By Podjeli
Neugodno je bilo vidjeti jučer Plenkovića u ulozi viteza pravde, kako jezikom, kao mačem pogađa svakog koji se usudio dići glavu. Mazohistički pokušaji oporbe dočekani su slikama njegove izokrenute stvarnosti.
Sve ono što nije učinio djelima, nadoknadio je opisom samo njemu vidljivih slika napretka. Samo u njegovoj glavi postoje obnovljene kuće, samo se tamo nalaze zadovoljni penzioneri, samo su u njegovoj savjesti nevini ministri.
Aureolu sveca stavlja na glave muljatora koji već sutra mogu završiti pod sumnjivim istragama
Čvrsto se uhvatio, kao da kandžama drži premijersku fotelju, kao lovac lovinu.
Zaboravlja Plenković da je on zaposlenik građana, da ga oni plaćaju i da mu oni mogu uručiti i otkaz u radu.
Badava kandže kad je plijen na umoru, kad su građani lipsali od njegove dobrote.
Čemu priča o muljanju drugih, a uz njega su samo takvi, čemu varka koju su građani davno razotkrili.
Sve njegove mjere, kojima tobož pomaže građanima, samo su zamka za naivce koje lijepo zvuče.
Nema zemlje u Europi koja je manje dala svojim građanima u krizama kroz koje prolazimo. Susjedna BiH daje 10% veće mirovine, a život je daleko jeftiniji,Hrvati masovno kod njih odlaze u kupovinu.
Da bi se spriječio odlazak Hrvata u jeftiniju kupovinu uvodi se taksa za prelazak granice prilikom svakog prelaska.
Hoće li taksa postati nadopuna za smanjeni PDV kad se balon inflacije ispuše iz razloga da većina građana ne može više ništa kupiti?
U Hrvatskoj ljudi masovno odlaze, a on priča o velikim povećanjima plaće, a koje su dobili samo oni koji su već imali puno među kojima su i tajkuni koji drže u vlasništvu polovicu Hrvatske.
Dug koji imaju građani dosegao je 18,2 milijarde, toliko ukupno iznose svi dugovi ovršenih.
Umirovljenicima u najgoroj situaciji banke smanjuju minuse na tekućem, banke ne prihvaćaju službene statističke podatke inflacije.
Znaju oni tko je za hranu trošio 1000 kuna prije 6 mjeseci, da mu danas treba 2000 kuna, ako umirovljenik ima prosječnu mirovinu uvećana mu je za 60 kuna. Razlika između povećanog troška i povećanja mirovine toliko je velika da se banke boje za svoje novce, jer matematički gledano ti ljudi nemaju dovoljno za preživjeti.
Na povećanje se čeka sa zaostatkom od 6 dugih mjeseci, a struja se isključuje nakon dvije neplaćene rate, ovrha za plin stiže nakon mjesec dana.
Država je pomoć računala 6 mjeseci i još ju nije isplatila, čekala je da to mizerno povećanje uđe u prosjek i umanji veličinu pomoći .
U standardu padamo, u smrtnosti rastemo, pored najveće smrtnosti od corone sada imamo najveću smrtnost od carcinoma. U samom smo vrhu Europske ljestvice i na samom dnu po standardu građana, a Plenković brani svoju poziciju najgorim metodama , podmetanju i muljanju.
Pokaži nam Plenkoviću te sretne ljude koji su dobili te velike povišice, pokaži nam ljude koji rade za njih da vidimo koliko su oni sretni.
Jedini sretni su oni koji pored istraga koje se vode, opet od građana dobivaju plaću za nedjela koja u počinili, sretna je Martina Dalić, konja radnike plaća minimalno a za sebe ima otvorene ruke da si uzme koliko joj je volja, sretan je ministar Paladina koji ima prihod od svoje firme od 1,6 milijuna, a ženi daje plaću od 4000 kuna. Sretni su samo oni koji od države uzimaju lopatom, a državi daju na kapaljku.
Sretan je ministar Ćorić koji za nagradu što ništa pozitivnog nije učinio odlazi na mjesto s duplom plaćom i plaćenom teretanom da se razgiba na račun onih koji plaćaju redovito porez.
Ni Franjo Tahi nije bio bahatiji, svaka kritika je blaga kamilica na rak rani, na način vođenja države.
Sabor je postao mjesto gdje premijer liječi svoje frustracije, postao svjestan da nije voljeni vođa, da su ljudi razotkrili prljave muljaže.
Postali su građani svjesni da od njihovog truda i rada koristi imaju samo odabrani.
Umirovljenici su napušteni i gurnuti u siromaštvo koje će ubrzati njihov kraj i odlazak s ovog svijeta.
Mirovinski fond, opljačkan više puta, liječenje otežano, na samu dijagnostiku se predugo čeka, a sat otkucava u korist napredovanja bolesti.
Nema se to što rekonstruirati, ovu Vladu treba razmontirati, rastaviti trule daske koje čine most za prelazak u neku bolju budućnost jako nesigurnim.
Ništa uz takvog voditelja gradnje od naše budućnosti neće ostati i toga moramo postati brzo svjesni.
Svaki dan gledamo krš i lom, slovenski političar daje ostavku za jedan račun, naši ne daju za uništene tvornice, za prodanu zemlju u Slavoniji, za izgubljenu naftu, za izgubljenu mladost naše države.
Uz premijera sjede optuženici za nedjela koja se kažnjavaju s pet godina zatvora , u zatvor odlaze oni koji isprose na ulici za jedan obrok.
Takav premijer najavio je da neće biti prijevremenih izbora, kao da je država njegova prćija, gdje je on jedini gazda, zaboravio je da je on samo zaposlenik koji je loše odradio svoj posao za koji ga plaćaju građani.
Umirovljenici naš glas više ne smije dobiti, nama je uzeo dostojanstvenu starost, a našu djecu je zadužio i ukrao im budućnost, ostavljamo dugove unucima, zemlju strancima, dugove ne možemo vratiti , ali državu možemo, glasnom pobunom i onda oštrom olovkom !
Dragica Trumbetaš
Podjeli
