By U prosperitetnim visokorazvijenim suverenim i uređenim državama svijeta energetika i poljoprivreda predstavljaju temeljne stupove društva u koje je nemoguća penetracija bilo kakvih političko kriminalnih djelovanja.
Zašto je Hrvatska toliko prokleta pa skoro sve političke garniture upravo u ovim gospodarskim sektorima, a osobito u energetici, preduboko do lakata zavlače svoje prljave ruke u njene izdašne kase i tako ugrožavaju državni suverenitet, te osakaćuju hrvatski narod za njegovu ključnu razvojnu granu?
Poznato je da se zloglasna hrvatska UDBA izdašno „hranila“ u INA-i, a nakon što je na kriminalan način od strane kako SDP-a tako i HDZ-a ta kompanija uručena Mađarima, našim vjekovnim ugnjetačima, vlastodržačkoj eliti ostao je HEP kao jedina preostala mogućnost za daljnje kriminalno parazitiranje. Model se za ovih posljednjih dvadesetak godina jako usavršio, a temelji se na nestručnim poslušnicima, uglavnom s kupljenim diplomama inžinjera prometa, zaštite na radu ili ekonomskomenadžerskih struka, koji su se u početku postavljali uglavnom u Upravu ili pak na mjesta direktora teritorijalnih sastavnica kompanije, da bi danas ovakav model bio uspostavljen i do najnižih nerukovodnih razina. Naravno, ovom pojavom su najviše pogođeni politički pasivni visokoobrazovani i visokostručni djelatnici inžinjerskotehničke struke koji su ili emigrirali u druge sektore, ili su sklonjeni u stranu, a nije rijedak slučaj da su napustili Hrvatsku uz zahvalnost zemalja koje su ih angažirale uključivo i susjednu Sloveniju.
Ovako osakaćena, stručno i poslovno kastrirana kompanija postala je zahvalan poligon za nestručne i pogibeljne poslovne poteze Hrvatske vlade na čelu s „premudrim“ premijerom i njegovom hvarskom kamarilom, koji je izigravajući hrvatskog Robina Hooda, duboko zavukao ruku u već devastiranu kompaniju, tako što se politikom ograničenja cijena el. energije privremeno dodvorio biračkom tijelu, ne razmišljajući kakve će biti implikacije na energetski sektor te u konačnici na cjelokupnu državnu ekonomiju. Naravno, svjestan je da će trebati naći načina za „krpanje“ rupe koja se nužno mora otvoriti u poslovnom rezultatu HEP-a, osmislio je način kako sanirati ovako stvoren gubitak kompanije „upumpavanjem“ državnih budžetskih sredstava na teret poreznih obveznika. Riječ je o iznosu od 900 milijuna EUR-a, 400 milijuna dioničarskog zajma i 500 milijuna dokapitalizacije, koji je očito „odokativnom“ metodom izračunat, jer ne postoje nikakve stručne podloge koje bi ga pravdale.
Je li ovo shvaćeno od naših vlastodržaca kao zgodna prilika da se ovom uplatom, zabašure sva neposlovna i neracionalna trošenja sredstava posredstvom svog hvarskog administrativca Frane Barbarića kojeg je mimo svih racionalnih poslovnih rezona ustoličio na čelo ove kompanije. Kako se ova sanacijska sredstva zahvaćaju iz proračuna na teret svih hrvatskih poreznih obveznika u formi dijelom dokapitalizacije, a dijelom kao klasična pozajmica, biti će zanimljivo vidjeti u elaboratu o dokapitalizaciji za što su ta sredstva namjenjena. Naime, plasman sredstava ulagača u kompaniju radi dokapitalizacije u stručnom smislu ima i te kako definiranu namjenu koja će sasvim izvjesno u ovom slučaju izostati, na dušu i sramotu ministru Filipoviću, doministru Milatiću i predsjedniku Nadzornog odbora Goranu Graniću.
Naizgled državna sanacija veoma bitne energetske kompanije za ekonomski slabo informiranog Hrvata ne bi trebala imati neke ozbiljnije zamjerke. Međutim, poslovno obrazovani čovjek postavlja pitanje zašto se ta sredstva kao i još milijarde krivo utrošenih HEP-ovih novaca nisu usmjerili u investicije u energetsku tranziciju hrvatskog elektrogospodarstva??? u cilju oslobađanja zemlje ovisnosti od uvoza el. energije.
Da bi ovaj „državničko-poslovni potez“ shvatili obični hrvatski građani on se može izjednačiti s potezom siromašnog zemljoradnika koji da bi privremeno ublažio razdoblje oskudice u vlastitoj egzistenciji, odluči problem riješiti tako da pojede sjeme namjesto da isto posije i tako omogući svoju izvjesniju i bogatiju budućnost kroz izdašnu sljedeću žetvu.
Sredstva koja se namjeravaju „upumpati“ u HEP radi pokrivanja gubitaka da je bilo odgovorne i pametne poslovne politike mogla su se usmjeriti u izgradnju 900 MW iz obnovljivih hidro i solarnih elektrana te vjetroparkova koji bi mogli godišnje proizvoditi dovoljne količine električne energije da se supstituira glavninu preskupog uvoza. Prisjetimo se da je „financijska rupa“ u poslovanju HEP-a nastala stoga što je Hrvatska uvozila nedostajuću električnu energiju i po cijenama od preko 400 EUR-a po MWh, a da su troškovi proizvodnje iz vlastitih hidroizvora ispod 30 EUR-a, a proizvodnja iz solarnih elektrana i vjetroparkova novijih generacija ne prelaze 70 EUR-a.
Zbog čega je ova garnitura HEP-a uspjela izgraditi svega dva energetski minorna objekta, solarnu elektranu „Vis“ i vjetroelektranu „Korlat“ i to nije bila u stanju pokrenuti navedene projekte već je iste otkupila po jako suspektnim iznosima koji bi trebali biti i te kako analizirani od strane SOA-e i DORH-a da ove institucije rade svoj posao kako treba. Je li se itko od menadžmenta HEP-a i odgovornih dužnosnika vlade iti malo zastidio zbog činjenice da su sve elektroprivrede susjednih zemalja višestruko više izgradili solarnih i vjetro elektrana, iako imaju daleko lošije klimatsko-geografske predispozicije. Samo grad Maribor ima više solarnih kapaciteta od cijele Hrvatske. Dok susjedne elektrogospodarske kompanije podižu milijune MW obnovljivih elektrokapaciteta, hrvatska gospodarska scena za sada se zadovoljava produkcijom niza strateškoplanskih dokumenata, kao i održavanjem redovnih konferencija koje tematiziraju energetsku tranziciju i dekarbonizaciju zemlje, a od realizacije ne vidi se gotovo ništa. Je li ovdje u pitanju neznanje, nesposobnost ili pak svjesno vođenje HEP-a u bankrot poziciju kako bi se onda uvjerilo javnost da je jedini izlaz u prodaji kompanije „strateškom partneru“. Scenario koji je već „uspješno“ odigran u slučaju „INA-e“, „Telecom-a“ „Petrokemije“, „Plive“…………. Zanimljivo je da je sadašnji predsjednik N.O. HEP-a Goran Granić inače Plenkovićev pouzdanik u nekim od ovih značajnih transakcija bio bitna karika. Vrijeme koje je pred nama će zasigurno dati odgovor na poslovni potez HEP-ovog menadžmenta da ukine HEP-ovu sestrinsku firmu „Obnovljivi izvori d.o.o.“ a vodeće ljude ove tvrtke koji su inače vrhunski stručnjaci – doktori elektrotehnike kao i značajan broj visokokvalificiranih inženjera „zbrine“ na niskoplaćenim perifernim referentskim mjestima u nekim od 17 HEP-ovih društava.
Anđelko Jeličić
