https://info.mpgi.hr/pocetna-stranica/statistika/

ZAGREB, rujan 2025. (Stranka umirovljenika) – „Udruga hrvatski savez stanara – građana EU“ traži da se zaustavi primjena „Zakona o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske“ (tzv. Baćićevog  Zakona iz prošle godine), jer je suprotan člancima 5 i 145 Ustava RH i konvencijama za ljudska prava.

O diskriminaciji i kršenju hrvatskih zakona i međunarodnog prava koje je tz. Bačićev zakon proizveo govorile su utemeljeno i na konkretnim primjerima:

Gordana Vojković – Predsjednica „Udruga hrvatski savez stanara – građana EU“

Danica Mirković Vejvoda – odvjetnica u miru, predstavnica Hrvatske udruge stanara i suvlasnika

Višnja Stanišić – predsjednica SUH-a, zaštićeni najmoprimac

Glasnogovornica SU Vesna H o r v a t  je uvodno rekla da je u lipnju 2023. godine bilo 3734 zaštićenih najmoprimaca, sada ih je po Registru stanova Ministarstva graditeljstva 1499 manje, upisano je 2235 najmoprimaca i članova kućanstava i to sve u 47 gradova, najviše u Zagrebu, Splitu, Dubrovniku, Rijeci, Osijeku, Šibeniku i Karlovcu.

Riječ je o 1213 nekretnina na koje pravo vlasništva polaže 3197 subjekata.

Riječ je o stanovima u vlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci po osnovi bivšeg stanarskog prava. U vremenima kada se u cijeloj Europi govori o priuštivom stanovanju, kod nas se stanari od kojih većina u tim stanovima živi preko pola stoljeća, izbacuju iz tih stanova, da bi se ti stanovi mogli  ponuditi na tržištu, kako je izjavio premijer Andrej Plenković  na javnoj televiziji.

Zato je Stranka umirovljenika danas okupila zaštićene najmoprimce koji su za Ured Pučkog pravobranitelja pripremili i svoje formalne pritužbe, te zamolila medije da oprezno i profesionalno obrade temu jer u velikoj su egzistencijalnoj neizvjesnosti tisuće ljudi mnogih hrvatskih gradova. Najmanje što RH može sada učiniti je da se odgodi primjena Programa Statileo za iseljavanje 200 stanova što bi za zaštićene najmoprimce bila kakva takva pravna sigurnost.

U prvoj polovici ove godine je provedeno iseljenje i isplata za 174 kućanstava (81 u Zagrebu, 27 u Splitu …). Po Programu oni su iseljeni su u državne nekretnine koje se mahom nalaze u podrumskim i tavanskim prostorima i u isključivom su vlasništvu države. Do kraja godine planira se rješavanje dodatnih 200 stanova, od čega strepi više stotina ljudi i to mahom vremešni ljudi, pa i invalidi. Rokovi su kratki pa iz Ureda Pučkog pravobraniteljstva poručuju da bi za zaštitu svojih ljudskih prava trebali dostaviti pisane pritužbe. Janja Pavković, savjetnica u Uredu pučkog pravobranitelja, preporučila je da u pritužbama opišu svoju trenutačnu situaciju i objasne probleme u kojima se nalaze, uz ime i presliku dokumentacije. Na stranici Ureda pučke pravobraniteljice postoji i obrazac „Pritužba povodom povrede ljudskih prava“.

Predsjednica „Udruga hrvatski savez stanara – građana EU“

Gordana V o j k o v i ć, unatoč činjenici da proces teče i da se prilikom izmjena pravnog položaja zaštićenog najmoprimca Republika Hrvatska obvezala osigurati stalan i siguran smještaj zaštićenim najmoprimcima, i dalje smatra Zakon protuustavnim i ništetnim, te da je u ožujku 2024. usvojen u  Hrvatskom saboru jer zastupnici nisu bili spremni na tematiku, pa ni upoznati s člankom 5 Ustava i odredbama Europske Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Vojković je ukazala na činjenicu da je Pučko pravobraniteljstvo središnje tijelo za suzbijanje diskriminacije i zaštitu ljudskih prava te je pozvala pučku pravobraniteljicu  Tenu Šimonović Einwalter da djeluje u okviru svojih nadležnosti, da zaštiti tzv. zaštićene najmoprimce, da zaštiti njihova prava na obitelj i dom.

„Kanite li se boriti za poštivanje ljudskih prava ili ignorirati međunarodne konvencije koje vas obvezuju u vašem radu?“, uputila je javno Vojković pitanje pučkoj pravobraniteljici Šimonović Einwalter. 

Zakon o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske treba zaustaviti jer ne poštuje Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda iz 1997. godine, a da se to nije moglo iskomunicirati s ljudima iz Ministarstva graditeljstva s kojima su se udruge stanara sastajale, jer da oni, tvrdi Vojković, „ne znaju osnovno, ne znaju abecedu ove problematike, da je 1996. godine donesena Rezolucija Europskog vijeća po kojoj nema povratka nekretnina, eventualno obeštećenje“. Čak i po rješenju Ustavnog suda iz 1999. godine „nema zakona o denacionalizaciji“. Ne poštuje se ni Konvencija o ljudskim pravima i temeljnim slobodama, koju je Hrvatska ratificirala 1997. godine. A ne poštuje se ni ovaj dokument ESLJP, kaže Vojković predočavajući novinarima dokumentaciju u kojem se „eksplicitno kaže da se stare ljude ne iseljava“. U prosjeku su zaštićeni stanari ljudi stari od 77 do 85 godina.

 Višnja S t a n i š i ć, predsjednica SUH-a, zaštićeni je najmoprimac, uključila se u ovu tiskovnu konferenciju i kao potpora mahom starijem stanovništvu, ali i u svoje osobno ime. Kaže da su svi oni ušli u te stanove s rješenjima i po zakonima koji su svojevremeno vrijedili, ona konkretno živi u spornom stanu od 1957. godine, od svojih šest mjeseci starosti. Imala je obitelj pravo na otkup stana u trenutku obiteljske tragedije, kada nisu imali novaca, ali sada želi otkupiti stan, a ne može, nego se crkvi mora plaćati mjesečno 1.000 eura najma. Kaže da država sada radi diskriminaciju, a mora svima omogućiti otkup, kako su otkupljivali jedni, tako moraju moći svi. Na državi je, kao i u mnogim drugim državama, da obešteti vlasnike stanova u kojima su imali ljude sa stanarskim pravima. Bori se, dodaje, i za svoj stan i za stanove svih drugih koji u datom trenutku nisu bili u mogućnosti otkupiti stanove, a koje su u međuvremenu otkupili prekupci. Našla je dokument da je država svojevremeno, u Jugoslaviji, plaćala crkvi dio stanarine za njen stan. Netko hoće zamjenski stan, ali ona se odlučila za mjeru broj pet, da država isplati crkvu, da ona ostane u stanu i da ga otkupi.

„Crkva me htjela isplatiti, ja nisam pristala, u taj smo stan moji roditelji i ja ulagali, taj je stan uređen 100 posto. Ja kažem, ako do toga dođe, u tom stanu neće ostati ni lampa. Ovo je bezobrazluk. Ne možete vi ostati bez prava utemeljenog na pravu koje je tada vrijedilo, a naročito ne da ne vrijedi isto za sve koji su to pravo imali. Osim toga svi mi koji smo radili smo plaćali doprinose za stanovanje. Nisam mogla dobiti stan od svoje firme jer sam stanovala kod roditelja. Država je trebala donijeti zakon o obeštećenju vlasnika stanova i gotovo, a ne ovako. Tim prije jer to uopće više nije velika grupacija ljudi. Nad nama se vrši prisila, zamjenski stan ili novac, i to samo 60.000 eura. Jednostavno se morate za nešto opredijeliti. Osim toga što ja plaćam s najamninom? Kada unajmiš stan dobiješ sve namješteno, ja sad plaćam korištenje svoje perilice rublja, ako mi krepa ja ne mogu zvati vlasnika, a dobila je crkva povrat stana. Kad je bio potres zvala ih je i  pitala: Kako ćemo? Kaže da su se „pravili blesavi“, te da je zbog adaptacije sana ona i sad kreditno zadužena. Po čemu si ti vlasnik?“ zaključila je Stanišić ironičnim pitanjem.

Danica M i r k o v i ć  V e j v o d a, predtavnica Hrvatske udruge stanara i suvlasnika, bivša odvjetnica i bivša sutkinja, tvrdi da se može i nanovo na Ustavnom sudu propitivati ustavnost Zakona Statileo, jer da u drugim europskim zemljama postoje presedani, presude ESLJP po kojima se dugotrajnim zakupcima i najmoprimcima  omogućivao povoljni otkup stana uz obrazloženje „da je stanovanje toliko bitna kategorija da ne može podlijegati zakonitostima tržišta“.

Predočila je Vejvoda sadržaj izdvojenog mišljenja četvero sudaca Ustavnog suda iz studenog prošle godine, koji su se suprotstavili stavu većine sudaca da se odbije postupak ocjene ustavnosti Zakona o načinu izvršenja presuda ESLJP u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske“.

Bit stava tih ustavnih sudaca je da je Hrvatska u cilju iznalaženja rješenja za neustavnu situaciju koju je sama država proizvela, proizvela i ozbiljno ograničavanje prava na dom zaštićenih najmoprimaca. Detaljno argumentiraju da se za njih mora postići „pravična ravnoteža“, da treba zaštititi interese vlasnika stana kojima se stan vraća i omogućiti najmoprimcu da otkupi drugi odgovarajući stan u vlasništvu države i to jednako kao što je to bilo omogućeno ostalim građanima koji su imali stanarsko pravo i otkupili te stanove. Dakle da budu stavljeni u ravnopravni položaj s tom skupinom građana.

Mirković Vejvoda također je rekla da je njena obitelj od 1959. godine stanuje u spornom  stanu u Rijeci, koji je prvo darovanjem završio u rukama tog vlasnika, ugovor je potom proglašen ništetnim.

„Ali sada smo dovedeni u situaciju, kao i mnogi drugi, da nam je voda došla do nosa, u situaciji smo da krajem godine možemo očekivati da država traži naše iseljenje. Budući da nema zamjenskih stanova opcija bi nam bila da se iselimo u neki privatni stan, iznajmimo stan, gdje bi nam država subvencionirala stanarinu. Mislim, stvarno bih voljela čuti od kreatora zakona što se mislilo kad se takav zakon donosio. Pravna praksa je zauzela stanovište i to se više ne mora dokazivati, da je stanarsko pravi imovinsko pravo. Oko toga se ne moramo raspravljati. To je stajalište i ESLJP i naših sudova. Kad je to imovinsko pravo, za očekivati je da bi nama trebali dati naknadu, stvarnu vrijednost tog stana da bismo mi mogli riješiti svoje pitanje. Osobno nemam ništa protiv da ja mogu za tu naknadu kupiti drugi stan i iseliti se“, rekla je Mirković Vejvoda. Između ostalog ljuta je i na sebe što je pristala sudjelovati u Radnoj skupini za  izradu Zakona, jer da je to bila „farsa“. Dolazili su, kaže na sastanke, na svaki je dolazila nova verzija zakona, ali nije bilo nikakve rasprave, već su tražili da se članovi Radne skupine pisano očituju.

„Ja sam cijelu knjigu napisala o toj problematici, a nikada se nitko nije osvrnuo na prigovore koje smo dali i na argumente koje smo nudili, a zadnju verziju zakona, koja je išla u Sabor, mi je nismo ni vidjeli, niti smo ju raspravili“, tvrdi energično Mirković Vegoda.

Najmoprimci u očekivanju zamjenskih stanova, s mogućnošću otkupa, moraju sada plaćati najamninu, konkretno Vejvoda 550 eura, a Višnja Stanišić, inače predsjednica SUH-a, tisuću eura, a riječ je o stanovima u kojima vlasnik nikada ništa nije investirao, održavao. Sve dok se ne riješi situacija sa zamjenskim stanovima zaštićeni najmoprimci opterećeni su i najamninama i teškom neizvjesnošću, a to jest narušavanje ljudskih prava, kaže Vejvoda i naglašava da pravo na dom nije samo pravo na stanovanje, nego i pravo na nesmetano i mirno korištenje stana. U njenom konkretnom slučaju je država jednim privremenim upravnim rješenjem ukinula pravomoćnu sudsku presudu, iako je riječ o stvarnoj nenadležnosti upravnog organa. Dodaje: „Meni odgovara, neka rade što više propusta, bolje ću proći u Strasbourgu (ESLJP), ali nije to rješenje“.

Jedni su se odlučili na zamjenski stan, sada su na toj listi i čekaju. Dobili su privremeno rješenje s najamninom za korištenje stana i to s ekonomskom najamninom, na to su neki reagirali upravnim sporom. Moraju dobiti neki dokument da bi mogli ići prema Ustavnom sudu i u Strasbourgu.

V o j k o v i ć  je svemu dodala da po njenom dubokom mišljenju „Bačićev Zakon nije derogiran zbog nepotizma na Ustavnom sudu, kumskih veza ustavnog suca Šeparovića s Bačićem i Šeksom, jer u nekim odlukama Ustavnog iz 2006. i 2009. godine  eksplicitno stoji da je stanarsko pravo imovinsko nasljedno pravo ustavne kategorije, do konačnog pretvaranja otkupom u konačno vlasništvo“.

„Posljednjim zakonom želi se da tzv. vlasnici uđu u posjed stanova, naravno u stanove bez predmeta i ljudi, s tim da se ljudima dodijeli po 35 kvadrata državnih stanova. Za svakog narednog stanara po deset kvadrata više, npr. za tri osobe 55 kvadrata. To je sad zakonska odredba koja ide na ruku samo prekupcima“, ogorčena je Vojković.

Prema registru sada nas je samo oko 1500, jer su neki deložirani, neki su si kupili stanove da ne bi više živjeli u nesigurnosti i pod jarmom države. Oni koji su živjeli u nacionaliziranim stanovima su ih otkupili, oni koji su bili u konfisciranim stanovima nisu ih otkupili, a mi koji smo bili ili jesmo još uvijek u stanovima u društvenom vlasništvu (do 1990.) izabrali smo 4. mjeru, otkup stanova nad kojim postoji stanarsko pravo. Dakle osobi koja polaže pravo vlasništva nad stanom bi se dao novi stan, a stanaru mogućnost ostanka u stanu s mogućnošću da ga otkupi.

Za stanove iz Registra stanova, centraliziranog popisa s podacima o svim stanovima u Republici Hrvatskoj u vlasništvu ili suvlasništvu fizičkih i pravnih osoba u kojima stanuju zaštićeni najmoprimci i zaštićeni podstanari, Ministarstvo graditeljstva je zaprimilo 3.118 prijavu za 2.158 nekretnina. Traje utvrđivanje činjenica svakog pojedinog predmeta. Procjena je da će ukupan broj zaštićenih najmoprimaca biti za otprilike 25% manji od ukupnog broja prijava. Jednostavno oko četvrtina prijavljenih ne zadovoljava propisane uvjete Zakona. Za 1.151 nekretninu javila se samo jedna strana.

U Zagrebu 989 takvih nekritnina , u Splitu 437, u Rijeci 153, u Osijeku 68, u Šibeniku 47, u Puli 31, u Karlovcu 29 itd. Prosječna veličina tih stanova je 65,6 četvornih metara.

U izradi je još jedan zakon, onaj o priuštivom stanovanju, a ministar graditeljstva Branko Bačić kaže da je u Hrvatskoj oko 600 tisuća praznih stambenih nekretnina. Kada je riječ o praznim državnim stanovima, oni se uređuju i poslužit će i za stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca, najavljeno je.

Lazar Grujić