Marijana Puljak : Slobodan govor Spaladium arena…

To nije retoričko pitanje.

To je vrlo konkretno pitanje.

I to je pitanje za gradonačelnika Splita, Tomislava Šutu.

Poštovani predsjedniče Sabora, poštovane kolegice i kolege,

danas govorim o slučaju koji se pokušava prikazati kao komplicirana pravna materija, a u svojoj suštini je jednostavno.

Riječ je o Spaladium Areni u Splitu.

Krenimo redom.

U vrijeme gradonačelnika Ivice Puljka, u sklopu stečajnog postupka, Spaladium Arena završila je na javnoj dražbi.
Grad Split je sudjelovao zakonito, po pravilima, i Arenu je dobio za 2.501 euro, jer drugih valjanih ponuda nije bilo.

To je činjenica.

Nakon toga banke se žale. Ne zato što dražba nije bila zakonita, nego zato što im se ishod nije svidio. Njihov argument bio je da je Grad Split ranije odredio visoku komunalnu naknadu i time ih, navodno, onemogućio u sudjelovanju na dražbi.

Sud je tu argumentaciju prihvatio, kazao da je Grad Split donio nemoralnu odluku, i dražba je poništena.

Grad Split se na takvu odluku ustavno žalio.

I sada dolazimo do ključnog trenutka.

Dana 16. prosinca 2025. Ustavni sud Republike Hrvatske donosi odluku kojom ukida presudu Visokog upravnog suda i jasno kaže:

Grad ima ustavno pravo odlučivati o komunalnoj naknadi.

Sud je prekoračio svoje ovlasti.

Argument o “nemoralnosti” ne stoji

.Drugim riječima, pada ključna pravna zapreka zbog koje je dražba bila poništena i zbog koje je Grad Split ostao bez Arene po izlicitiranoj cijeni.

U tom trenutku, svaka odgovorna gradska vlast učinila bi tri stvari:
obavijestila Gradsko vijeće,
otvorila političku raspravu,
i ojačala pregovaračku poziciju Grada prema bankama.

No to se nije dogodilo.

Gradonačelnik Splita nije dostavio presudu Gradskom vijeću, nije je javno objavio, a istovremeno je ubrzao pregovore s bankama o modelu po kojem bi im Grad Split isplatio 5,7 milijuna eura.

Kada smo, kao vijećnici, zatražili hitnu sjednicu Gradskog vijeća, jer se najavljivalo potpisivanje ugovora već za vikend, dobili smo odgovor da, citiram, “ne postoji nikakva izvanredna situacija”.

Rečeno nam je da je odluka Ustavnog suda “zakašnjela” i da se odnosi samo na stečajni postupak, ali da je istovremeno korisna jer rješava buduća pitanja komunalne naknade.

Dakle, u istoj rečenici odluka je proglašena i nevažnom i korisnom, ovisno o političkoj potrebi.

Rečeno nam je i da postoji veliki financijski rizik parnice teške 120 milijuna eura, ali da se o tome ne treba raspravljati u predstavničkom tijelu.

Pozvano se na mišljenje struke i pozitivna mišljenja nadležnih tijela, ali nijedan dokument nije dostavljen vijećnicima.

I na kraju smo dobili jasnu poruku:

sastanka neće biti.

Ako presuda Ustavnog suda nije dovoljan razlog da se zaustavi proces i uključi predstavničko tijelo, postavlja se pitanje:

što uopće jest?

Ne govorim ovdje o kaznenoj odgovornosti.
Za to postoje institucije i one moraju raditi neovisno.

Ali govorim o političkoj odgovornosti, o transparentnosti i o poštivanju uloge tijela koja predstavljaju građane.

I zato je moj zahtjev vrlo jasan.

Prvo, da se odmah zaustavi potpisivanje bilo kakvog sporazuma s bankama dok se presuda Ustavnog suda ne raspravi na Gradskom vijeću.

Drugo, da se presuda Ustavnog suda i sva pozitivna mišljenja na koja se gradska vlast poziva dostave svim vijećnicima i učine javnima.

I treće, da se o odluci koja uključuje 5,7 milijuna eura javnog novca raspravlja pred predstavničkim tijelom, a ne iza zatvorenih vrata.

To nije opstrukcija, ni politikanstvo. To je minimum demokratske odgovornosti.

Jer kada imate mogućnost platiti 2.501 euro, a birate 5,7 milijuna, tada objašnjenje nije opcija.

Ono je obveza.

Marijana Puljak