By Da li Plenković zna da ćemo nakon semestra EU imati semestar Hrvatske? Nisam sigurna. Da zna, nebi se toliko požurio zadržati vlast nego bi prepustio štambilje i fotelju najljućem “neprijatelju”, za pakost.
Hrvatska živi od turizma i od trgovine, a turizam i trgovina su dva sektora koja je Koronakriza najviše pogodila, svugdje u Svijetu. Iako je godina podjeljena u četiri tromjesečja, vjerovatno dvije trećine turističkog BDPa u normalnim okolnostima pristižu od srpnja do prosinca, prema tome, prvi semestar je bio mila majka kakav će gospodarski i novčano biti drugi. Politika mora biti ozbiljna, nema se puno prostora ičim šaliti. I vlada i oporba imaju dužnost skrbiti o Hrvatskim građanima i tvrtkama. Vlada i oporba moraju napraviti bedem oko Hrvatske, okružiti se najkvalitetnijim znanim ljudima, pogledati se u oči i reći gorku istinu: ovdje je fešta gotova, novaca za partijanje nema, svaka kuna treba biti usmjerena na obnovu. Što podrazumijeva isto i da oni koji su u zadnjim desetljećima od Hrvatske profitirali, legalno i ilegalno, sada moraju vratiti jedan dio njihove sreće toj istoj Hrvatskoj. Jer, kada je ne bude, prestati će i njihova sretna zvijezda.
Proračunski novac danas, onaj koji se počeo trošiti u travnju je novac koji će buduća generacija vraćati. Grčko društvo zna – mogu upitati njih.
Faza 1, kao i faza 2 i 3 će imati pozitivan ishod samo ako se zdravom proizvodnom tkivu, dakle legalnim građanima i tvrtkama, stave novci u džepove. Osobe bez sredstava, vidjeli smo na primjeru Blokiranih, su kao mrtva tijela, vise na teret društvu. U ovoj svibanjskoj fazi bilo da je pod brojem 1,2 ili 3, najugroženijima su potrebni bespovratni novčani doprinosi, kako bi se trasirala uspiješna faza 4, koja će početi u drugom semestru, u semestru koje je za Hrvatsku najvažnije kojeg smo imali od 1995.
Fazu drugog semestra vlada još nije ničim nije najavila. Ne znamo kako je Plenković sa Stožerom zamislio fazu postavljanja na noge društva (prisilno) stavljenog u sjedeći stav u ožujku. Ovo su mjere koje vlada mora staviti na stol: 1. Državno financiranje oporavka, počev od inovativnih poduzeća, agro-inkubatora, jačanje unutarnje potrošnje i potpore turističkim operaterima privatnim i javnim podjednako.
2. Zakonske mjere kojima će se favorizirati povratak investicija Dijaspore.
3. Kontrola cijelog programa i blokiranje pristupa mafiji u ovim državnim mjerama sve dok nije garantirana potpuna legalizacija svih procesa (ovo je zajedničko vladi i oporbi!).
Sve to ne znači da se trebamo vratiti na socijalizam, ali znači svakako da se Hrvatska neće moći oporaviti od ovog gospodarskog šoka bez adekvatne, proporcionalne, šok-mjere javnog sektora. Možda je potrebno i pogledati procese javnog uplitanja, s ciljem da se odnos države i gospodarenja ad interim sinhronizira. Tko je u vladi treba imati moć pronalaženja kompromisa između rizika parastatalizma (polu-socijalizma) i korektnog državnog financiranja s ciljem izlaska iz jedne krize bez presedana.
Ovo je utakmica preživljavanja, ući ćemo u 2021. ili kao slobodni građani ili kao robovi, za to imamo točno 6 mjeseci klesidre za utrku života.
Snježana-Bianca Mišura,
ZAUVIJEK VJERNI DOMOVINI
