By Polemika koja se u javnosti, posebno u umirovljeničkim krugovima, vodi posljednjih dana u svezi minimalne mirovine je krenula u dva potpuno suprotna smjera. Sa jedne su strane, uglavnom oni sa malim brojem godina radog staža, podržavaju prijedloge da minimalna mirovina bude što veća, 420 ili 450 eura je njima veoma prihvatljivo obzirom da mnogi od njih trenutno imaju i jedva od pola navedenog iznosa. Njihova su opravdanja za kratki radni staž uglavnom usmjerena na kritiku prema državi ili poslodavcima. Jedni su ostali bez posla tijekom privatizacije, drugi su radili ali bez prijave uz plaću na crno, trećima je propalo poduzeće i ostalo dužno doprinose itd.
Bezbroj je dakle razloga zašto je više od stotinjak tisuća umirovljenika u ovom trenutku sa radnim stažom od jedva 15-ak godina, među njima naravno i oni koji naprosto nisu željeli raditi, ili su jednostavno vlastitom voljom odabrali rad na crno. Jasno je kako trebamo imati razumijevanja prema onima čija mirovina ne pokriva ni najnužnije troškove života, no u vođenju brige za siromašne ne bi bilo dobro prepustiti se jeftinom populizmu ili sve rješavati nekom novom uravnilovkom.
Ono što na neki način začuđuje su reakcije na prijedloge o minimalnoj mirovini od strane umirovljenika sa 30 ili 40 godina radnog staža. Razumljiva je određena ljutnja mnogih koji trenutno za 30 godina staža primaju mirovinu u iznosu koji je čak i niži od najavljenog iznosa (420 – 450 eura) minimalnih mirovina za u pola manjim stažom, onim od 15 godina. Gledajući tako mogli bi se još i složiti sa „nezadovoljnicima“, no pravo pitanje nije zašto bi minimalna mirovina trebala biti 420 ili 450 eura za 15 godina radnog staža, pravo pitanje je hoće li istom logikom mirovine za 30 godina staža biti dvostruko veće, ili koliko uopće veće?
Dakle nitko razuman ne bi trebao biti protiv toga da minimalna mirovina za 15 godina radnog staža bude 420 ili 450 eura, ali isključivo ako ili kada je navedeno u logičnoj korelaciji sa iznosom mirovine za 30, 35, 40 ili više godina staža. Ako je odgovor predlagača pozitivan onda se doslovno rukama i nogama treba boriti da se to i realizira, no ako se priča bazira samo uz iznos na minimalnu mirovine za 15-ak godina staža, ili u slobodnom prijevodu, ako se radi o kupovini naklonosti stotinjak tisuća umirovljenika koji bi prijedlogom bili zahvaćeni, onda cijela priča poprima sasvim drugu, onu neprihvatljivu konotaciju.
Ako se povećanje minimalnih mirovina neće reflektirati na visinu mirovina po općim propisima na odgovarajući način, ili pak nikako, onda je riječ o još jednoj podvali iz kuhinje AP-a čemu se trebamo odlučno suprotstaviti.
U Zagrebu, 24. 03. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
