uspješna Vlada riješiti sve egzistencijalne probleme, ostavili su to za bolja vremena.
Na kraju su bankari, da bi opravdali svoju pohlepu pobrojali sve rizike takvog zaduženja i na kraju kao opravdanje naveli kamate koje se primjenjuju vani.
Naveli su tako Englesku kao primjer sa 40% ,ali nisu spomenuli Sloveniju s 5,77%, niti Austriju s 2,77%.
Plasirali su podatke koji uljepšavaju priču u očima promatrača.
Nevolja je za nas da mi da svojim niskim primanjima pored visokih kamata,
imamo i veliki PDV na hranu, a troškovi za hranu kod nas u omjeru plaće zauzimaju veliku stavku. U EU je to ispod 10%, a kod nas,
penzionerima osim hrane i režije ne preostaje novaca za ništa drugo, već fali i za to.
Mnoge zemlje koje imaju poštovanje prema svojim građanima imaju puno manji PDV na hranu, ali i na energente ili ga uopće nemaju.
Mi sa svojim malim primanjima moramo hraniti nezasitne banke, pohlepnu državu i podržavati bogaćenje nezasitnoga trgovačkog uvoznog lobija koji na svoje uvozne proizvode stavljaju ogromnu maržu, a ne plaćaju i primjereno svoje radnike.
Blagajnica u Milleru prodaje iste proizvode kao i ona u Konzumu, jedna ima 8, a druga od 3,5 do 4 tisuće kuna plaću.
PDV na energente ukinule su mnoge države, upravo da bi potakle veću potrošnju proizvoda koji ne idu pod obavezno, a možda se i proizvode kod njih.
Kod nas je PDV za električnu struju 13%, a za Plin 25%. Većina građana uvela su osobna maksimalna ograničenja i troši se minimalno moguće.
Pametni ekonomisti u zemljama gdje nema PDV za energente zaključili su da je za državu bolje ne imati ga nego imati.
Računica je vrlo jednostavna, da se danas potpuno ukine PDV na energente u prosjeku bi građanima ostalo 19% novaca od računa koji bi onda potrošili na kupnju proizvoda na koje je PDV 25%.
Naši umirovljenici imali bi više novaca za hranu, a djelatnosti poput ugostiteljstva, sredstva za isplatu plaća , koja je u ovoj krizi pomagala država.
Penzioneri bi imali isti efekt kao da je mirovina odjednom skočila 15%.
Nema bogatstva u državi koja ne radi u korist svojih građana, naša prednjači u financijskom opterećivanju,
a nazaduje u vrednovanju rada,
zakoni su prilagođeni tome, postoje velike rupe kroz koje curi novac u velike pohlepne torbe raspoređene opskrbljivačima hranom,
velike bankarske kamate i naknade i na kraju i najveći PDV na hranu i energente.
Prešućen minus na računu spada u najrizičnije
” proizvode”kako smo jučer čuli, i zbog toga ima i najveću kamatu, a rizici su veliki zbog toga,
što puno ljudi umire i što se puno iseljava.
Najsiromašniji kreditno nesposobni građani tako bankarskoj kalkulaciji plaćaju kredite iseljenih i prekobrojno umrlih, plaćaju cijenu loše politike koja tjera ljude van , a zdravstveno zanemaruje bolesne koji zbog nepravodobnog liječenja prerano umiru.
Kada bolesni čovjek dobije termin za CT na kojeg mora čekati više od godinu dana,
posegne za minusom na tekućem
jer strah od bolesti ne pita je l’ prešutni ili odobreni i plati privatno, nije ni luksuz ni razmetanje već nužda,
na koju ga je natjerala nesposobna država.
Taj čovjek plaća kamatu na strah iako mu je zdravstvo uredno naplatilo svoje usluge.
No za to nema knjige žalbi, možeš se žaliti da kava nije dobro kuhana, ali ne možeš se žaliti da nisi dobio zdravstvenu zaštitu na vrijeme zbog čega ti je
bolest napredovala.
Od svih financijskih nameta , svih obaveza.koje plaćamo najskuplji su egoistični , lakomi političari koji nađu tisuću i jedan način kako bi uzeli, a ništa ne bi dali.
Najnoviji primjer je isplata Covid dodatka.
240 000 tisuća umirovljenika imalo je pravo, a nisu ga dobili, zbog administrativne zavrzlame koju su stavili kao prepreku, da ih što manje zatraži svoje pravo.
Da smo normalna država omogućili bi ljudima da donesu potvrde za koje nisu znali da ih treba donijeti i u konačnici isplatili ono što im pripada.
Najveći teret naše države nisu penzioneri nego nesposobni političari, no penzioneri imaju snagu u svojoj brojnosti da ih zamijene sposobnima, manje bahatima, pa će i vrijeme oporavka biti kraće i jeftinije.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
