By Podjeli
Računali smo na zdrav razum, a očito smo pogriješili poručio nam je jučer dr. Capak.
Poruka baš u pravo vrijeme, u trenutku kada su se prikupljali akteri kriminalne hobotnice koja je svojim krakovima pelješila Zagreb,
računajući da je narod glup i da će povjerovati da sve što se radi u dobroj vjeri i za dobro građana.
Ubijali su nam zdrav razum dvadeset godina, samo prije nekoliko mjeseci u jeku pandemije organizirali i svojim prisustvom uveličali odlazak Milana Bandića kao pravednika, a imao je oko 250 optužnica u institucijama koje predstavljaju državu.
Jučer hladnokrvno pred kamerama, ide priča da institucije rade svoj posao,
da nitko nije nedodirljiv. Može biti uz malu izmjenu, nedodirljiv je dok je potreban, kad prestaje biti potreban onda je dodirljiv.
Milan Bandić imao je bazen rezervnih igrača koje je Premijer Plenković koristio u svom timu da popuni svoju ekipu koja čvrsto drži građane kao taoce.
Kad je on govorio :” Ja sam rješenje” Plenković se smješkao i odgovarala mu je tupost građana.
“Kazimir Bačić je skroman obiteljski čovjek” ,
veli Prva dama naše nacionalne televizije, skroman čovjek s ukupno ratom kredita od oko od 80 000 kuna mjesečno.
Njegova su očekivanja bila bezgranična ili je bio potpuno lud čovjek, jer nema zdravo razumnog čovjeka koji bi 4,5,6,7,8,9,10, nekretninu kupovao na kredit
ako mu je plaća 25 000 i ima veći iznos štednje na računu, da ne računa, da će mu novac kapnuti sa strane, da su redovni tokovi osigurani.
Koliko je sistem dobro funkcionirao vidi se po bogatstvu pojedinih aktera, tek smo na početku, neuspjelo instaliranje Filipovića za gradonačelnika grada Zagreba, koji je bio “sigurni prst” u Skupštini grada, poremetilo je tokove sigurnog kolanja novca među kumovima, drugovima i prijateljima.
Bezbroj zahtjeva da se umirovljenicima s najnižim mirovinama ukine plaćanje TV pristojbe nisu omekšale vladajuću garnituru,
nije bilo milosti već im se plijenila mirovina ovrhama, od minimalne mirovine dio je išao Hanžeković diviziji advokata,
a ravnatelj TV je uživao u sigurnosti svojih prihoda , jedrio morem i glumio obiteljskog čovjeka.
Jučer jedna sasvim druga slika na ulicama grada. Radnice Orljave žele svoju plaću,
licemjerni slatkorječivi ministar graditeljstva koji je u Zagrebu uspio srušiti,
tri na pola već srušene kuće ,
čudom se čudi što su došle, kad im je već obećao da će biti ako ne odmah, onda uskoro.
Čekajući vladina rješenja umirovljenici prekapaju po kontejnerima ili rade nemoguće poslove za svoju dob i formu.
I jučer vijest u novinama, težak pad s teškim posljedicama pada, s velike visine, servisera klime.
Čovjek je imao 70 god.i prisiljen je na posao za koji i mladi izbjegavaju radi nesigurnosti.
To da starci jedva preživljavaju znamo i vidimo svaki dan, a osuđeni kriminalac prijatelj zaposlenika institucija Zdravko Mamić maše nam sa svoje jahte u Neumu, preplanulo i bezbrižan.
Omogućili mu zakoni Hrvatske izglasani u Saboru od mnogih dugovječnih zastupnika.
Furio Radin jučer se usprotivio zatraženoj stanci u Saboru,
koju su tražili zastupnici, radi podrške radnicama Orljave, a nije se usprotivio donošenju zakona koje su građane pretvorili u robove.
Neisplata plaća kažnjivo je i zakonom zabranjeno, no kad su u pitanju građani nitko se ne uzbuđuje zbog toga.
Tako je i počela rasti hobotnica,
najprije jedan krak, pa drugi,pa mreža krakova koja je crpila sva raspoloživa sredstva i usmjeravala ih prema računima ” finih obiteljskih ljudi.”
Gdje su danas radnici tvornice žarulja, kolika im je mirovina, kako žive nikoga ne zanima.
Od svega su ostali samo dugački sudski procesi koji će trajati dok ne smijemo vlast koja hrani hobotnicu.
I tako dok se dr. Capak čudi što su građani slabo razumni, pa ne žure na cijepljenje na temperaturi od +40, nakon što su se smrzavali pred bolnicama po zimi čekajući na red na testiranja,
nakon što su čuli da je ministar zdravstva dao cvjećarni 5 milijuna kuna da riješi kompjutorsku tehnologiju za naručivanje na cijepljenje,
građani se čude,
što se još netko,
može čuditi nečemu u državi Hrvatskoj.
Čudi se i Predsjednik, koji traži odgovore zašto pored tako stručnog vođenja pandemijom, imamo najvišu stopu smrtnosti od Covida,
no nitko se ne čudi zašto imamo toliki broj siromašnih građana.
To je valjda sada svima jasno !
Dragica Trumbetaš
Podjeli
