By Jedan od najozbiljnijih problema unutar mirovinskog sustava svakim danom sve više izlazi na vidjelo, osobito među korisnicima obiteljskih mirovina. Riječ je o situacijama koje nastaju nakon smrti jednog od partnera, kada preživjeli partner prema važećem zakonu ima pravo na nasljeđivanje 27% mirovine preminulog. Na prvi pogled, riječ je o zaštitnom mehanizmu. U praksi, međutim, taj model sve češće proizvodi nepravdu.
Ključ problema leži u činjenici da mirovine nominalno rastu, dok njihova stvarna kupovna moć pada. Posljedično, i tih 27% vrijedi sve manje. Štoviše, zbog zakonskog ograničenja prema kojem ukupni iznos osobne i naslijeđene mirovine ne smije prelaziti 80 aktualnih vrijednosti mirovine (AVM), što danas iznosi oko 1.200 eura, dolazi do apsurdnih situacija u kojima preživjeli partner ne može naslijediti ništa.
Primjer to jasno ilustrira. U prvom slučaju imamo dvoje umirovljenika sa po 1.200 eura mirovine, stečenih kroz 40 i više godina rada. Nakon smrti jednog partnera, drugi formalno ima pravo na 27% njegove mirovine. Međutim, zbog navedenog cenzusa, to pravo postaje bespredmetno, ne može naslijediti ništa jer već doseže maksimalni dopušteni prag.
Sa druge strane, imamo primjer bivšeg saborskog zastupnika sa mirovinom od 2.600 eura, ostvarenom uz znatno kraći radni staž, te njegove supruge koja nema niti jedan dan radnog staža. Nakon njegove smrti, supruga ostvaruje pravo na 77% njegove mirovine, odnosno oko 2.000 eura. Dakle, osoba bez radnog staža prima znatno višu mirovinu od osobe koja je radila cijeli radni vijek. Ovakve razlike nisu samo nelogične, one su duboko nepravedne. Sustav koji kažnjava dugogodišnji rad, a nagrađuje privilegirane kategorije, gubi svoju osnovnu svrhu i narušava povjerenje građana.
Rješenja postoje i više su puta predlagana. Prije svega, nužno je povećati postotak nasljeđivanja obiteljske mirovine sa 27% na najmanje 50%. Istodobno, potrebno je redefinirati cenzus, umjesto sadašnjih 80 AVM, on bi trebao iznositi najmanje 1,5 prosječnih plaća, što bi u trenutnim okolnostima značilo oko 2.250 eura. U tom slučaju, preživjeli partner iz prvog primjera mogao bi uz svoju mirovinu od 1.200 eura naslijediti dodatnih 600 eura, odnosno ukupno 1.800 eura. To je i dalje manje od iznosa koji prima supruga bivšeg zastupnika, ali barem bi se uklonila očita diskriminacija prema onima koji su cijeli život radili.
Vrijeme za promjene je odavno prošlo. Nužne su hitne izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju kako bi se uspostavio pravedniji i održiviji sustav. Do tada, važno je informirati se, razumjeti problem i jasno ukazivati na nepravde koje pogađaju velik broj građana. Rad mora imati vrijednost i sigurnost, u suprotnom, gubimo temelj povjerenja u sustav.
(Opširnije u video prilogu)
https://www.youtube.com/watch?v=20wTfA33T48
U Zagrebu, 09. 04. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
