Dok građani svakodnevno gledaju kako im se novčanici prazne brže nego se sladoled topi na ljetnom suncu, Vlada uporno traži krivce svugdje osim u vlastitom dvorištu. Za inflaciju su im krivi ratovi, energetske krize, globalni poremećaji, trgovački lanci, klimatske promjene, geopolitičke napetosti i tko zna što još, jedino nikako nisu krivi oni koji već deset godina upravljaju državom.
Kad god inflacija podivlja, iz Banskih dvora stiže ista priča, riječ je o „vanjskim faktorima“, ali ako su za sve krivi drugi, postavlja se jednostavno pitanje, čemu onda služi Vlada? Zar samo da promatra događaje i drži konferencije za novinare? Istina je za Vladu neugodna jer joj inflacija zapravo i ne predstavlja problem. ona je Vladi izvor političkog kisika. Svako povećanje cijena automatski povećava prihode državnog proračuna kroz PDV i druge poreze. Što su cijene više, država ubire više novca, stoga rekordni prihodi proračuna nisu rezultat genijalnog upravljanja nego činjenice da građani za istu košaricu proizvoda plaćaju sve više.
Nakon toga slijedi dobro poznata predstava. Vlada najprije inflacijom osiromaši građane, a zatim dijeli jednokratne dodatke, potpore i pakete pomoći predstavljajući se kao spasitelj. Drugim riječima, prvo vas gurne u vodu sa kamenom oko vrata, a zatim velikodušno dobaci pojas za „spašavanje“. Posebno je zanimljivo kako se svaka kritika takve politike proglašava nerazumijevanjem ekonomije, toliko da čak i sami ministri tvrde da se pitanje inflacije „pojednostavljuje“, dok službene prognoze već godinama podcjenjuju njezinu stvarnu snagu.
Uskoro bi, ovim tempom, netko od HDZ-ovih privjesaka ili PR mašinerije mogao zaključiti da su za inflaciju krivi Srbi, Nepalci ili Filipinci, možda čak i Marsovci. Kada se vlast toliko dugo odbija suočiti sa vlastitom odgovornošću, mašta postaje jedini preostali alat političke obrane i obmane. Inflacija nije elementarna nepogoda, ona je naprosto posljedica pogrešnih politika, izostanka reakcije i nesposobnosti da se zaštiti standard građana, a upravo za to Vlada nema nikakvo uvjerljivo opravdanje. Narod ne može živjeti od statistika, projekcija i obećanja. Građani žive od svojih plaća i mirovina, a one danas vrijede manje nego jučer.
Vrijeme je da odgovornost preuzmu oni koji su za to plaćeni, rekao bih i izabrani, ali ne mogu zbog političke trgovine kojom se već pre/dugo održavaju na vlasti.
U Zagrebu, 26. 06. 2026.
Predsjednik BUZ:
Milivoj Špika prof.
Leave a Comment