By Podjeli
Na kraju radnog tjedna još malo soli na ranama koje stvore nevjerojatne nepravde.
Nakon objave prosjeka plaće u Podravci, najviše iznenađeni oni koji i sami rade tamo.
Prosjek od 8000 kuna nedostižan san za većinu radnika, pa i onih pred samoj mirovini.
Vrhnje bere uprava, a radnicima još malo razrijeđena sirutka. Da se radnicima daju ostaci kad se namire državni ljubimci već smo navikli, ali ovo što dobiju tek je za održavanje života a nikako ne i za živjeti
Čista seljačka logika je da se konj koji vuče plug mora dobro hraniti, logika ovih poslovnih genija je da se konj neka sam snađe.
Kada se za tim radnicima jednom zatvori ormarić koji su imali za svoje stvari, tek će početi pakao života u starosti.
Smislili su opaki ljudi da sve što su radom stvorili, postaje imovina onih koje je država smjestila na samo čelo stola gdje se novci broje.
Uprava sve blagodati tuđeg rada posprema na svoj račun, prije toga namire sve troškove života, prijevoza , reprezentacije, osiguranja od bolesti, poledice i lošeg poslovanja. Nema šanse kada jednom netko zasjedne u “maher”fotelju da ju prepusti drugom bez nekoliko milijuna. Ako taj maher dobije otkaz jer ne zna raditi, dobije milijune kao otpremninu.
Kada radnik odlazi nakon cijelog radnog vijeka u mirovinu, više ga košta fešta nego dobije otpremninu, pa se ljudi često niti ne oproste od svojih kolega jer im je i to preskupo. Nakon 40 godina odšuljaju se tiho kao da su izdržavali kaznu, a ne stvarali dodanu vrijednost, za koju su drugi dobili svu zemaljsku raskoš.
Poklopilo se ovaj tjedan da su otkriveni putevi kojima se provlači silna količina novaca na račune, dovoljno spretnog i dovoljno lukavog čovjeka
Taj bi na miru i uživao u svemu stečenom da pored novaca nije htio još i čast. Na sramotu onog tko ga je izabrao
Sad nam svojim izjavama još i kolektivno diže tlak.
Većina građana Hrvatske koji su u godinama, više ne prepoznaju svoju državu. Ono što je bilo sveto, a to je čast i poštenje postalo je roba koja se ponekad prodaje na sniženju.
Kad smo već kod sniženja do njih nije došlo, ništa nije pojeftinilo nakon smanjenja PDV , već se najavljuju još veće cijene. Država ne šalje inspekcije u dućane, čekaju da se predblagdanskom kupnjom popuni proračun, nema smisla snižavati cijene dok je zadnja kuna u novčaniku građana. Kad ne bude novaca onda će ići inspekcija, štete za proračun ne može biti .
Znaju oni uzeti i ono što nisu dali, na internetu kruži vic koji je navodno izrekao ministar Marić.
“Kukaju, a još imaju oba bubrega”, opaki vic koji bi mogao postati stvarnost.
No nema potresa koji bi prodrmao našeg Premijera stvorio si je gnijezdo gdje sjedi sa svojima, na tuđim jajima. Najgora moguća kombinacija, pohlepni, korumpirani, tašti i pokvareni i još bahati.
Svi mu redom ministri moraju na doradu kod majstora za javne nastupe, gdje se uči kada u govoru treba dići prst a kada obrvu. Paladina je već krenuo na prve sate, to će mu radnici u Podravci i penzioneri platiti svojim odlaskom u dućan za uskrsnu šunkicu. Šunkica ove godine toliko je mala da će na stolu za večeru ostati špagica i malo kožice
Naši saborski zastupnici danas opet odlaze na ferije, ovaj tjedan bilo je burno, posvađali se dva oko toga tko laže da je jeo i pio zabadava u nekoj tamo kafeteriji gdje se rješavao višak hrane.
Ništa o gladnima na cesti, ništa o tome kako će živjeti penzioneri kad se kontejneri stave pod ključ, jučer u novinama vijest da je stavljanje gladnih penzionera pod ključ , a onda su u nesreći, izgorjeli, dobiti sudski epilog.
No pitanje je u kojem će desetljeću sjesti presuda, sudac Dobranić nam je objasnio da procesi stoje jer većina sudaca radi na crno. Za lovu koju dobivaju na crno ne žele položiti račune, a oni znaju da se bez računa, ne računa .
Kako god računali građani uvijek dobiju malo, još taj jedan bubreg i onda smo na kraju.
Bero je obznanio da je vrijeme da se krene, on na ferije s roštiljem, a mi u šumu po maslačak i koprive. Zajedno smo jači i u prosjeku nam ništa ne fali. Baš je tako i u Podravci, jedni rade a drugi blaguju .
Branje maslačka je čista krađa pčelama, njihove prve hrane, ako pčele ostanu bez hrane, život se bez njih ne može nastaviti. Otpilili bismo granu na kojoj sjedi čovječanstvo, sve zbog toga da zadovoljimo prosjek.
Eto sve smo lijepo pokrili prosjekom, Paladina sa svojih 60 milijuna drži prosjek na 56 000 kuna po građaninu u Hrvatskoj.
Oni koji su otišli digli su BDP po stanovniku i još svojima šalju novce da im drugi bubreg ostane.
Plenković stvarno može biti zadovoljan , nema države na svijetu koja ima tako poslušne građane, ali povijest kaže da je opasno kad zavlada tišina.
I dalje treba vjerovati da je povijest “Učiteljica” života, eto saznali smo to na teži način.
Ipak čuvajte maslačke pustimo pčele da prenesu život na one koji dolaze, možda će oni učiti iz naših grešaka koje će svakako zabilježiti povijest.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
