By Podjeli
Jučer su novine objavile vijest da gori smeće na Jakuševcu. To je bilo dovoljno da krene hajka na novog gradonačelnika. Kasnije se saznalo da se ne radi o požaru na smetištu već na ranženom kolodvoru,
no to nije zaustavilo lavinu ružnih komentara koji su upućeni na temu samog naselja, ali i na navodnu nesposobnost gradonačelnika.
Jakuševac je naselje na perifernom dijelu južnog dijela grada. Jakuševac se gradom povezuje u Sarajevskoj ulici u Novom Zagrebu.
Ne radi se o zapuštenom selu nego gradskom naselju , koje je eto nekom prijašnjom odlukom određeno da zemljište pored naselja služi za odlaganje otpada.
Grad Zagreb ima ogromnu količinu otpada koje stvore građani ,
otpad se negdje mora odložiti i najmanje što ljudi iz tog dijela grada zaslužuju da budemo tiho , i da se ne rugamo problemima koje imaju zbog toga.
Količine podsmijeha, ruganja i ismijavanje ljudima koje trpe, pokazuju da smo opasno zastranili u ljudskosti.
Ovo što je jučer gorjelo stvorilo je gusti dim, teško se disalo,
a smrad je bio nepodnošljiv, a komentatori su pokušavali biti duhoviti.
Vidjeli su Tomaševića kako je došao gasiti na biciklu s brentačom na leđima, javili su se komentatori čak iz New Yorka, ali i iz mjesta gdje često gori .
Bilo je i hvalospjeva Bandiću i njegovog načina rješavanje problema, očito je da hobotnica koja je pustila pipke i drži smeće kao unosan biznis ne pušta lako plijen iz kojeg je usisavala ogromnu količinu novaca.
Pročitali smo na stotine posprdnih mišljenja kako su dvije drobilice za smeće premalo za Zagreb,
no zar nije to krajnje razumna odluka opreznog premišljanja.
Ako dvije ne budu dovoljne, a pokaže se da su korisne i ekonomične,
zar nije lakše kupiti još jednu ili dvije, ili je lakše kupiti odmah četi,
pa ako se pokaže da nisu dobre prodati ih nekome po cijeni starog željeza.
Imali smo puno “pilot”projekata koji su koštali puno, a onda su netragom nestali, o tome se ne priča, a svaki se napor nove gradske vlasti ismijava i omalovažava.
Jučer je i Premijer s gnušanjem i visoko dignutim nosom, napravio odmak od žetončića, a upravo mu je Milan Bandić njima osiguravao mandat u prošlom sazivu.
Još se nije dogodilo
da bude prihvaćen zakon koji nema porijeklo postanka kod pristaše njegove većine.
Mudraci cijele Hrvatske sjatili se pod njegovo okrilje i jedino što rade gase požare koji nastaju zbog nezadovoljstva građana.
Ima primjera da i sami potpale,
da bi se istakli u gašenju, velika bura oko generala započeta u Bosni ugasila se u Banskim dvorima.
Generali više nisu u strahu od progona, sad se više boje knjige koju je napisao general Ademi
nego onih iz Bosne.
Knjiga ne ide u prilog opjevanom herojstvu na kojem su se dijelile medalje na kile.
Također se Plenković nije proslavio u pronalaženju rješenja za minuse po tekućem računima.
Naglo je povukao kočnicu i stvar uputio na analize koje će potrajati neko vrijeme dok sve zajedno ne padne u zaborav.
Bit će da su mu bankari pokazali čvrste dokaze da je na najsiromašnijima i država dobro zaradila, jer ljudi se zadužuju za hranu na koju država stavlja svoju šapu
na četvrtinu.
Gubitnici izbora u Zagrebu pletu opet svoje zamršeno klupko pljuvanjem nastoje polijepiti popucale krakove kriminalne hobotnice, nastoje povratiti izgubljeni plijen,
tamo gdje su ga izgubili.
U Zagrebu je nova vlast izabrana legalno , dobili su mandat na četiri godine, a oni koji su Bandića podržavali 20 godina, traže rezultat odmah.
Oporavak će biti dug i težak, majstori obmane bit će na zadatku,
cijelo vrijeme će se truditi da svaki pomak nabolje, ocrne, ospore i umanje.
Grad pripada građanima koji ga svojim prihodima održavaju, ali i svim građanima Hrvatske, jer je to i ujedno glavni grad, ali i svijeta ako
su kao dobronamjerni gosti u njemu.
Budimo ljubazni domaćini, ali i tražimo da naši zaposlenici budu odgovorni, jer tako postupaju dobri gospodari.
pomozimo da se raskinu svi krakovi hobotnice koja je usisavala novac.
Spomenik toga je žičara čije održavanje s stoji 370 000 kuna mjesečno ili 4 400 000 godišnje,
a da nije prevezla niti jednog putnika.
Kada se uklone svi tehnički nedostaci i odredi cijena karte,
ljudi koji su ju svojim prihodima izgradili neće ju moći,
zbog paprene cijene koristiti , kao što si ne može većina građana priuštiti ulaznicu
za Plitvička jezera ni Slapove Krke.
Postat ćemo stranci u vlastitom gradu
i u vlastitoj državi,
Jučer nam ugledni profesor s Ekonomskog fakulteta daje naznaku da u skoroj budućnosti Hrvati neće moći na Jadran jer će biti preskupo.
To je zadnje zvono za uzbunu,
moramo stvoriti uvjete da ljepota naše zemlje bude dostupna svakom našem djetetu, da prirodna bogatstva ne budu plijen, već naše nacionalno bogatstvo, ono što smo izgradili da služi prvenstveno nama.
Sve ostalo je izdaja vlastitih interesa, radi bogaćenja pojedinaca.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
