By Zakon o javnoj nabavi, kolokvijalno rečeno, propisuje način i procedure trošenja novčanih sredstava državnog proračuna, proračuna jedinica lokalne uprave i proračuna tvrtki u državnom vlasništvu. Najlošije poglavlje važnog zakona za državu, je poglavlje nadzora, regulirano podzakonskim aktom. Zakon o javnoj nabavi, za razliku od svih ostalih zakona u Republici Hrvatskoj, najlošije je reguliran nadzor nad primjenom zakona.
Zakonom o javnoj nabavi, propisano je da upravni nadzor nad primjenom odredbi zakona, provodi središnje tijelo državne uprave za politiku javne nabave.
Temeljem Zakona o javnoj nabavi, donesen je Pravilnik o nadzoru nad provedbom Zakona o javnoj nabavi. Pravilnikom je pored ostalog propisano:
Članak 1.
Ovim Pravilnikom propisuje se sadržaj i oblik predstavke kojom se traži provedba upravnog nadzora (u daljnjem tekstu: nadzor), sadržaj zapisnika o provedenom nadzoru te druga pitanja u vezi provedbe nadzora.
Članak 2.
(1) Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) provodi nadzor u svrhu sprječavanja, otklanjanja i otkrivanja nepravilnosti koje mogu nastati ili su nastale kao posljedica povreda odredbi Zakona o javnoj nabavi i njegovih podzakonskih propisa.
(2) Nadzor se provodi uvidom u dokumentaciju iz članaka 4. i 5. ovoga Pravilnika.
Članak 3.
(1) Ministarstvo provodi nadzor na temelju:
– predstavke pravne ili fizičke osobe,
– anonimne predstavke,
– zahtjeva za provedbu nadzora tijela državne uprave i drugih državnih tijela te
– po službenoj dužnosti, na temelju podataka i saznanja pribavljenih pretraživanjem Elektroničkog oglasnika javne nabave Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: EOJN RH), planova nabave, registara ugovora, internetskih stranica ili na drugi način.
Člankom 3. stavak 1. pravilnika, propisano je da nadležno ministarstvo u prvom stupnju rješava predstavke na Dokumentaciju za nadmetanje i Odluke o odabiru najpovoljnijih ponuditelja. Nadalje rješava anonimne predstavke po zahtjevu tijela državne uprave i drugih državnih tijela. Po službenoj dužnosti rješava o saznanjima pribavljenim pretraživanjem EOJN, Planova nabave i Registra ugovora, ali veliko je pitanje što u Planovima nabave i u Registrima ugovora mogu pronaći nezakonito, osim ako ih obveznici ne vode. Ono što je posebno važno, nadzor po službenoj dužnosti nad provedbom Ugovora o javnoj nabavi zakonodavac nije predvidio, osim ako se dostavi predstavka na način provedbe Ugovora o izvođenju radova ili usluga.
Provedba Ugovora o javnoj nabavi, kod izvođenja radova i pružanja usluga, neiscrpno je vrelo brojnim kriminalnim aktivnostima koje se svakodnevno događaju u Hrvatskoj. Kod provedbe ugovora, nezakonitosti se svakodnevno događaju zato što naručitelj dozvoljava ugovornom izvoditelju nakon sklapanja ugovora angažiranje podugovaratelja, u omjeru većim od propisanih zakonom, što naručitelj dozvoljava ugovornom izvoditelju angažiranje neugovornih podizvoditelja, protivno ugovoru i što se dozvoljava neugovornom podizvoditelju da angažira svog neugovornog podizvoditelja, i tako u nedogled. Neugovorni podizvoditelj je tvrtka sa kojom naručitelj nije sklopio ugovor, nego radove izvodi temeljem ugovora sa ugovornim izvoditeljem. Odobravanje angažiranja neugovornih podizvoditelja od strane naručitelja, dovodi do različitih pogodovanja brojnim podizvoditeljima bez referenci, bez potrebnih licenci, omogućuje ugovornim izvoditeljima da ostvaruju prihod na razlici cijena ugovorenih sa naručiteljem, i cijena ugovorenih sa neugovornim podizvoditeljem. Sve skupa je raj za kriminalne aktivnosti.
Nadzor nad provedbom ugovora o izvođenju radova i usluga, zahtjeva povremeni nadzor na gradilištima, gdje se izvode radove, što zakonodavac nije predvidio, osim po predstavci. Sve što je propisano u pogledu nadzora, predviđeno je da se obavlja u toplim i klimatiziranim prostorijama nadležnog ministarstva. Na takav način, ne postaje se pravna država, kada je u pitanju javna nabava.
Problem nadzora nad primjenom Zakona o javnoj nabavi, nije o jučer. Ovakvo stanje traje već dva desetljeća. Način na koji se krše ugovorne obveze, između naručitelja i ugovornog izvoditelja, prikazan je na ovom portalu pod naslovom, Lupeška kriminalna hobotnica u Hrvatskom operatoru prijenosnog sustava d.o.o. Slične aktivnosti događaju se i u HEP – ovim društvima i u ostalim tvrtkama u državnom vlasništvu. Ako se određene aktivnosti događaju dva desetljeća, ako od prve Uredbe o javnoj nabavi do Zakona o javnoj nabavi koji je na snazi, doneseno više uredbi i više zakonskih izmjena, a da pri tom nadzor nad primjenom zakona nije reguliran na odgovarajući način, sigurno ne možemo nazvati slučajnosti.
Možda je namjera zakonodavca da se Zakonom o javnoj nabavi osigura da umjesto prvotnih 200 bogatih, imamo 500 i više bogatih obitelji u Hrvatskoj, ostvarujući svoje bogatstvo kriminalnim aktivnostima u području javne nabave, koristeći se javnim novcem, sto naivni kao ja, ne mogu shvatiti a još teže prihvatiti.
Anđelko Jeličić
