By Iako se na nju pucalo iz svih oružja “Nova” je ipak došla. Grmjelo je s terasa, balkona, igrališta s krovova nebodera.
Neobičan način zabave , proizvod konzumerizma, nova moda ili što već, obilježilo je susret Nove i Stare.
Dok su noćni ratnici spavali snom pravednika svanulo je predivno jutro i još ljepši dan. Ako se po prvom danu procjenjuje godina čeka nas niz lijepih i toplih dana.
Nebo je bilo vedro puno tragova koje ispuštaju avioni, ali nije bilo niti jedne ptice na nebu.
Ptice su otišle daleko od grada, od raketa i užarenih kugli koje su preplavile nebo.
Jutro je razotkrilo gomilu smeća po parkovima, gomilu ispucanih raketa, postolja za ispucavanje, na dječjim igralištima, na mostovima, na parkiralištima.
Ovisnici veselja ostavili su čišćenje ljudima koji osim što se tiho vesele u krugu svoje porodice, moraju i raditi za novce od kojih žive.
Ispucane rakete zapinjati će za prve kosilice, lomiti će noževe kada se više nitko neće misliti na proslavu Nove godine.
Ukinuli smo protugradnu obranu, jer se po mišljenju stručnjaka teret za proračun nije dobro rasporedio na sve one koji ga pune.
Bacili smo skupocjenu opremu koja je koštala 15 milijuna kuna da bi udovoljili recipročnosti po kojoj se negdje troši više, a negdje manje
U veselju nema ograničenja, obično onima koji imaju više, veselje plate onih koji su umjereni u svemu.
No to je samo jedan dan u godini , ostaje 364 dana na razmišljanje da se urede zakoni da svako plaća svoj račun. Petarde su zabranjene, ali sva ostala pirotehnika nije, porez je alat koji ga može učiniti nedostupnim.
No naši vladajući ne razmišljaju o tome da poskupe zabavu kada je jednostavnija mjera da uskrate plaću za odrađeni rad.
Mirovine u Hrvatskoj na samom su dnu EU ljestvice, tek Bugarska s oko 200 i Rumunjska s 300 eura, ispod nas su na ljestvici. Naših 346 eura prosjeka mirovine, uz ovakve cijene koje su dvostruko veće nego u tim zemljama, naši umirovljenici najlošije žive u Europi.
Litva, Latvija, Poljska, Češka, nekada siromasi sada dobrostojeći umirovljenici ostavili su nas na dnu Europe usamljene upravo zbog toga što su nam državu preuzeli euforični političari koji “fijasko” proglašavaju uspjehom, pljačku dohotkom.
Češka je ukinula PDV na energente, Poljska je ukinula PDV na hranu kako bi pomogla da građani prebrode krizu, a mi smo pred samu Novu godinu dobili obećanje da će cijene energenata skočiti, da se rast cijena hrane ne može zaustaviti.
Do proljeća eto nas na dnu ljestvice, Bugari i Rumunji gledati će nas s visoka i žaliti nas kao teške “luzere” koji si nisu u stanju izabrati vlast koja bi radila u interesu građana.
Nova godina donijela je neka nova odlikovanja. “Uhljeb”godine po izboru građana je general u mirovini koji radi kao direktor zračne plovidbe Vlado Bagarić. General pored mirovine i ma plaću 32 000 kuna koju si je malo podebljao s dva isplaćena bonusa.
Najlošiji ministar je Darko Horvat kojemu je uspjelo cijelu godinu pronalaziti izgovore da ne izgradi niti jednu kuću na cijeloj Baniji niti u Zagrebu. U tim silnim izgovorima stradalnici traže zrno istine no još niti jedno nisu pronašli.
Titulu licemjerke godine, pred sam kraj prvog dana Nove godine premoćno je odnijela gospođa Bandić. Gospođa veli da ne može živjeti od suprugove mirovine koja iznosi 6800 kuna zbog velikih režijskih troškova za stan u kojem živi. Za naklonost građana želi se izboriti svojim uzoritim podržavanjem stila života koji je vodio Bandić.
A što ne bi ona kukala kad je župan Žinić mogao koristiti i stan i kuću za koju nije htio platiti 100 kuna najamnine, pa je državi nakon poravnanja računa ostao dužan 25 000 kuna.
Do gospođe Bandić koja je većinu života provela u “Fendi” foteljama nisu doprli podaci da je mirovina u Hrvatskoj 346 eura, da starci daju sve što su stekli cijeli život za dva obroka na dan u staračkom domu gdje imaju 2 kvadrata prostora za spustiti noge s kreveta.
Osim što smo promijenili kalendare ništa se promijenilo nije, no prelijepi dan izmamio je ljude na otvoreno, bilo je srdačnih susreta toplih čestitaka među znancima koji se odavno vidjeli nisu, koji su se borili s bolešću i preživjeli. Caklile su se suze radosnice zbog susreta s dragim ljudima koji svoje brige sakrivaju, koji dijele i daruju, koji svoje preminule prijatelje oplakuju.
Zbog njih i njihove tihe radosti vrijedi živjeti, zbog njih treba mijenjati vrijednosti po kojima se mjeri uspješnost, zbog njih se treba boriti protiv uhljeba, lopova i licemjera najgorih vrsta.
Sunčan i lijepi dan s temperaturama oko 20© potaknuo nas je na razmišljanje da usred zime može biti proljetni dan, da je sunce jedini gospodar svemira, da su ljudi sitne točkice , da su iznenađenja moguća.
Prepoznati znakove prirode i vladati se prema prirodnim zakonima dobar je plan da se na naše prostore vrati pravednost i dobrota.
Cijeniti život svakog čovjeka, cijeniti njegov rad kao izvor prihoda, ostvariti dostojanstveni život ljudi u starosti, uspostaviti kontrolu na otimanju tuđeg rada, ne može biti loš plan i treba od prvog do zadnjeg dana raditi na njemu.
Neće nam trebati skupe konferencije o očuvanju prirode, ako ćemo prirodu čuvati kao blago, ako ćemo od nje uzimati darove koje nam nesebično daruje, ako ju nećemo uništavati iz objesti i čiste zluradosti.
Potrošeni političari koji su omogućili da se razvije takvo okruženje da su “uhljeb godine” i čovjek koji nije u stanju izgraditi ni pseću kućicu.,a ministar je u Vladi, uglednici, moraju sami otići, u Petrinji nije bilo snijega, a doletjela je gruda, lijepo vrijeme prvog dana godine moglo bi stvoriti lavinu.
Nit strpljenja kod građana jako je tanka i može puknuti svaki čas. Dovoljno je da se zanjiše na vjetru koji iznenada promijeni smjer, danas na izgled nemoguće, pretvori u moguće!
Dragica Trumbetaš
