By Podjeli
Jučer je gradonačelnik Zagreba obavijestio da se ukida natječaj za izvedbu dekorativnog osvjetljenja mosta u obnovi.
Dekoracija je trebala poboljšati opći dojam ili optimizam kod građana.
Za tu rasvjetu trebalo je iskeširati oko 17 milijuna kuna, ali cijena u projektu do izvedbe može i narasti.
Građani Zagreba platili bi rasvjetu za četvrtu traku kolnika kojeg nema,
ali i signalnu rasvjetu prolaska vlaka iako na mostu nema pruge ni vlaka
.To je jedan primjer kako se vodio grad, no štovatelja Bandića još uvijek ima, kad je neki dan Tomašević tražio da se pokradeni novac, vrati natrag u gradsku blagajnu, bilo je žestokih reakcija od strane HDZ-ovaca.
Osobito je bio glasan jedan psihijatar, očekujemo da se i povodom ovog javi,
da nam objasni iz čije je ordinacije izašla preporuka da će signalizacija za vlak koji ne vozi, povećati osjećaj sreće kod građana grada Zagreba..
Kada građani spontano reagiraju na nekakvu nepravdu prikači im se naziv poput taloga,
jučer čitamo da su financijski nepismeni jer nisu znali da gornja granica za kamate po prešutnom prekoračenju ne postoji.
Istovremeno nam gosp. Švaljek kaže da to baš i nije po zakonu i da će se za takve kamate sada uvesti gornja granica.
Korisnika takvih prekoračenja nakupilo se nekoliko stotinu tisuća , naš je ministar financija posjetio puno bankarskih domjenaka i nije primijetio da banke ne posluju po zakonu.
Prije nekog vremena imali smo priliku čitati o istraživanju stvarnog financijskog stanja naših građana. Tamo je pisalo da pola građana Hrvatske,
bili financijski pismeni ili nepismeni, u slučaju kvara na perilici rublja, nemaju novaca za popravak,
ali niti kupnju nove mašine bez kreditnog zaduženja.
Nitko od stručnjaka nije na TV nije zabrinuto analizirao, stanje u kojem su građani,
nitko im nije dao preporuku kako da poprave ili kupe mašinu bez kreditnog zaduženja.
Javna tajna je danas da se kućanski aparati kvare po isteku garancije, banka je pripremila novu liniju proizvoda ( tako se zovu krediti), jedino što preostaje domaćici,
koja mora prati prljavo rublje je da se pravi da nije pročitala ono što piše na dopisu iz banke o prešutnom prekoračenju, stisne zube i napravi korak u financijsku propast.
Ne ukida se samo dozvoljen minus kada se odlazi u mirovinu, već i za dulje bolovanje zbog slomljene ruke , i kada se poslodavac zaigra, pa smanji plaću,
da vidi ono iz čiste znatiželje, za koliko najniže će mu radnici dolaziti raditi.
Projektant koji je stavljao rasvjetu za četvrtu traku na mostu, dobio je plaću od građana koji nemaju za popravak “veš mašine”,
Milan Bandić odobrio je projekt za stvaranje umjetne sreće, a njegovi koalicijski kompići troše silnu energiju da nas uvjere,
kako nam je dobro zbog ove Vlade i oni rade izmaglicu privida, nismo siromašni zato što su nam plaće i mirovine male, već zato što smo financijski nepismeni.
Sad znamo zašto je uz spomenik Domovine radio stroj za pravljenje magle,
kad žene ujutro u prepunom busu s kojim idu na posao, na neku blagajnu, gdje dobiju minimalac,
uhvate komad sreće koja im fali, ako je perilica u kvaru, a ako je jako depresivna može i brojiti zastave usput.
Danas pune društvene mreže “domoljuba” koji su ustali u obranu zastava u gradu.
Njih je isto gradonačelnik odlučio svesti na manji broj.
Ustali su opet krivotvoritelji povijesti koji tvrde da toga nije bilo u prošlom sistemu.
Nama koji smo tada živjeli, oni od 90 godišta na dalje tvrde,
da ako nisi izvjesio zastavu na svojem dvorištu za Dan Republike ,
slijedila je drastična kazna za prekršaj.
Ovo je još gore od jogurta, a rješenja koja su u opticaju sada, nude nam amneziju prošlosti i retardirano shvaćanje sadašnjosti.
Pokazuje veličinu prezira koji naši vlastodršci gaje prema nama.
Ima li nešto luđe od signalizacije za vlak za kojeg ni pruge nema.
Je l’ vas sada sram, dragi sugrađani,
koji ste takvog čovjeka 20 godina podržavali kao gradonačelnika?
Za 17 000 milijuna moglo se nahraniti puno siromašne djece u Zagrebu, ili popraviti puno potresom načetih škola i obnoviti rodilište u Petrovoj.
Držite se svog razuma i sjećanja, a ne pripovjedača izmišljenih strašnih povijesnih priča, bilo je puno i onih koje su bile i stvarne i grozne.
Jedna govori da su zatvorenicima
u logoru nudili slobodu, ako na betoniranom dvorištu nađu djetelinu s četiri lista.
Danas penzioneri s istim rezultatom traže kune u svom džepu, iako znaju da ih neće naći.
Dragica Trumbetaš
Podjeli
