By Dok Vlada RH ističe statistički pad stope rizika od siromaštva za neki neznatni postotak u prošloj godini, realna slika života 1,2 milijuna umirovljenika otkriva duboku strukturnu krizu. Statistički nategnuta prosječna mirovina, koja nakon usklađivanja raste za simboličnih 2,68%, dodatno cementira status hrvatskih umirovljenika kao jednih od najugroženijih u EU!
Hrvatska se po omjeru mirovine i prosječne plaće nalazi na samom dnu EU-a. Dok je prosjek Unije ipak veći, u Hrvatskoj mirovina iznosi tek oko 45 % ili manje i to nategnuto statističkim igrama. Usporedba sa susjednom Slovenijom posebno je poražavajuća jer je tamošnja prosječna mirovina veća, za nešto manje od 300 eura, a slovenske mirovine čine značajno veći udio u plaći, unatoč sličnim demografskim problemima.
Politička odgovornost za ovaj jaz je jasna i ona definitivno postoji. Sustav koji dopušta da ogroman postotak umirovljenika živi ispod praga siromaštva (752 eura mjesečno) ne može se smatrati funkcionalnom socijalnom državom. Kod žena je ta brojka još alarmantnija jer dolazi skoro do 40%, što ukazuje na potpuni izostanak mjera za ublažavanje pogrešno postavljene obiteljske mirovine ali i rodne nejednakosti u mirovinskom sustavu.
Ovdje, svi umirovljenici moraju izravno prozvati ministra rada i mirovinskoga sustava Alena Ružića i Vladu, te zahtijevati hitni izlazak s jasnom i ostvarivom strategijom za rješavanjem problema izraženog siromaštva. Strategijom koja će se provoditi i ostvariti. Ozbiljna kritika mora biti usmjerena na cijelu državnu administraciju i njenu pasivnost, jer je zabrinjavajuće da preko 30 % građana, ne može podmiriti neočekivani trošak od 500-tinjak eura. To posebno u svijetlu svakodnevnih vijesti u kojima doznajemo o gotovo, neograničenim iznosima našeg novca, koji odlazi u kriminalnim i lošim ekonomskim i političkim odlukama a što je posebno zabrinjavajuće, zbog toga se nitko ne uzbuđuje.
Kad se govori o mirovinama, problem nije samo u niskim iznosima, već i u netransparentnosti. Gotovo stalne igre brojevima, dovode do onih željenih pokazatelja te više zapravo nije omoguć precizan uvid u broj korisnika s primanjima ispod praga siromaštva, što umirovljenici mogu interpretirati kao pokušaj prikrivanja stvarnih razmjera rastućeg društvenog zla. Koliko je sve to pouzdano, moramo li se zapitati?
Da je mirovina u Hrvatskoj postala izrazito niska i gotovo kazna, a ne zasluženi odmor, dokazuje brojka od preko 40000 zaposlenih umirovljenika. Za većinu njih rad nije stvar izbora ili zadovoljavanja nekih luksuznih potreba, već jedini način da osiguraju adekvatno grijanje (koje si njih preko 4 % ne može priuštiti) ili redovit obrok s mesom i ribom, dok su lijekovi, posebna priča.
Hrvatski mirovinski sustav, prema nekim analizama, zauzima vrlo nisko mjesto među EU državama, što potvrđuje hitnu potrebu za korjenitom reformom, a ne samo kozmetičkim usklađivanjima koja jedva pokrivaju inflaciju ili čak niti to.
Branko Knežević
