By Kamo nas može odvesti današnjih 20% iz drugog stupa, kao jednokratna isplata?
Masovni trend podizanja maksimalnih 20% mirovinske štednje iz drugog stupa možda krije duboki sustavni problem i vodi do još većeg problema u budućnosti. Ključno pitanje koje se nameće nije samo isplata, već pravni i moralni status tih umirovljenika u trenutku kada i ako njihova trajno umanjena mirovina padne ispod granice siromaštva odnosno, ne bude dovoljna za preživljavanje.
Ustavno pravo na dostojanstvenu starost (btw. koje ni sada nije na djelu), moglo bi se naći u izravnom sukobu s administrativnim pravilima socijalne skrbi. Postoji realna opasnost da će se jednokratna isplata od oko prosječnih 7000 eura u budućnosti
tretirati kao “već ostvareni prihod” koji će vas diskvalificirati iz sustava socijalne pomoći. Država bi mogla reći: “Sami ste smanjili svoju mjesečnu isplatu uzimanjem isplaćene svote unaprijed, stoga država više nema obvezu krpati vaš proračunski manjak.”
Budimo pragmatični, čija će biti odgovornost u tom slučaju?
Ako ti umirovljenici, nakon što potroše jednokratni iznos (često na dugove ili pomoć obitelji), postanu socijalni slučajevi, odgovornost će biti njihova.
U drugom slučaju u kojem će država prihvatiti isplatu dodataka ili socijalne pomoći, krivac će naravno biti država. Također, ako ta država pod pritiskom javnosti ipak odluči pomoći, trošak će pasti na leđa onih koji rade i na državni proračun, čime će dovesti do toga da se obezvrjeđuje cijela ideja privatne mirovinske štednje.
Mirovinski sustav koji generira nesigurnost, pogrešno je postavljen.
Je li u tom slučaju dobar model kroz koji umjesto da II stup jamči veću sigurnost, on se pretvara u instrument kojim država trenutno, kupuje socijalni mir, istovremeno pripremajući teren za novu “penalizaciju” kroz moguće uskraćivanje socijalnih prava u budućnosti ili kažnjavanje onih koji to nisu napravili. Rješenje koje ide na ruku trenutnoj potrošnji, dugoročno će ići isključivo na štetu onih najranjivijih i proračuna koji će te ljude morati spašavati.
Radi li država u ovom slučaju opet neplanske poteze, znat će se. Lako moguće da radi.
ALIJANSA UMIROVLJENIKA HRVATSKE, pita: Ne bi li država morala mnogo jasnije i detaljnije kroz savjetovanja, umirovljenicima prikazati sve moguće posljedice koje ih mogu dočekati, ne dovodeći ih olako u zonu siromaštva ili one druge u zonu podmirivanja tuđih, loše donesenih procjena?
Branko Knežević
