By Objava nove stope usklađivanja mirovina ponovno je razotkrila duboki raskorak između formalnih mehanizama sustava i stvarnog položaja umirovljenika. Prema dostupnim podacima, uz primjenu formule 85:15, te poznate parametre rasta plaća za drugo polugodište 2025. (2,83%) i rasta cijena od 2%, novo usklađenje iznosit će 2,7%. U praksi to znači prosječno povećanje mirovina od cca 18 eura. Iako tehnički korektna, ova brojka simbolizira kroničnu nemoć sustava da odgovori na realne potrebe umirovljenika.
Usporavanje rasta plaća i cijena nesumnjivo ukazuje na smirivanje inflacije, no ta vijest ne znači automatski i poboljšanje životnog standarda umirovljenika. Naprotiv, kada se rast mirovina veže uz umjerenije ekonomske pokazatelje bez korektivnih socijalnih mehanizama, rezultat je nastavak zaostajanje najstarije populacije za ostatkom društva. Time se dodatno potvrđuje slabost modela usklađivanja koji formalno prati pokazatelje, ali ne štiti realnu kupovnu moć.
Smanjenje inflacije, koje će Vlada sasvim sigurno predstaviti kao uspjeh fiskalne politike, ima i svoju drugu stranu. Stabilniji proračunski prihodi države zapravo sužavaju politički prostor za značajnije intervencije u korist umirovljenika, osobito ako one zahtijevaju preraspodjelu unutar proračuna, na čemu već dugo inzistiramo. Drugim riječima, bez političke volje za redefiniranje prioriteta, mirovinski sustav će i dalje ostati zarobljen u političkoj inerciji.
Dodatnu zabrinutost izazivaju i politički odnosi u Hrvatskom saboru budući je sve izraženiji jaz između trenutne parlamentarne većine i stvarne volje birača iskazane na izborima 2024. godine. Sve se to reflektira i na kreiranje politika koje se u navedenom okruženju sve češće svode na tehničke korekcije, sada već, mogao bi kazati, i bez izbornog legitimiteta.
Posebnu travestiju predstavlja imenovanje novog ministra rada i mirovinskog sustava upravo kada se obilježava Međunarodni dan socijalne pravde. Bez obzira na osobne kvalitete, ulazak osobe bez iskustva u tako složen resor šalje poruku kontinuiteta improvizacije. Sve navedeno vodi do zaključka da problem nije samo u postotku usklađenja, već u izostanku bilo kakve, a kamo li jasne strateške vizije. Dok se mirovine i dalje povećavaju simboličnim iznosima, izostaje ozbiljna rasprava o rastućem siromaštvu umirovljenika, dugoročnoj održivosti sustava, i na koncu, o jasnom redefiniranju prioriteta mirovinskog sustava.
Bez ozbiljnog pristupa i rasprave o problemima mirovinskog sustava, svako novo usklađenje ili izmjena ZMO, ostati će tek još jedna vijest sa novim socijalnim posljedicama, još lošijim.
U Zagrebu, 21.02.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
