By Ovo što slijedi je jedna istinita priča o načinu na koji u Hrvatskoj već godinama djeluje dobro uigran sustav bankarsko-lihvarske pljačke, uz prešutnu ili aktivnu pomoć institucija koje bi građane trebale štititi. Priča započinje naizgled posve uredno. Komitent podiže kredit u jednoj komercijalnoj banci u iznosu od 100.000 eura, uz sve garancije koje je banka zahtijevala. Kredit je realiziran, uredno ugovoren i bez ikakvih spornih elemenata doveden do kraja.
Nekoliko godina kasnije, komitent prima obavijest banke o pokretanju pravnih radnji zbog navodnog neispunjavanja kreditnih obveza u iznosu od 100.000 eura, uvećanog za zatezne kamate kroz više od pet godina. Uvjeren da je riječ o nesporazumu, komitent traži pojašnjenje. Tada slijedi šok, banka ga obavještava o postojanju još jednog kredita, u istom iznosu, odobrenog desetak dana nakon prvog, također osiguranog založnim pravom.
Odlazak u banku ne donosi odgovore. Nitko nije mogao predočiti izvornu dokumentaciju za navodni drugi kredit, niti dokazati kome je i kada taj novac isplaćen. Jedino što je komitentu pokazano bio je preslik ugovora. zapravo preslika pravog kredita, ali s drugim datumom. Kako je bilo očito da sporni kredit nikada nije podignut, komitent pokreće sudski postupak.
Tada započinje dugogodišnja pravosudna farsa. Unatoč brojnim ročištima i izričitim zahtjevima komitenta, sud godinama odbija naložiti banci da dostavi izvornu dokumentaciju kojom bi dokazala osnovanost potraživanja. Postupak se razvlači, dokazi se ne izvode, a teret nepostojećeg duga i dalje visi nad komitentom.
Kada su iscrpljene sve procesne manipulacije koje je izvodila banka, dogodio se novi obrat, banka „prodaje“ navodno potraživanje agenciji za otkup dugova i povlači se iz postupka. U međuvremenu, više osoba povezanih sa bankom i vanjskim suradnicima već ima kaznene optužnice zbog financijskih malverzacija, a neki su zbog toga i pravomoćno osuđeni.
Ulaskom u postupak, „agencija“ pokušava ono što banka nije uspjela, prvo nagovorima, a potom i prikrivenim prijetnjama. Komitentu se poručuje da prizna dug jer će u protivnom biti aktivirana ovrha i prodaja nekretnine višestruko veće vrijednosti od navodnog duga, koji je u međuvremenu, raznim obračunima, narastao na gotovo milijun eura.
Ni agencija, naravno ne posjeduje nikakvu dokumentaciju koja bi dokazala stvarno postojanje duga. Jedini „dokaz“ kojim mašu je ugovor o otkupu potraživanja sa bankom. Unatoč tome, sud i dalje tolerira postupak bez dokaza, a Agencija se, iz „nepoznatih“ razloga, ne usuđuje aktivirati založno pravo. Vrijeme prolazi, a komitent, već u poodmakloj dobi, postaje svjestan da se računa na njegovu iscrpljenost kako bi se teret prebacio na nasljednike.
Kako bi priču okončao za svog života, komitent nudi nagodbu, isplatu 50.000 eura, polovicu nepostojećeg duga što Agencija odbija. Nakon mjeseci poziva, pritisaka i prijetnji Agencije sa „radikalnijim mjerama“ na koje je komitent „odgovorio“, stiže obrat. Agencija sama predlaže nagodbu, i to za iznos znatno manji od onog koji je prvotno ponudio komitent. Komitent prihvaća isključivo kako bi zatvorio poglavlje ove pravne i životne torture.
Nekoliko dana nakon uplate dogovorenog iznosa stiže pisana potvrda o nepostojanju međusobnih obveza i brisovnica založnog prava. Važno je naglasiti kako tijekom cijelog postupka komitent nije uplatio ni jedan jedini cent, svjestan da bi i „simbolična“ uplata značila priznanje duga koji nikada nije postojao.
Ova priča razotkriva zajedničko djelovanje pojedinaca u bankama, agencijama za otkup potraživanja i sudovima koji, iz neobjašnjivih razloga, omogućuju ostvarivanje koristi bez ikakve pravne osnove, zapravo legaliziranu pljačku.
Nažalost, ovakvi slučajevi nisu iznimka. Danas se u Hrvatskoj provode ovrhe nad ljudima koji često ni ne znaju da su nekome “dužni”. FINA se u tom lancu pojavljuje kao jedan od ključnih egzekutora sustava koji djeluje iznad prava, pravde i zdrave pameti, ostavljajući za sobom tisuće uništenih života. Da Vlada radi u interesu građana onda bi odmah uvela moratorij na rad svih agencija za otkup potraživanja koji bi trajao sve dok se ne reguliraju pravila odnosno uvede stvarna odgovornost banaka, agencija i institucija koje im služe.
Država koja tolerira dug bez dokaza, kao i mogućnosti osporavanja istog, prestaje biti pravna država, ako je to uopće ikada i bila.
U Zagrebu, 05.01.2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
099 7383 669
