U vrijeme i nakon II. svjetskog rata mnogi su Židovi ostali bez života, ali i – imovine, koja im je nacionalizirana.
Međutim, jedan dio, pretežno njihove rodbine, već godinama postavlja pitanje. Hoće li im netko to vratiti ili platiti?
A nas, uz ostalo zanima, ima li i gdje je popis ljudi koji su se, poglavito u vrijeme nakon pobjede Titovih partizana, odnosno 1945. „legalno“ uselili u kuće, vile i stanove tih nesretnih ljudi, kad još danas očito nema ni želje ni volje da im se ono što im pripada- vrati?
Koliko nam je poznato, najljepše židovske kuće i vile, nakon II. svjetskog rata, dobili su „na dar“ osloboditelji, prije svih „narodni heroji“, ,nositelji Spomenica, zaslužni kulturni i ini radnici, koji su zadužili Komunističku partiju i njima slični. Kad su oni umrli, ti su objekti jednostavno prenesi na njihovu djecu ili su ih čak i prodali.
Židove su proganjali i ubijali Nijemci, odnosno fašisti, a partizani su „spašavali“ njihovu imovinu na način – tko prvi njegova djevojka.
Dakle, tko stanuje u židovskim vilama i što se dosad napravilo da se pretežno njihovim potomcima vrati ili plati opljačkana imovina, od koje je jedan dobar dio i u vlasništvu države?
Nu, kad već govorimo o opljačkanoj imovini, postavlja se i pitanje – tko se u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata, nakon odlaska pripadnika zločinačke JNA „legalno“ uselio u njihove prostrane stanove i što se dalje s njima dogodilo? Gdje su i ti i takvi popisi, odnosno je li i to sve također bilo po zakonu?
Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)