Najugroženiji stariji ljudi ne rade nikakve probleme…

Procijene govore da je u Zagrebu između 50-100 tisuća pozitivnih od Corone.

Kilometarska kolona za testiranje,pripremaju se stroge mjere. Cijele škole su u izolaciji. Stalno se upozoravaju građani na poštivanje mjera.

Građani u većini i jesu poštivali mjere ,no pojedini političari  su našli opravdanje za sebe.

Vidjeli smo ovo ljeto kako su se stručnjaci trudili da objasne zašto Plenković ne mora u izolaciju nakon susreta s Đokovićem, ministra Beroša u opuštajućem raspoloženju tijekom ljeta.

Istovremeno ljudi su isto u dugačkim redovima čekali pred bolnicama, da bi samo ušli u bolnicu na preglede koji nemaju veze s Coronom.

Svaki taj koji je izbjegao ili našao načina da ne poštiva propisane mjere, sada bi se trebao suočiti s posljedicama ovog što imamo danas.

Mjesecima slušamo apel da se nose maske od onih koji su do zadnjeg trenutka odbijali nositi maske, slušamo o distanci ,a cijelo ljeto gledamo slike druženja bez distanci, nisu problem građani,

problem su nametnuti uzori.

Ako te netko uvjerava u nešto, a sam to ne poštuje ,javlja se kod određenih skupina ljudi revolt, toga moraju biti svjesni svi koji sada prijete građanima.

Najugroženiji stariji ljudi ne rade nikakve probleme, iako je najveća smrtnost upravo među njima.

Mlađi imaju potrebu dokazivati potrebu da mogu sami o sebi odlučivati ,od kada postoji svijeta i vijeka.

Za to se uvijek zna i mnogi opasni ljudi to koriste, ovaj mladi čovjek koji je pucao ,godinama je bio na obradi glave, netko mu je u glavu usadio potrebu da se puškom dokazuje,  našao je krive uzore.

Neki saborski zastupnici slikali su se s oružjem, koje nije u miru smjelo biti u rukama civila.

Zastupnici koji su bili branitelji ,koji su preživjeli ratne strahote.

Kakav čovjek moraš biti ,ako znaš kako je strašan rat, nekome puniš glavu da mora biti spreman to ponoviti. Poruka da se rat isplati nije dobra poruka.

U ratu najviše stradaju civili, na 4 civila tek jedan vojnik, slučajne kolateralne žrtve su najbrojnije.

Imamo tako primjer da je gospođa koja je izbjegla iz strahote Vukovara, smrtno stradala u Vlaškoj u Zagrebu.

Stariji ljudi bi rekli da se od sudbine ne može pobjeći, no nije sve u sudbini,da dečku nije oružje bilo dostupno ne bi imao iz čega pucati.

Upravo se ministar Medved sprema, uvesti u mirovinski sustav novih 9000 branitelja invalida, skoro 30 godina nakon rata.

Ako je samo jedan lažni, u ova teška vremena, ukaljati će čast svim ostalim.

U ratu ne bi bilo pobjede da civili nisu pomagali, razlika u propisima za civile i branitelje ne bi smjelo biti.

Invalidnost na radu jako je teško dokazati, isto bi trebalo vrijediti za sve, samo jedan muljator ruši sistem, opasan je isto kao ispaljen metak.

Zamislite samo kako je ogorčena jedna majka, koja je i žena branitelja, sama je brinula o djeci i imala radnu obvezu, morala se snalaziti kad su djeca bila bolesna,nije smjela izostajati s posla,

ako sada poznaje nekog koji je sredio svoju mirovinu i invalidnost s dva birtijaška svjedoka uz pomoć ratnog zapovjednika.

Puno previše ih je do sada otkriveno, koji su lažirali svoj ratni put, puno je prošlo od rata,oni koji su lagali i oni koji o tome znaju a šute isto su krivi, a najviše su krivi zapovjednici koji su zaboravili da živjeti trebaju i oni koji su za vrijeme rata kruh pekli, da je netko šivao uniforme, da su u bolnicama medicinske sestre liječile i njegovale ranjenike, sada su ti ljudi ,te žene umirovljenici, njihova mirovina nedostatna za život sada, a da njih nije bilo tada, pobjede ne bi bilo.

Živjeti u miru može se samo međusobnim uvažavanjem, stalno isticati ratne zasluge nije dobar način, pogotovo ne u miru imati koristi od rata.

Obrana Domovine je dužnost i čast svakog domoljuba, svi su se lojalni građani odazvali i doprinijeli svaki na svoj način i u skladu s mogućnostima.

Vrijeme je da počnemo graditi društvo u kojem će svi imati koristi od mira.

Gdje će mir biti cilj, da se počnu cijeniti alati i graditelji mira, jer svaki rat je dobiven ako nije ni počeo.

Samo jedan podatak koji smo čuli jučer, a morao bi biti mjerilo u donošenju odluka za budućnost, mnoge škole ne mogu osigurati topli obrok djeci u školi, nemaju novaca za to,

više od pola školske djece ne može platiti jedan obrok, jer  roditelji  isto nemaju novaca za to.

Za novce koji će se utrošiti za kupnju aviona, u svim  školama u Hrvatskoj,  sva djeca uključujući i srednjoškolce , mogle bi imati besplatan obrok 17 godina.

Ne očekujte da će danas gladna djeca,sutra  pljeskati avionima u letu.

Siđite s pozornice koju ste za sebe podigli i glumite izvođače nekog nepoznatog života i postanite građani,

neće vam se dopasti život koji oni žive, ali barem će te ga upoznati, i dao Bog prosvijetlili razum, te nećete svojim odlukama uzimati onima koji nemaju, da bi dali onima koji imaju previše.

Dragica Trumbetaš