By Sedam od deset građana kaže da Hrvatska ide u pogrešnom smjeru, slijedi li promjena vlasti?
Ako je suditi prema rezultatima najnovijih političkih istraživanja i raspoloženju građana, već se sada može govoriti o realnoj mogućnosti promjene vlasti nakon parlamentarnih izbora koji bi se, u redovitom terminu, trebali održati najkasnije u proljeće 2028. godine. Jedan od najznačajnijih pokazatelja raspoloženja javnosti nije samo rejting pojedinih stranaka, nego odgovor građana na jednostavno pitanje, ide li Hrvatska u pravom smjeru. Prema istraživanjima javnog mnijenja, oko 70 posto građana smatra da država ide u pogrešnom smjeru, dok tek nešto više od petine ispitanika vjeruje da je smjer razvoja dobar.
Takav omjer predstavlja snažan signal političkog nezadovoljstva i najavu promjena, no politička matematika u Hrvatskoj rijetko je jednostavna. Istovremeno dok velik dio građana smatra da zemlja ide u pogrešnom smjeru, HDZ i dalje zadržava relativno stabilnu podršku od 27 – 30% birača, čime ostaje pojedinačno najjača politička stranka. Pitanje koje se logično nameće je može li HDZ sa takvom razinom podrške zadržati vlast i nakon 2028. godine.
Političko iskustvo pokazuje da je HDZ već uspio dobiti i izbore koji su u nekom trenutku izgledali izgubljeni. Upravo zato će biti zanimljivo promatrati politička okupljanja koja će se događati tijekom sljedećih mjeseci i posebno tijekom 2027. godine, kada će se konačno oblikovati predizborne koalicije oko dva najveća politička bloka, HDZ-a i SDP-a.
Matematika u ovom trenutku ne ide u prilog HDZ-u. Ako se zbroje pojedinačni rejtinzi stranaka koje se već sada politički približavaju SDP-u, posebno platforme MOŽEMO, dolazi se do ukupnog rezultata koji nadilazi snagu vladajuće stranke. No politička matematika rijetko funkcionira po logici čistog zbrajanja. U politici često vrijedi pravilo da 1 + 1 ne mora biti 2, kao i da uz dobru strategiju i jasnu poruku biračima može postati i 3.
HDZ vjerojatno računa na postojeće koalicijske partnere, međutim, pitanje je koliki stvarni doprinos oni mogu dati. DP već dulje vrijeme bilježi pad, HSU nema nikakvu političku relevantnost, HSLS se godinama kreće na rubu političkog nestanka, dok DOMINO nije uspio izgraditi stabilnu biračku bazu. Desne opcije poput Suverenista ili HSP-a dodatno su opterećene međusobnim podjelama. Sve to ozbiljno smanjuje koalicijski potencijal HDZ-a.
Sa druge strane, prostor za širenje političkog bloka oko SDP-a znatno je veći. Uz MOŽEMO, otvorena su vrata suradnji sa nizom manjih političkih opcija. Posebno je zanimljivo pitanje suradnje sa umirovljeničkim strankama, koje glasove ne uzimaju iz istog biračkog bazena kao velike lijevo-liberalne stranke, nego predstavljaju dodatnu političku vrijednost. Hrvatska politička povijest već poznaje snagu dobro organiziranih koalicija poput Kukuriku koalicija predvođena SDP-om 2011. g. i Domoljubne koalicije predvođene HDZ-om 2015. g. Razlika je u tome što HDZ danas teško može okupiti koaliciju usporedive snage, dok se SDP-u potencijalno otvara prostor za stvaranje čak i snažnijeg političkog saveza od onog iz 2011. g.
Jedno je sigurno, politička scena u Hrvatskoj ulazi u razdoblje u kojem će koalicije, strategija i povjerenje birača odlučiti više nego ikada prije. Hrvatska treba politiku koja će vratiti dostojanstvo umirovljenicima i radnicima, osigurati pravedniji društveni sustav i zaustaviti daljnje produbljivanje socijalnih nejednakosti.
U Zagrebu, 11.03.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
