Sječa li se tko još „Zagrebačke termalne rivijere“ iz doba vladavine Stjepana Mesića i njegove svojte???
Početkom 21. stoljeća na području grada Zagreba od strane Vlade pokojnog Račana i njegova ministra Čačića izvršena je operacija preuzimanja neperspektivnih Ininih geotermalnih bušotina u cilju izmišljanja tople vode i prodavanja magle građanima Hrvatske. Nakon dvadeset godina postojanja „termalne rivijere Zagreb“ i konačnom njezinom likvidacijom, ostala je jedino spoznaja kako je ova operacija učinjena samo u cilju dugoročnog zbrinjavanja mezimice Stjepana Mesića kroz direktorsko mjesto u ovoj hibridnoj operaciji. Ovdje iznesena informacija ide jedino u prilog RH što su ipak ukopni trošak ove operacije kroz ovih dvadeset godina ugurali proračunu Grada Zagreba, te nema direktne štete za državu, a financijski trošak, osjećaja posjedovanja, „termalne rivijere“ može se vjerujem vidjeti u svih dvadeset „Financijskih izvješća o trošenju proračunskih sredstava grada Zagreba“.
Ovakve operacije preuzimanja neperspektivnih Ininih bušotina počele su se tih godina provoditi diljem Hrvatske gdje su se lokalne vlasti dočepali sljedbenici Ivice Račana, Ratka Čačića i vrhovnika Stjepana Mesića, dok ću vam ja ovdje predstaviti način na koji je jedna takova hibridna operacija provedena u Međimurskom gradiću Prelogu.
Sedamdesetih godi prošlog stoljeća geološki stručnjaci tadašnje INA-e proveli su niz istraživanja diljem Međimurja i Podravine u cilju pronalaska fosilnih goriva. Tim je istraživanjima na nekim lokacijama u Međimurju pronađen plin koji je ubrzo išao u eksploataciju, dok su na nekim lokacijama pronađene određene količine termalnih voda, ali po studijama stručnjaka nedovoljnih količina za bilo kakvu ekonomsku eksploataciju. INA je prema svom programu gospodarenja geološkim nalazištima, zatvorila i sanirala sve neperspektivne bušotine, te iste sa svom dokumentacijom predala na daljnje upravljanje tadašnjim lokalnim zajednicama. S vremenom se okoliš oko tih nalazišta opet postepeno privodio svrsi poljoprivredne proizvodnje bivših vlasnika, a na to da je tu nešto drugo postojalo podsjećao je samo metalni ventil na kojem su se povremeno lomili plugovi pri oranju sve do početka 21.stoljeća.
Početkom 21. stoljeća kako u Hrvatskoj tako i u gradiću Prelogu dolazi do novih promjena i dolaska na vlast SDP, HNS i HSS i sa njima novokomponirane plejade vizionarskih poduzetnika koji su se sjetili između ostalog i izmisliti i toplu vodu.
Jedan od tadašnjih poglavara kopajući po arhivi Grada slučajno je naletio na dokumentaciju „Geološko-istraživačkog sektora INA-e“ koji opisuje lokaciju i stanje njihove istraživačke aktivnosti na području naselja Draškovec, k.o. Draškovec zvanom Gornji Štuk u kojoj jasno između ostalog stoji „Ova je bušotina napuštena i proglašava se neperspektivnom iako sadrži tekućinu obogaćenu sumporom temperature 75 stupnjeva celzijevih, ali nedostatnih količina za bilo koji vid ekonomske eksploatacije“!
Brzo nakon ovoga „značajnog“ otkrića Gradsko poglavarstvo pokreće postupak dodjele stogodišnje koncesije za korištenje ovoga termalnog izvora baš tom poglavaru „sretnom nalazniku“ za 1 kunu, a u koji se postupak umiješala i INA vidjevši svoj interes. Tako je „sretni nalaznik“ – poglavar iz kvote HNS-a na 100 godina za jednu kunu dobio predmetni nazovimo ga „termalni izvor“ dok pak se Grad obavezao za obeštećenje, INI, u slučaju potrebe, bez naknade ustupiti teren za eventualno izgradnju nekog njihovog poslovnog subjekta na svom području.
Pred slijedeći ciklus izbora „sretni poglavar“ dobio je povoljan kredit od HBOR-a i krenuo u otkup silnih hektara poljoprivrednog zemljišta u okolici „termalnog izvora“, realizacija kupnje stotine hektara mu je uz koliko toliko pristojnu cijenu za poljoprivredno zemljište u tom kraju uspjela. Po uspješnom okrupnjavanju zemljišta vlast u Gradu donosi promjenu Urbanističkog plana naselja Draškovec i privatno poljoprivredno zemljište zvano Gornji Štuk prenamjenjuje u građevinsko zemljište namijenjene za stambeno – sportsko – rekreacijsko – turističku gradnju. U tim svim aktivnostima ne miruje ni INA, već traži da joj Grad ispuni uvjet iz tripartitnog ugovora o ustupanju bušotine. Zbog ne ispunjavanja preuzete obaveze Grada prema INI, INA se jednostavno temeljem ugovora knjižno upisuje kao vlasnik zemljišta na Trgu Sv,Florijana u Prelogu na kojem se godinama nalazi benzinska pumpa i za koje isti tren prestaje plaćati mjesečni naknadu za korištenje istoga. Dakle do ove razine na dobitku je jedino gradski poglavar i INA, dok Grad gubi park, termalni izvor, mjesečnu rentu za najam prostora i trošak promjene urbanističkog plana i prenamjenu zemljišta na KO Draškovec.
„Sretni nalaznik dokumentacije i gradski poglavar“ u posao izmišljanja tople vode uvodi bivšeg slovenskog vladina dužnosnika najurenog iz vlade zbog zloupotrebe službenih ovlasti kako bi kao u lokalnoj sredini dobio na važnosti pri osnivanju poduzeća „AAT termalna rivijera Draškovec“ registrirano na nepostojećoj adresi Draškovec, Zelena 1. Novoosnovana tvrtka preko jedne Čakovečke projektne kuće izrađuje projekte „Termalno, klimatološko rekreacijskog centra, cvetnjak horvatske“ za koje dobivaju i građevinsku dozvolu koja nikada nije realizirana niti su po njoj plaćene određene financijske obaveze prema lokalnoj zajednici, a svako malo u raznim prigodama na lokaciju je dolazio tadašnji predsjednik Stjepan Mesić, Radimir Čačić i predsjednik Ivo Josipović i kao nešto bi tamo puštali u rad i pogon. Sve je to vrijeme „sretni nalaznik – poglavar“ košnjom održavao par hektara okolice termalnog izvora, a ostalu površinu bi u podzakupu obrađivali lokalni poljoprivrednici i za zemljište primljeni poticaj kao arendu redovno davali „sretnom nalazniku – poglavaru“. Polako se primicala kraju, era Račana, Mesića, Čačića i Josipovića, a „Termama cvetnjak hrvatske“ ni traga već samo ledina i ventil sa nekakvim rezervoarom za povremene prezentacije ljudske gluposti prikrivanja jedne jednostavne tvrdnje stručnjaka; „Nedostatne količine za bilo koji vid ekonomski isplative eksploatacije.“
Došao je i s vremenom zadnji rok za povrat dobivena kredita za kupnju zemljišta, a drugih izvora financiranja projekta nema na vidiku uz gubitak političkog pokroviteljstva „većinski vlasnik – sretni nalaznik – sada bivši poglavar“ pronalazi kupca te koncesiju i cjelokupni projekt prodaje navodno Austrijskom investitoru, a koji gle čuda na lokaciju dovodi; Austrijske stručnjake naftne tehnologije s opremo koji rade ponovno istraživanje i eventualnu potvrdu isplativosti kupljenog projekta, te nakon potvrde nalaza stručnjaka INE preko noći Austrijski partner povlači se iz projekta, a „sretni nalaznik i bivši poglavar“ nalazi se u novim problemima jer slovenski partner odlazi sličnu igru igrati u Vukovarsko srijemsku županiju. No kako to obično u takvim igrama biva, za projekt i tvrtku nalazi se rješenje u prenamjeni istog i u novom navodno Švicarskom partneru, te preseljenju sjedišta na drugu, stvarnu adresu s malo modificiranim nazivom tvrtke „AAT – Geothermae“. Tako prvotna klimatološko-sportska i rekreativno-turistička priča ima svoj nastavak pod novim nazivom od 2016. godine „HIBRIDNA GEOTERMALNA ENERGANA“.-
Dočekala je ekipa okupljena oko ovog fantomskog projekta drugo desetljeće 21. stoljeća i uspješno uvlačenje jednog ministra iz Oreškovićeve vlade u lokal-patriotsku igru i proglašenje projekta „HIBRIDNA GEOTERMALNA ENERGANA DRAŠKOVEC“ kao projekta od „važnog državnog interesa“, te je time i država stala iza privatnog projekta i osoba koje ga provode, a koji u samom startu ima obilježje KD prijevare u gospodarskom poslovanju; prikrivanjem djela nalaza geotermalnih stručnjaka INA-e o kapacitetima ovdje predmetnog termalnog izvora – bušotine ili kako god da to nazovemo. Uz pomoć državnih ministarstava ovaj je projekt čak apliciran za sredstva EU fondova kako su to svojevremeno u medijima iznosili vinovnici ovog projekta, tvrdeći da im je odobreno 14,7 miliona eura za daljnji razvoj, a sve to valjda u cilju svoje osobne promocije i daljnjeg prikrivanja realnog stanja jer se na lokaciji od 2016. godine ništa ne događa osim što se povremeno pokosi korov.
Nakon dvadeset godina muka na izmišljanju tople vode, na stvarnoj lokaciji stvoreno je šuplje bure fantomske „hibridno-energetske munjare.“
Antun Berljak